[polyhymnia]

Danchy55 kaže:
Novi sam na ovom forumu i volim filozofiju koju čitam laički pa možda i filozofske tekstove površno čitam. Ja mislim da kada govorimo o Descarteovom "nužnom poimanju" Boga kao savršenom beskonačnom uzroku svih konačnih posljedica tj, svega što postoji pa i nas ljudi treba objasniti nekoliko stvari. Prvo, govori li Descartes o kršćanskom Bogu ili o apstraktnom božanstvu? Govori li pak o biblijskom Jahvi, taj je pak daleko od savršenstva. Dapače, starozavjetni Bog je ljubomorni intervenistički Bog pun ljudskih "ograničenosti". Drugo, valja razlikovati beskonačnost od savršenstva. Naime, čini mi se da čisto umno možemo pretpostaviti Beskonačnoga i Vječnoga (ako je vjerovati Bibliji i ljudi su vječni") koji je nesavršen, pa čak i "zao". Mazdaizam uči o postojanju dvaju božanstava koja su podjednako moćna ali je jedno "dobro" a drugo "zlo". Treće i najvažnije pitanje je zašto bi Beskonačno i Savršeno (namjerno upotrebljavam neutralni spol) stvaralo materiju koja se onda kao sebesvjesni um tj.čovjek vraća na početak zatvarajući krug i postaje svjesna svog Savršenog Stvoritelja? Četvrto i posljednje pitanje, ako je Descartes tek 1637. spoznao nužnost postojanja Beskonačnog nasuprot ljudskoj ograničenosti, jesu li onda čitave animističke kulture i ateističke religije poput budizma sastavljene od umno limitiranih sljedbenika? Peto, ne pobija li teza da ništa nije sigurno te da je sve podložno ispitivanjima uma i sumnji samu sebe, jer teza da ništa nije sigurno mora dopustiti i kontratezu vlastite pogrešnosti, naime da je sve izvjesno i skolastički izvan domašaja skromne ljudske percepcije.

ok...ja sam se izgubila...

jesu ovo pitanja za ozbać ili pitanja ajdevimenisadodgovoritenanjihakosteface?