Quote:
judolino kaže:
Tako nekako. Mogu razumjeti da ljudi u nevolji prolupaju i hvataju se bilo kakvu slamku.
Ajde ne falsificiraj, suzdrži se malo tih klerikalnih običaja.
Napisao sam svi KOJE ZNAM. Nakon toga ste ti i Basta napisali da ste preobratili kad vam je baš sve bilo super. Okej, vaša stvar, ali ja vam, eto - ne vjerujem.
Na svu sreću, vrlo malo. Imam frenda koji nikako nije imao sreće sa ženama pa je počeo brijati po duhovnim pizdarijama., Ne znam je li postao predani katolik, ali u svakom slučaju počeo je vjerovati u nekakvog Boga.
Znam dva inženjera elektrotehnike  - jedan je nekakav Saibabovac ili takvo nešto, a drugi gorljivi Lojolin obožavatelj. Ne znam bičuje li se, ali ne bi me čudilo. Prvi je isto bio smotan i nije znao kako sa ženama izaći na kraj, a drugi je teško obolio i spasio se specijalnom dijetom.
Imao sam i tu nesreću vidjeti onog idiota Pavunu, navodno velikog znanstvenika, a ja imam deset puta više rezultata na Googleu od njega. Veliki znanstvenik bez znanstvenih radova. Al bitno da je on vidio Isusa, jelte.
Basta mi nije jasan, on mi je ko dr. Jeckyl i mr. Hyde, neki put je briljantan, a ponekad dogmatik.
Ne treba zaboraviti ni tebe, naravno.
A za Kevu ne znam, premda me ne bi začudilo da je i njega obasjalo božansko svjetlo u poodmakloj dobi...
Ah, umro sam od straha!
Stari moj, ako ima Boga i raja, sto posto sam siguran da će radije pozvati mene da mu pravim društvo nego nekog zilota u transu...
Ipak bi on trebao biti neki dobričina. Nemreš od sadista očekivati da stvori univerzum, ne? |
Duhovnost?
Što je to duhovnost uopće? Što je to vjera u Boga? Da li je to nešto realno ili iracionalno? To su teška pitanja i svatko na njih će dati drukčiji odgovor. A zašto uopće postoji duhovnost? Kako je ona nastala? Ona je nastala kao posljedica spoznajne evolucije čovjeka kao razumnog bića. Za razliku od životinja, čovjek ima jedno zanimljivo svojstvo. To je da voli postavljati sebi pitanja, te tražiti na njih odgovore. Jedno od najvažnijih svojstava čovjeka je da zna da je smrtan i da jednoga dana mora napustiti ovaj svijet. Ova dva svojstva su najvažnija ljudska karakteristika kao evolucijske jedinke. Na žalost, čovjek je jedini stvor koji može psihički patiti (npr. gubitkom drage osobe). Također, čovjeku pomisao na smrt izaziva psihičku bol. On zna da sa smrću mora napustiti sve ono što je u životu volio. Osim što sve gubi, čovjek je svjestan da prestaje postojati u svim mogućim aspektima. On totalno nestaje. Ovo saznanje mu izaziva veću muku od samog straha od smrti, kao fizički bolnog procesa.
Pošto je čovjek misaono biće, on je pribjegao raznim mehanizmima kako da prevlada ovu psihičku bol vezanu za smrt. On je zbog toga smislio duhovnost i religije, a sve u cilju da se izbjegne psihička bol vezana za prolaznost ljudskog života. Dvojica čuvenih psihijatara
Erich Fromm i Viktor E. Frankl su uveli u psihijatriju jedan poseban pojam za ovu vrstu psihičke boli koja čovjeka teško pogađa. U stvari je ovaj naziv uveo Fromm. Taj pojam se zove egzistencijalna dihotomija, odnosno egzistencijalni vakuum. Za ove psihijatre se veže jedna njihova uzrečica:
“Suvremena psihijatrija se bavi problemima zašto neki ljudi polude. Ali nije to dobro sročeno. Trebali bismo se baviti pitanjem zašto većina ljudi ne poludi, a vrlo mali broj ostane psihički zdrav ”.
Ali ipak većina ljudi nije poludjela jer je tu duhovnost koja im objašnjava na svoj način smisao čovjekovog postojanja.
Ali moramo biti svjesni činjenice da ova gadna pitanja ne pogađaju sve ljude podjednako. Neki bez problema ne vjeruju niti u Boga, niti u bilo koji aspekt duhovnost pa ipak i dalje funkcioniraju te žive i rade kao da neće nikad umrijeti. Ali postoje mnogi pojedinci kojima „egzistencijski vakuum“ ne daje mira.
Onima kojima tako nešto neda mira, tu je vjera u Boga koja će ih učiniti sretnim i zadovoljnim.
I zbog toga je Carl Gustav Jung jako cijenio religije, iako se nije slagao sa ogromnim brojem postavki (dogmi).