Pomoć obiteljima oboljelih od zloćudnih i drugih teških bolesti II

[zanesto]

Komentatorica kaže:

A ako je je jedna od ovih tvojih solucija da je osoba sad potpuno zdrava - koliki su % da se tumor baš nikad ne vrati

To je pitanje na koje se može dati neka gruba procjena ali jedino pod uvjetom da se zna o kojoj se dijagnozi radi. Pogledaju se dosadašnje statistike.

Komentatorica kaže:

I da li je istina da osobe koje boluju od 1.stadija i o da su potpuno zdrave im se tumor BAŠ SIGURNO vratio barem za 15 god i onda teže boluju i sve dođe do kraja ili može biti da je netko potpuno izliječen u 20-ima i npr.živi do 90 god i u te od nečeg drugog?

Ponovno - ovisi koji tumor.

Komentatorica kaže:

Ne stalkam je,ali samo vidim.
Odavno sam izgubila duševno zdravlje zbog svih manipulacija i izvrtanja činjenica i istine ,doslovno.

Mislim da je trenutak da pokušaš vratiti vlastito zdravlje i mir. Neće se desiti samo od sebe, trebaš to prvo željeti, a zatim poduzeti nešto, potražiti neku vrstu stručne podrške.
Mene sve što si dosad napisala navodi na zaključak da je ova vijest o dijagnozi kod te osobe tebi nesvjesno poput izgovora da se nastaviš dalje baviti tom temom tj. vašim odnosom.
Umjesto toga, tebi treba neka vrsta završetka te priče. Ne ide na silu, imaš emocije koje imaš, ali stvarno trebaš tražiti način kako da to sve skupa u sebi zaokružiš i otpustiš.

Btw kako to vidiš što se zbiva s nečijim životom ako ne tražiš aktivno? Na mrežama, preko zajedničkih prijatelja, ili su statusi javni? Zašto ne zblokiraš taj profil, ako te toliko uznemirava? Što će se desiti s tobom ako se pomiriš s bilo kojim od rješenja koje sam gore navela, pa i najgorim? Kako ćeš se osjećati ako uspiješ saznati punu istinu o zdravlju te osobe, kakva god ona bila?

Nisam stručna u psihologiji, da ne pomisliš krivo.

[Komentatorica]

A da li to što je osoba nastavila raditi znali da je prognoza bila dobra(ali radi inače veoma lak posao)??

Ma vidim profil kad osoba nije zablokirana i ni ne želim je zablokirariti. I ne uzrujava me uopće saznanje o njenoj bolesti kako ti misliš,samo me zanima zbog određenih razloga.

Hvala!

[zanesto]

Ona je odabrala raditi zato što je trenutno u stanju raditi. To je sve što možeš zaključiti iz podatka da ona radi.
Ni ne mislim da te nešto bitno uzrujava saznanje da je bolesna, nego to nesvjesno koristiš kao izgovor da se i dalje baviš prošlošću, vjerojatno zato što nisi imala odgovarajući closure u tome odnosu. Ako tome nije tako - tim bolje, okani se nagađanja.

Zašto ne napišeš koji su to "određeni razlozi"? Već si pisala da si u tom odnosu bila na neki način manipulirana itd.

[Komentatorica]

zanesto kaže:

Ona je odabrala raditi zato što je trenutno u stanju raditi. To je sve što možeš zaključiti iz podatka da ona radi.
Ni ne mislim da te nešto bitno uzrujava saznanje da je bolesna, nego to nesvjesno koristiš kao izgovor da se i dalje baviš prošlošću, vjerojatno zato što nisi imala odgovarajući closure u tome odnosu. Ako tome nije tako - tim bolje, okani se nagađanja.

Zašto ne napišeš koji su to "određeni razlozi"? Već si pisala da si u tom odnosu bila na neki način manipulirana itd.

Kako misliš ovo closure? Uopće ne shvaćam.

Ma jer ovo nije tema o tome ,ovdje je tema o zloćudnim bolestima,a ne našim osobnim problemima. I posebice jer su razlozi i problemi s tom osobom prekomplicirani da se tu išta piše. Moglo bi se pisati do besvijesti.


I ne tražim izgovor da Se bavim prošlošću nego ću je suočiti s prošlošću kad tad jer je to neizbježno. Istina se mora znati. Bila je i ta osoba izmanipulirana od druge osobe da se loše ponaša prema meni.

[zanesto]

Komentatorica kaže:

Kako misliš ovo closure? Uopće ne shvaćam.

Pod time mislim na zaključivanje te priče, vašeg odnosa. Vi više ne kontaktirate, razišli ste se, ali iz ovoga što si pisala, pretpostavila sam da niste raščistili stvari na kraju.
Da jeste, ti se ne bi bavila ovoliko cijelom ovom situacijom oko njenoga zdravlja. Ili bi se ponijela iskreno i spontano - javila se toj osobi, a dalje već ovisno o ostatku prethodne priče.

Komentatorica kaže:

Ma jer ovo nije tema o tome ,ovdje je tema o zloćudnim bolestima,a ne našim osobnim problemima. I posebice jer su razlozi i problemi s tom osobom prekomplicirani da se tu išta piše. Moglo bi se pisati do besvijesti.

Ovo je tema o podršci ljudima čiji bližnji imaju tešku bolest. Budući da si se ovdje javila, pretpostavila sam da ti je ta osoba ranije bila bliska i da si sada zabrinuta za njeno zdravlje, ali ne znaš kako se postaviti. Nedostaje ti informacija da dobiješ kakvu-takvu sliku o stvarnoj situaciji s njenim zdravljem, ali ja ti uporno odgovaram tako da uvidiš da do onoga što želiš znati ne možeš doći na ovaj način, neizvedivo je uz najbolju volju. Ne trolam te, pišem iskreno.
Budući da nastavljaš s pitanjima, djeluje kao da ti je silno važno da dobiješ stvarnu sliku. Pa te upućujem da pokušaš razumjeti zašto to želiš. Ne trebaš pisati o tome, poanta je da kada to uvidiš, bolje ćeš znati kako se postaviti.

I ne tražim izgovor da Se bavim prošlošću nego ću je suočiti s prošlošću kad tad jer je to neizbježno. Istina se mora znati. Bila je i ta osoba izmanipulirana od druge osobe da se loše ponaša prema meni.

Napisala sam "nesvjesno", ne radiš to namjerno. Žulja te i ne možeš pustiti, a ova situacija je posebna (tumor) pa se ne možeš odlijepiti.

[ivahor]

Ima li netko savjet ili preporuku za neki brzo djelujuci antidepresiv za mojeg oca koji je na imunoterapiji karcinoma pluca 4. stadij.
U posljednjih mjesec dana pao je u depresiju (sto je mozda i ocekivano), ne krece se previse. Ima problema s disanjem. Kad spava i ponekad kad je smiren dise normalno duboko. Ostatak vremena dise plitko, uplaseno, anksiozno. Znam da moze da je to i od pluca, ali njemu je cijelo desno krilo cisto a i 2/3 lijevog. Tumor je na vrhu i stacionaran vec godinu dana.
Mozda mu antidepresiv pomogne, da se malo smiri izadje iz tmine depresije i ocigledne anksioznosti.
Samo, koristi durogesic flaster pa me zanima koji antidepresiv bi bio koliko toliko kompatibilan sa fentanilskim flasterom?

[Orlien]

Pozdrav svima. Prvi put pišem ovdje iako vas već neko vrijeme uredno čitam i suosjećam sa svakim od vas. Hvala vam od srca što ste u svoj svojoj muci našli snage i volje pomoći onima koji prolaze kroz bolest, bilo kao pacijenti, bilo kao podrška oboljelima.

Moj tata je onkološki pacijent evo već treću godinu, sa dijagnozom raka bubrega koji je metastazirao na pluća. Da ne duljim, cijelo vrijeme koristi terapiju pametnim lijekovima, a trenutno je na sutentu. Lijek uglavnom drži metastaze pod kontrolom i nema značajnih pogoršanja, na čemu smo jako zahvalni, ali nuspojave koje prolazi dok pije lijek (terapija 2 tjedna pije pa tjedan dana pauza) prilično mu otežavaju svakodnevni život. On još uvijek radi, aktivan je oko kuće i slično, ali u zadnje vrijeme je sve češće na bolovanju/godišnjem jer ima velike rane na nogama (crvenilo, otpadanje kože na stopalima i sl). Svakodnevno se maže kremama sa 10% uree (tako je dobio preporuke liječnika) i pazi da nosi komotniju obuću, ali ne pomaže apsolutno ništa. Bolovi ga bude po noći, osim bolova osjeti i peckanje, a te rane mu drastično otežavaju kretanje.
Mi bismo htjeli da što duže ima kvalitetniji način života (jer mu normalna svakodnevica u kojoj on radi na poslu i oko kuće podiže i psihu) pa vas molim ako imate nekakav savjet - pišite.

Unaprijed hvala svima!

[petra26]

Pozdrav svima. Evo da se i ja javim, već duže vrijeme vas čitam te sam se i ja zatražiti pomoć. Naime dijagnosticiran mi je hondrosarkom gradiusa 2, napravljena mi je resekcija i ugradnja tumorske proteze femura i koljena. Željela bih da mi se javi netko ako ima iskustva s ovom vrstom sarkoma jer imam pitanja, a ne znam kome bi se obratila.
Hvala i šaljem puno pozitivnih misli svim oboljelima i njihovim bližnjima. Držite se i samo pozitivno

[brunazora]

Držite se svi i samo pozitivno i hrabro!

Ja sam svog oboljelog ispratila prije nekoliko godina i mislim da sada mogu objektivno sagledati situaciju. Liječili smo se po ZG bolnicama i mogu reći da su liječnici uvijek radili najviše i najbolje što su mogli.

Tada mi neke stvari nisu bile jasne, činile su mi se i zakinute nekad, ali kad je prošlo vrijeme i kad sam realno sagledala stvari mislim da su učinili što su mogli.

U tim trenucima bola nekad bismo htjeli više i drugačije, ali vjerujte liječnicama, znaju što rade. To ne znači da ne trebate pitati da vam rastumače, ali vjerujte, znaju zašto nešto rade ili ne rade. Nekada nema smisla vaditi krv svaki drugi dan (pucaju vene) ili ići na zračenje svaki dan (nekad se mora organ odmoriti da ga ne sprži) i svašta nešto. Ima tu puno detalja koji nama nisu poznati ni jasni.

Vjerujte liječnicama. Pitajte, ali vjerujte. I držite se svi, šaljem vam puno ljubavi!

[LikiLee]

Orlien kaže:

Pozdrav svima. Prvi put pišem ovdje iako vas već neko vrijeme uredno čitam i suosjećam sa svakim od vas. Hvala vam od srca što ste u svoj svojoj muci našli snage i volje pomoći onima koji prolaze kroz bolest, bilo kao pacijenti, bilo kao podrška oboljelima.

Moj tata je onkološki pacijent evo već treću godinu, sa dijagnozom raka bubrega koji je metastazirao na pluća. Da ne duljim, cijelo vrijeme koristi terapiju pametnim lijekovima, a trenutno je na sutentu. Lijek uglavnom drži metastaze pod kontrolom i nema značajnih pogoršanja, na čemu smo jako zahvalni, ali nuspojave koje prolazi dok pije lijek (terapija 2 tjedna pije pa tjedan dana pauza) prilično mu otežavaju svakodnevni život. On još uvijek radi, aktivan je oko kuće i slično, ali u zadnje vrijeme je sve češće na bolovanju/godišnjem jer ima velike rane na nogama (crvenilo, otpadanje kože na stopalima i sl). Svakodnevno se maže kremama sa 10% uree (tako je dobio preporuke liječnika) i pazi da nosi komotniju obuću, ali ne pomaže apsolutno ništa. Bolovi ga bude po noći, osim bolova osjeti i peckanje, a te rane mu drastično otežavaju kretanje.
Mi bismo htjeli da što duže ima kvalitetniji način života (jer mu normalna svakodnevica u kojoj on radi na poslu i oko kuće podiže i psihu) pa vas molim ako imate nekakav savjet - pišite.

Unaprijed hvala svima!

jedino da se u dogovoru sa Onkologom produži pauzu, da rane zacele,
ili da na neko vreme obustavi terapiju.

prijatelj mi je bio na Vootrientu 6 godina, bilo je prekida iz drugog razloga, i ništa se u međuvremeno lošega nije desilo.

ako se dobro sećam preporuka, od samog početka uzimanja Sutenta,
isto važi i za Votrient, treba početi sa negom stopala, ruku, meka četkica za zube i svega tamo piše u prospektu, koji ste dobili uz Sutent.

čuvati ih najviše što se može, a može se, jer život je važniji od svega.
smanjiti poslove, opterećenje na stopala i ruke...

teško da će zaceliti uz terapiju, i uz 10% Uree, uz previše aktivnosti.

srećno!

[dea2]

Ivanicapeca kaže:

Zamoljena sam od modova da pokrenem drugi dio teme, jer je prva premašila 10 000 upisa što je administratorski limit za zatvaranje teme. Sve će ostati, moći će se čitati svi upisi, samo ćemo ovdje nastaviti pisati.

evo linkovi na prvu i zadnju stranicu stare teme.

Dozvolite mi još jedan mali osvrt na staru temu.

Kad sam je započela bila sam stvarno u užasno teškoj životnoj situaciji i više iz vlastitog očaja nego neke potrebe za odgovorima, vođena onom da ako daš nekome nešto vratit će ti se deseterostruko, nadala sam se da će mi Bog pomoći u mojoj situaciji. I zaista se to dogodilo. Iz ove teme su proizašle mnoge dobre stvari za mene osobno. Na žalost, neke velike su završile velikim razočarenjem za mene, ali nikad nisam htjela odustati od pisanja ovdje. Nekako mi je to postalo gotovo navika i još uvijek vjerujem da će mi dragi Bog pomoći, ako ja pomognem nekome, ali postao mi je i jedini način da svemu onom užasu koji je prošla moja mama i ja skupa s njom dam jedini dobar viši smisao.

501 stranica , 10 014 upisa, 1,338,026 pregleda. Ti brojevi otkrivaju koliko tuge, očaja, agonije, ali i mnogo pozitivnih spoznaja, utjehe i mirenja stoji iza tih brojeva. Kad sam započinjala temu nisam ni slutila ništa od tih brojeva i svega što oni znače i koliko užasno fundamentalno teških životnih situacija skrivaju. Danas nakon 7 godina na ovoj temi sam prikupila užasno puno iskustva ali i znanja i spoznaja. Jedna od njih je da ako ne dijelimo svoje spoznaje i znanja dalje, čak i onda kad naša situacija završi dobro ili loše, neće biti većih pomaka na bolje i ovi svi brojevi će biti samo veći i veći, jer svijet postaje sve stariji i bolesniji.
U tom smislu molim sve vas koji pišete, svratite još koji put nakon što riješite svoj problem i pomozite drugome da riješi svoj. Ne morate biti ovakav fanatik poput mene, ali razmišljajte o ovome kao o lijepom načinu da patnji svojih najmilijih ili svojoj patnji i borbi date jedan obol- oni koji su bitke izgubili častite njihove duše, a oni koji su preboljeli- učinite to iz zahvalnosti. Meni osobno to daje vraški dobar osjećaj koji bih svakom preporučila.

Tipkamo se

Pozdrav svima
Kad je čovjek zdrav i svi oni koje volimo,uvijek misliš ma neće se to nama dogoditi....ali eto dogodilo se
Čovjek koji mi je nakon tragedije u životu ušao u zivot pružio neizmjernu ljubav,najbolji prijatelj,partner ma nešto što ti se samo jednom u životu dogodi ....slučajnim pregledom otkriven mu karcinom gusterace....danas je operiran,Whiplle metoda,valjda sam dobro napisala...op trajala 6 sati,makli mu dvanasnik,žuč,dio želuca,dio tankog crijeva...i nasli neke metastaze na jetri koje su poslane na phd...a nista mu nije bilo,osim zadnjih dva mjeseca osjecaj napuhanosti...bio kod Drinkovica na ultrazvuku,nalaz skroz uredan,promijenio prehranu i bio bolje..danas nakon op doktor me zvao i rekao da je nažalost prognoza loša,da je prvih 7 dana kritično,i da neće biti dobro
Ja sam luda..čovjek koji je usetao u bolnicu zbog sasvim druge operacije( aneurizma abdominalne aorte) izaći će van u dijelovima....očajna sam,ne živimo u istom mjestu,doći ću k njemu u Zagreb, pružit ću mu svu moguću podršku samo me tako strah da neću znati pomoći,strah me gledati ga kako mi vene naocigled,ne znam koliko će sada biti u bolnici...čitam o tom Whiplle zahvatu,ok,ali zašto mi je doktor rekao da su mu napravili palijativnu operaciju, u šoku nisam mogla pitati jel bio whiplle ili premosnica,ali ne bi bio 6 sati na stolu da je bila premosnica.strah me pitati koliko mu je preostalo.ne želim da ga boli,da se pati,ne znam kome se u zagrebu mogu obratiti za pomoć kada će mi biti kod kuće.da li ce mu doktori dolaziti u kućne posjete,da li u gradu ima razumijevanja za takve bolesti ili te samo pošalju doma i doviđenja. Molim vas kont neke udruge za pomoć.na helexima sam ,ne mogu normalno funkcionirati,na poslu,kod kuće ne mogu biti jer se pred mojim roditeljima moram praviti da će sve biti u redu,stariji su i bojim se za njim.moja ljubav leži na intezivnoj a ja ludim....oprostite na dugom postu ali izgubljena sam u ovoj situaciji...osjećaji pobrkani,ne mogu zamisliti život bez njega.znam da moram biti jaka,zbog njega i pred njim,ali mislim da ću puknut ko kokicama jedan dan jer na helexima ne mislim živjeti...možda sve ovo šta pišem zvuči sebicno jer se bojim ostati sama i bojim se svega šta nam slijedi...molim vas neki savjet,preporuku,da li da tražimo mišljenja više onkologa( još nisam pričala ni s jednim,sve se to odigralo u 7 dana )
Hvala svima koji su ovaj moj post imali živaca pročitati do kraja ❤️

[LikiLee]

Ja sam luda..čovjek koji je usetao u bolnicu zbog sasvim druge operacije( aneurizma abdominalne aorte) izaći će van u dijelovima....očajna sam,ne živimo u istom mjestu,doći ću k njemu u Zagreb, pružit ću mu svu moguću podršku samo me tako strah da neću znati pomoći,strah me gledati ga kako mi vene naocigled,ne znam koliko će sada biti u bolnici.

draga Dea2 razumem tvoj strah i sve kroz ćega prolaziš.

dragom, tvoja podrška i pomoć sada su najpotrebniji, i naravno da ćeš se sabrati,
prevazići strah, i naučiti kako da mu budeš podrška.

videćeš kako teče oporavak nakon op., dobićeš, verujem, potrebne upute, šta i kako dalje,
i brzo ćeš se, kao i svi mi, u hodu učiti.

kad budeš imala otpusno pismo sa PH nalazom, ako je potrebno, naravno da ćeš potražiti drugo, treće mišljenje....

srećno!

[dea2]

LikiLee kaže:

Ja sam luda..čovjek koji je usetao u bolnicu zbog sasvim druge operacije( aneurizma abdominalne aorte) izaći će van u dijelovima....očajna sam,ne živimo u istom mjestu,doći ću k njemu u Zagreb, pružit ću mu svu moguću podršku samo me tako strah da neću znati pomoći,strah me gledati ga kako mi vene naocigled,ne znam koliko će sada biti u bolnici.

draga Dea2 razumem tvoj strah i sve kroz ćega prolaziš.

dragom, tvoja podrška i pomoć sada su najpotrebniji, i naravno da ćeš se sabrati,
prevazići strah, i naučiti kako da mu budeš podrška.

videćeš kako teče oporavak nakon op., dobićeš, verujem, potrebne upute, šta i kako dalje,
i brzo ćeš se, kao i svi mi, u hodu učiti.

kad budeš imala otpusno pismo sa PH nalazom, ako je potrebno, naravno da ćeš potražiti drugo, treće mišljenje....

srećno!

Hvala puno na riječima podrške.
Ima trenutaka kada me sve to razara,ima trenutaka kada sam toliko sabrana da se zapitam da li sam normalna da ne osjetim ništa.Ali,glavu gore i pozitiva jer vidim da od kukanja i izbezumljenosti nema pomoći.

[myroman]

Otac, 80.g., adenokarcinom pluca, 4. stadij, mete na jetri, 9 imunoterapija pametnim lijekom keyteuda, proglasen je palijativnim pacijentom (stopirana imunoterapija) zbog 30% progresije metastaze na jetri (primarni tumor na plucima je stacionaran zadnjih godinu dana).
Da li moj otac ima pravo na palijativnu terapiju metastaze na jetri (zracenje, ciljana kemoterapija na jetri)?

[Ivanicapeca]

myroman kaže:

Otac, 80.g., adenokarcinom pluca, 4. stadij, mete na jetri, 9 imunoterapija pametnim lijekom keyteuda, proglasen je palijativnim pacijentom (stopirana imunoterapija) zbog 30% progresije metastaze na jetri (primarni tumor na plucima je stacionaran zadnjih godinu dana).
Da li moj otac ima pravo na palijativnu terapiju metastaze na jetri (zracenje, ciljana kemoterapija na jetri)?

Vjv. je primio već maksimalnu dozu zračenja kad su pluća zračena tako da to vjv. nije opcija. Sa kemo je vjv. slična priča da bi mu više odmoglo nego pomoglo. Palijativa se svodi prvenstveno na zahvate koji mogu pomoći u kvaliteti života, kupiranju bolova, suportivnoj terapiji...žao mi je, poznat mi je taj osjećaj nemoći. Iskoristite maksimalno vrijeme koje preostaje i učinite sve da se zadrži mir i dostojanstvo tate.

Poslano sa mog SM-A546B koristeći Tapatalk

[myroman]

Nije bio uopce na nikakvom zracenju. Primarni tumor je lijecen samo imunoterapijom (keytruda, ukupno 9 doza). Tumor na plucima je stacionaran vec godinu dana.
Bas zato mislim da bismo trebali mu dati jos malo sanse intervencijom na jetri.

[Maatt8919]

Nisam član obitelji, nego sam sam obolio. Ove godine mi je dijagnosticiran Hodgkinov limfom. Imao sam 4 kemoterapijska ciklusa i 18 zračenja. Trenutno sam u remisiji, ali u glavi mi je totalni kaos od svega što sam prošao. Imam 25 godina. Treba mi malo podrške. Čini mi se da nikog u mojoj obitelji nije briga za mene. Od prijatelja sam se udaljio, a nedavno mi je i jedna cura okrenula leđa. Trudim se biti jak, ali naleti anksioznosti stvarno ponekad budu jako teški...

[Tanica]

Maatt8919 kaže:

Nisam član obitelji, nego sam sam obolio. Ove godine mi je dijagnosticiran Hodgkinov limfom. Imao sam 4 kemoterapijska ciklusa i 18 zračenja. Trenutno sam u remisiji, ali u glavi mi je totalni kaos od svega što sam prošao. Imam 25 godina. Treba mi malo podrške. Čini mi se da nikog u mojoj obitelji nije briga za mene. Od prijatelja sam se udaljio, a nedavno mi je i jedna cura okrenula leđa. Trudim se biti jak, ali naleti anksioznosti stvarno ponekad budu jako teški...

Meni je, iz perspektive člana obitelji, bilo lakše kada bih razgovarala sa osobama koje su bile u istoj situaciji kao i ja, tada je to bio forum. Nije bilo riječi samo o bolesti, bilo je i #drugog# života, malo i smijeha i šala. Također, jedna osoba mi je tamo bila uzor koliko je zrelo i staloženo prolazila kroz sve, pa su mi njeni postovi donosili utjehu. Prijateljice su mi rekle da u to vrijeme nisu mogle razgovarati sa mnom, da sam bila nepristupačna i daleka. Znači, dio je i do nas jel da? Najbolja stvar ti je što spoznaš koga vodiš sa sobom u iduće bitke u životu, puno njih je otpalo, puno ih se priključilo. Ne znam u koliko velikom gradu živiš, pa ako imaš volje i mogućnosti u neku grupu potpore ako postoji, neke stvari stvarno teško sami deveramo. Anksioznost je sasvim normalna i puno nas što javno, što potajno ima posla s tom gospođom. Želim ti da te drži da imaš vrlo izlječivu dijagnozu, da nisi sam, da se imaš čemu itekako radovati. Nastoj zaokupiti i misli i tijelo, i sve će biti ok. Šaljem ti veliki zagrljaj

[Proba77]

Maatt8919 kaže:

Nisam član obitelji, nego sam sam obolio. Ove godine mi je dijagnosticiran Hodgkinov limfom. Imao sam 4 kemoterapijska ciklusa i 18 zračenja. Trenutno sam u remisiji, ali u glavi mi je totalni kaos od svega što sam prošao. Imam 25 godina. Treba mi malo podrške. Čini mi se da nikog u mojoj obitelji nije briga za mene. Od prijatelja sam se udaljio, a nedavno mi je i jedna cura okrenula leđa. Trudim se biti jak, ali naleti anksioznosti stvarno ponekad budu jako teški...

Imas pravo na besplatnu psiholosku pomoc (kao i tvoji clanovi obitelji) kao onkoloski bolesnik. Potpuno te razumijem i vjeruj mi da nece biti nimalo lakse, jer ces godinama ici na kontrole i iscekivati rezultate, a oni ce uvijek biti "cudni", odnosno nedoreceni. Ja sam nakon 5 godina kontrola jednostavno nastavio zivjeti bez kontrola pa sto bude. I da budem iskren preporodio sam se.

[Ivanicapeca]

Maatt8919 kaže:

Nisam član obitelji, nego sam sam obolio. Ove godine mi je dijagnosticiran Hodgkinov limfom. Imao sam 4 kemoterapijska ciklusa i 18 zračenja. Trenutno sam u remisiji, ali u glavi mi je totalni kaos od svega što sam prošao. Imam 25 godina. Treba mi malo podrške. Čini mi se da nikog u mojoj obitelji nije briga za mene. Od prijatelja sam se udaljio, a nedavno mi je i jedna cura okrenula leđa. Trudim se biti jak, ali naleti anksioznosti stvarno ponekad budu jako teški...

Imam frendicu iz djetinjstva koja se od 16. do 18. godine borila s Hodgkinsom. Danas ima 45, udana, ima dijete i od onda je u remisiji.
Danas se to još bolje liječi nego tada. Probaj se kroz udrugu oboljelih povezati s drugima i potraži psih. pomoć, imaš pravo na nju, obrati se svom ob. liječniku.
Piši sve što te muči, možda ti možemo pomoći da si posložiš stvari u perspektivu i profunkcioniraš adekvatno.

Poslano sa mog SM-A546B koristeći Tapatalk