Lingvistička čašica razgovora - vol. 2

[VeronaM]

Hekatonhir kaže:

Škotsku smo prilagodili hrvatskom glasovnom i obličnom sustavu, a Wales nismo. Sve ovisi o tome koliko je pojam prisutan u našoj kulturi. Ako smo o čemu rano počeli pisati i govoriti, kroatizirali bismo to. Ako nismo, ostalo bi u izvornom obliku, kako načelno i pišemo imena.

Hvala!

[Hekatonhir]

Možeš mu navesti i izgovorne egzonime, naše prilagodbe npr. imena gradova koji se relativno dugo spominju. Sydney izgovaramo, pojednostavnjeno, [sidnej], Chicago [čikago], a Washington [vašington]. Pravilnije odnosno izvornije izgovaramo tek novije pojmove, dočim se, opet pojednostavnjeno, [sidni, šikago, vošington] smatra afektiranjem. Preseravanjem.

[Tempora]

Hekatonhir kaže:

Sydney izgovaramo, pojednostavnjeno, [sidnej] [...]. Pravilnije odnosno izvornije izgovaramo tek novije pojmove, dočim se, opet pojednostavnjeno, [sidni] [...] smatra afektiranjem. Preseravanjem.

vrlo nategnuto. prije bih afektiranjem smatrala da tko srednjih godina ili mlađi izgovara [sidnej]. IHJ također ima Sydney [sidni] G Sydneyja u pravopisnome rječniku.

[Hekatonhir]

Tako je Babić rekao, a on valjda zna što je afektiranje.

[FeetF1]

Portugalska era kolonijalizma je trajala pet stoljeća kada je ta zemlja vladala Angolom, Mozambikom, Brazilom, nekim teritorijima u Aziji, Istočnim Timorom, Zelenortskim otocima te otokom San Tome i Prinsipe.

Link

Müslîm da bi se to na hrvaški/naški reklo: Sveti Toma i Princip.

Wikipedija:

Sveti Toma i Princip (službeno Sveti Toma i Prinsipe), mala je država koja se sastoji od dva otoka (Svetoga Tome i Principa) u Gvinejskom zaljevu nedaleko afričkoj obali.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Sveti_Toma_i_Princip

Po kojem to 'službenom' kriteriju je 'Sveti Toma i Prinsipe'?
Po hrvatskom službenom? Po hrvatskom 'službenom' imena država pišu se po izgovoru, pa tako imamo: Sveti Kristofor i Nevis, (Teritorij) Sveti Petar i Mikelon, i (po pravopisu Babić-Finka-Moguš): Demokratska Republika Sveti Toma i Princip.
Portugalski je pak (službeno): República Democrática de São Tomé e Príncipe.

Toliko o Fikipedyijinim prinsipima.

[DarkDivider]

FeetF1 kaže:

Po kojem to 'službenom' kriteriju je 'Sveti Toma i Prinsipe'?

Nisi gledao što kaže Ministarstvo vanjskih i europskih poslova?

I ja bih tu državu nazvao Sveti Toma i Princip, no eto, to je još jedan primjer raskoraka između općenite i ambasadorske prakse (uz Ujedinjeno Kraljevstvo, Bjelorusiju, Obalu Bjelokosti itd.).

[Garofeeder]

DarkDivider kaže:

Nisi gledao što kaže Ministarstvo vanjskih i europskih poslova?

I ja bih tu državu nazvao Sveti Toma i Princip, no eto, to je još jedan primjer raskoraka između općenite i ambasadorske prakse (uz Ujedinjeno Kraljevstvo, Bjelorusiju, Obalu Bjelokosti itd.).

A ne Sveti Toma i Princ?

[DarkDivider]

To bi bilo dosljednije, jasno, ali najčešće sam nailazio upravo na oblik Princip, pa vjerujem da je uvriježen. Makar... Ni Leksikografski zavod ne zna kako bi nazvao tu državu. Na Portalu znanja i u Hrvatskom obiteljskom leksikonu vele Sveti Toma i Princip, u Nogometnom leksikonu Sveti Toma i Prinsipe, na Egzonimima Sveti Toma i Princ...

Doduše, kad bismo baš tjerali mak na konac, trebali bismo reći i Bjelokosna Obala, ali eto... Opet je ista priča.

[Didi]

Sveti Toma i Kraljević. Ili Knez.

[Garofeeder]

Prijestolonasljednik

[FeetF1]

M. Jergović u svom napisu o S. Rushdieju navodi kako bi bolji, zapravo, ispravniji naziv romana Sotonski stihovi bio: Šejtanski ajeti.

Ali prave nevolje – koje će ga učiniti jednom od amblematskih figura dvadesetog stoljeća – doživjet će tek sa “Sotonskim stihovima” (Ovaj je naslov u hrvatskome prijevodu Nikole Milićevića, koji je uslijedio nakon srpskoga, Koljevića i Mutića. Uistinu, nisu ni sotonski, ni satanski, a nisu ni stihovi. Naslov, i srpski, i hrvatski, trebao bi glasiti “Šejtanski ajeti”).

Link

Svakako, zvuči egzotičnije i - bolje.(Šejtan je đavao, a ajet je stih iz Kurana.)

Naravno, za razumijevanje cijele problematike bilo bi potrebno guglati i objašnjavati 'the Satanic verses incident' kao i stvari oko Rushdijeva djelovanja,
no to bi prelazilo okvire jezične rasprave jer bismo zašli u područje religije, fatwi, slobode govora, policijske zaštite itd. pa ćete to (guglanje) učiniti sami.

[Didi]

FeetF1 kaže:

M. Jergović u svom napisu o S. Rushdieju navodi kako bi bolji, zapravo, ispravniji naziv romana Sotonski stihovi bio: Šejtanski ajeti.

Možda ni Jergoviću ni tebi ne bi škodilo da pročitate roman.

[FeetF1]

Didi kaže:

Možda ni Jergoviću ni tebi ne bi škodilo da pročitate roman.

Pročitao sam sažetak i autorovo (Rushdijevo) objašnjenje o nakani tog romana (govori, zapravo. o našem 'modernom dobu').
Mislim da Jergović - kad govori o prevođenju naslova, tj. predlaže Šejtanski ajeti umjesto Sotonski stihovi stvar gleda književnoumjetničkim okom.

Da li bi onda netko morao pročitati i al-Tabarījevu povijest (The Tarīkh /Vol. VI/) i ibn Ishaqovu biografiju Muhameda gdje se spominje 'incident' sa sotonskim stihovima pa da onda dobije cjelovitu sliku?
Sotonski stihovi su točan prijevod naslova Rushdijeva romana (The Satanic Verses.). Šejtanski ajeti imaju stilističku vrijednost. (Nije da su netočni.)
Prijedlog najvjerojatnije neće zaživjeti jer je SS uobičajeni, ustaljeni prijevod.

Tako sam nedavno naišao na novi engl. prijevod Remarqueovog Na Zapadu ništa novo koji je u engleskom: All Quiet on the Western Front.
U predgovoru se kaže da su izdavači, uz novi prijevod teksta, odlučili zadržati stari naslov jer su čitatelji navikli na njega, iako ističu da on nije posve točan.

Prokleta avlija se na ingliš prevodi kao: Devil’s Yard ili The Damned Yard - pa sad - koji je prijevod točniji - a koji stilističkiji?

Stilist Krunoslav Pranjić je, govoreći o prevođenju Ćuprije na engleski zapazio da, iako je prijevod The Bridge on the Drina točan, nema tu stilističku vrijednost kao original. Naime, u originalu se spominje turcizam ćuprija a ne most te nailazimo na inverziju u naslovu - običan poredak riječi bi bio: Most na Drini.
(Andrić se u mladosti bavio i pjesništvom, zapravo, pjesme je pisao tijekom cijelog života, opredjelivši se za prozu u daljnjem stvaralaštvu - a, eto, ipak je naslov svojoj povijesnoj prozi dao u lirskom obliku.)

Na franc., naslov glasi: Il est un pont sur la Drina.
Pranjić:

Samo je francuski prevodilac u naslovu Ill est un pont sur la Drina onim pučkim 'il est...' uspio sačuvati narativni ton što ga naslov izvorno sadrži.

(Il est=Ima/stoji jedan most na Drini.)

Vidjeti u: K. Pranjić, Jezikom i stilom kroza književnost, Šk, Zg,1991.

[Tempora]

FeetF1 kaže:

Stilist Krunoslav Pranjić (...)

pokušaj ponovno. odavde više nisam čitala. možda sam trebala odustati već na pročitanom sažetku, ali danas sam očito mazohistički nastrojena.

[FeetF1]

Ako koga zanima, napravljena je digitalizacija Hrvatske encklopedije koja je osmišljena za vrijeme Banovine, a izlazila je za NDH (pet svezaka, A-E, nije bila dovršena) da bi materijal HE poslužio za izdavanje Enciklopedije Jugoslavije (JLZ-a pod vodstvom Krleže). Glavni urednik HE bio je Mate Ujević, a suradnici su bili brojni profesori, znanstvenici i umjetnici - npr. kao savjetnik za likovne priloge naveden je Ivan Meštorvić, urednik za anglosaksonsku književnost bio je Josip Torbarina, za film i teoriju književnosti Ljubomir Maraković, za hrvatsku književnost i slavenske jezike bio je zadužen Stjepan Ivšić, za lingvistiku i romanistiku Petar Skok, za rusku knjiž. Josip Badalić, za poljsku Julije Benešić za francusku književnost Jean Dayre.
(Dayre je bio slavist a hrvatski je naučio za vrijeme Prvog svjetskog rata u Provansi od izbjeglica s naših krajeva. U arhivima je otkrio urotnička pisma Marina Držića.)

Enciklopedija se može prelistavati kao pdf, po stranicama - ili po natuknicama.
Enciklopedija

Zanimljiva je i zbog jezika kojim je pisana.

DŽUNGLA ili Džangla (sanskr. džangala »šuma«; novoind. džangal) u Indiji naziv za nizke i močvarne predjele obrasle visokim travama, trskama i odvojenim lugovima, u kojima se pletu različite liane. Ovamo idu predjel Tarai u srednjem dielu južnog podnožja Himalaje, zatim močvarni predjeli u delti Gangesa. Dž-e su težko pristupačne, te ih čovjek izbjegava. U njima žive različite zvieri i brojne otrovnice. Naziv je ušao u stručnu (pluviisilvae, → šuma) i liepu literaturu (Kipling).

Link

Nisu zaboravili Kiplinga spomenuti.

O automobilizmu je vrlo opširan članak....

Pojedine države utvrđuju unaprijed glavne pravce autopruga, kojima se vežu svi dijelovi države i svi veći gradovi najpovoljnijom vezom. Kod odabiranja trase ne uzimaju se u obzir sitni pojedinačni interesi, nego samo općenite potrebe države; usto se uzimaju u obzir turistički promet, prirodne ljepote pojedinih krajeva i strateške svrhe.
Kod prvih autopruga pokazalo se, da vožnja velikom brzinom nekoliko sati, osobito na dugim potezima u pravcu, umara i uspavljuje vozača. Stoga se kod odabiranja trase polaže osobita pažnja na to, da se postigne što veća zanimljivost autopruge, t. j. da trasa pokaže putniku svu ljepotu kraja, a da kod toga autopruga ne nagrđuje prirodu.
https://hemu.lzmk.hr/natuknica.aspx?ID=3430

Dakle, vožnja autocestom mora biti zanimljiva, kako bi se putnicima pokazala ljepota kraja kojim se voze.
Ne bih rekao da autoceste ne nagrđuju prirodu, ali autor teksta ima pravo na svoje mišljenje.

U pogledu najsuvremenijih načela gradnje te broja i duljine autopruga, prednjači danas u gradnji autopruga Njemačka.

Neke stvari tu napisane vrijede i danas. (Kraftwerk ima album Autobahn, pa je eto, autocesta ušla i u glazbu/umjetnost.)

U Jugoslaviji nema do sada još nijedne autopruge, što je i razumljivo, kad se zna, da je Jugoslavija među posljednjim državama u Evropi, što se tiče motorizacije prometa.

Kritički intonirano, da.
(Tekst je pisan za Banovine koja je bila u sastavu Yu Kraljevine pa je zato ostalo ono 'Jugoslavija'.)

Natuknica džombe nas poziva na izlet u prirodu:

DŽOMBE. Vozimo li se prvi put nizinskim područjem Hrvatske iztočno od Zagreba, iznenađuje nas čudna morfologija nekih travnjačkih terena; golemi areali travnjaka imaju naime sasvim neobičan mikrorelief: površina im je sitno valovita, kao da je pokrivena bezbrojem malih mravinjaka ili krtičnjaka obraslih vegetacijom. To su džombe. Tako naziva narod ove osebujne pedogenetske tvorevine, koje su po zlu poznate u seljačkim gospodarstvima tih naših krajeva.

Link

Džiu-džicu je definirana kao narodna japanska vježba u hrvanju.
Dakle, članci su pisani različitim pristupom odnosno stilovima.

[FeetF1]

Ovo je Digitalna zbirka NSK (knjige).
Link

Pa se tu može pogldati i prelistati štotšta, od inkunabula pa do nekih suvremenih pisaca.

Rukopisna građa:
Link

Pa možda nađete tu što vas interesira a inače je teže dostupno.

[FeetF1]

- Prije svega, debljinu ne smijemo stigmatizirati, to je bolest.
Mislim da je veliki problem kod ljudi što ne gledaju na nju kao bolest nego kao estetski problem – objašnjava dr. sc. Mirela Marić.

- Možeš ti biti body positive, sve je to lijepo, ali ako umreš onda ne možeš u tome uživati.

Link

HJP:

debeo
1. koji je pretjerano težak, koji ima mnogo sala; salast, ugojen, opr. mršav, suh, tanak
2. a. koji je velike širine između dviju površina [debeo zid] b. koji ima velik presjek [debeo konopac]
3. a. koji nema finoće [debela slova] b. koji je teži i topliji [debeo kaput]
4. razg. koji je jako izražen, izražen u najvećoj mjeri [debela privilegija; debela prednost; debelim slovima, graf. slovima pojačane osnovne boje, crnim slovima, boldirano]

Debljina=pretjerana težina, bolest.

Vrlo jasno i jezgrovito.
Mislim, može se to nazivati (preugodna)popunjenost, plus size itd. ali to ne mijenja medicinsko stanje stvari.

[glosa]

Koje da izaberem?
1. nisam previše upoznat sa …..
2. nisam dovoljno upoznat sa …..

[Hekatonhir]

Koje hoćeš. Posrijedi može biti litota (znaš više nego što želiš priznati, u stilu "nešto malo znam" - lažno si skroman), ali i eufemizam (znaš manje nego što želiš priznati, u stilu "nemam pojma pa ću se praviti da nisam posve neupućen"). Što želiš reći, da štogod znaš, ali ne previše? Ili da ne znaš ništa?

[mali]

tko je prvi skovao sintagmu "napaćen narod" ?