[Didi]

Dok se netko od "Nijemaca" ne javi, da nastavimo s onim što imamo na raspolaganju.

aqualung kaže:

pa ne znam ni ja, zato se i pitam, no znam da se nisam posve tocno izrazion, priznam.
no kako postoje dva prijevoda zanimalo me sto se preferira te zasto, eto

Može ih biti i više. Ne mislim pritom samo na ponavljanje nekadašnjih srpskih prijevoda na hrvatskom, nego i na takozvano osvježavanje starijih hrvatskih prijevoda. Ta praksa s osvježavanjem nije novijeg datuma, ali je u posljednje vrijeme uzela maha. Najpoznatiji su primjeri možda Maretićev prijevod Ilijade i Odiseje te Ivšićeva prerada, kao i Bogdanovićevi prijevodi Shakespearea u Torbarininoj redakturi. Uzgred, postoje bar tri prijevoda Hamleta - Bogdanovićev, Torbarinin - ne prerada, nego prijevod, te u novije vrijeme Marasov. Neki su tekstovi izazov za prevodioca.

a sada je li moguce nesto nazvati vise ili manje hrvatskim, je posve druga diskusija, u koju ne bih se niti usudio ulaziti, ali vjerujem da postoje kriteriji i norme svakog jezika koje se mogu manje ili vise zadovoljiti tj ispostivati , zar ne? IMHO , naravno
pozz

Rekla bih da je kod prijevoda najvažnije da "prođe" kod čitaoca. Ili, u ovom slučaju, kod slušaoca. To se odlično primjećuje u kazalištu. Racovi prijevodi grčkih tragedija, bez obzira na danas zastarjeli jezik, odlično preslikavaju grčki izvornik, gotovo možeš pratiti riječ po riječ, a Klaićevi su gotovo pa slobodna interpretacija. No, Klaićev stih teče i prelazi rampu, a s Racovim tekstom glumac muku muči dok ga izgovori.

Zašto navodim ovaj posljednji primjer? Zato što mi se čini da je u tome i glavna razlika između ova dva prijevoda. Njemački natucam, i to uglavnom samo zato da bih se snalazila po gramatikama, pa ću se zadržati samo na prvom stihu.

Dakle, njemački:

Freude, schöner Götterfunken, Tochter aus Elysium...

Stari prijevod:

Radost, divni dar Božanstva dijete polja nebeskih...

Novi prijevod:

Radost, iskra sve ljepote, kćeri iz Elizeja...

Doslovan prijevod, koliko uspijevam dešifrirati njemački, glasio bi: "Radosti, Božja (ili: božanska) iskro, kćeri elizejska (iz Elizeja)..." Dakle, ne raspravljamo o tome što je "hrvatskije", jer je nešto, kako Go kaže, ili hrvatsko ili to nije, nego o vjernosti prijevoda originalu. Evidentno je vjerniji drugi, noviji prijevod. No, je li i bolji? Decidirano kažem da nije, i to iz najjednostavnijeg razloga. Koji je, međutim, bitan za poeziju: nema ritma ili mu je ritam loš. Stariji pak prijevod vjerno prati ritam originala, ulazi u uho, ne stvara napor ni pri čitanju ni pri slušanju, doima se poletno poput koračnice pa se uz njega i može "stupati do hrama radosti". Pokušajte koračati uz drugi tekst - više nalikuje na pogrebni marš.

Freude, schöner Götterfunken,

Radost, divni dar Božanstva,

Tochter aus Elysium...

dijete polja nebeskih...