Zakon o hrvatskom jeziku

[Shain]

panorama kaže:

Ne treba se zbog toga odveć sekirati. To je štivo za uski krug odabranih kojima je to duhovna hrana.
Ako imalo pratiš srpske popularne medije znat ćeš da velika većina Srba ni ne zna gdje je Dubrovnik i tko je bio Marin Držić (...)

Nije to za uski krug, sve su to krupni dokumenti usmjereni budućnosti. To je njihov dugoročni program.

Čakavci i kajkavci usvojili su štokavštinu pa su, što se jezika tiče (tj. dijalektne osnove za standard), i oni potencijalni "srpski svijet".

Povijesni su tokovi nepredvidivi, rekli bi u "Alanu Fordu". A rekli bi i da ni jedna generacija nije dugoročna.

[FeetF1]

Shain kaže:

Ne mogu reći da me ovo osobito zanima, ali bi trebalo. Si vis pacem, para bellum.

Naši susjedi objavili su čitav niz "kontroverznih" dokumenata i izdanja:

4. Donijeli su Deklaraciju o granicama srpskog jezika (2022.), u koju su uključili i dubrovačku književnost.

5. Donijeli su Deklaraciju o granicama srpske književnosti (2023.) uključujući i dubrovačku književnost.

Rade li rade, iz godine u godinu. Majstori su da od prijatelja načine osobe koje od njih zaziru.

Je li bilo kakvo sociološko istraživanje tko više "kuri aktualnu frku"? Naši ili njihovi?

Mi njima Marina Držića Vidru i petrarkiste, a oni nama nek daju I. Andrića. Možda i Đoleta, kad je već napolak naš.
Držić mi se nikad nije sviđao. Njegove commoedie mi nisu humoristične (nisu mi ni Shakespearove nešto, doduše, za razliku od tragedija).
Al' dobro, stav naših dramatologa je da je Novela od Stanca jedna od najboljih naših komedija, u tih 145 ili kolko stihova. Zbiljam?

[Shain]

Didi kaže:

(...) Rečnik srpskog jezika u koji često zavirim na netu često navodi hrvatske pisce kao primjer za pojedine natuknice, a redovito se ondje mogu naći i ekavska i ijekavska varijanta za riječi s jatom.

Vjerojatno je to fototipsko izdanje šestosveščanog rječnika dviju Matica iz sedamdesetih godina (u kojemu su i primjeri iz hrvatske književnosti). Kod njih je objavljen više puta.

Osim ekavskoga jednosveščanog posebno su objavili ijekavski Rječnik srpskog jezika.

Na promociji 2022. rečeno je i ovo:

- Imamo jasnu svest o tome da je ijekavica po poreklu prevashodno narečje srpskih, štokavskih narodnih govora. Štokavska ijekavica je, identitetski posmatrano, prvenstveno srpska, a može biti i nečija druga samo ukoliko se ne poriče njeno primarno srpsko poreklo – istakao je Stanić na predstavljanju Rječnika u izradi grupe autora (...)

Mi smo usred bitke za štokavsku ijekavicu. Budu li je mirno prepustili onima koji su dobrim delom nastali od nas Srba, a sad razvijaju nekakvu drugačiju identifikacionu svest (...), uslediće događaji sa katastrofičnim ishodima – odrođeni delovi jednojezičnog, štokavsko-ijekavskog bratstva, nastaviće razbijanje srpske narodne, jezičke i kulturne celine a da se pritom učini kako mi sami na to pristajemo. Na takav poraz nemamo prava – upozorio je Stanić.

[Didi]

Shain kaže:

Vjerojatno je to fototipsko izdanje šestosveščanog rječnika dviju Matica iz sedamdesetih godina (u kojemu su i primjeri iz hrvatske književnosti). Kod njih je objavljen više puta.

Prema onome što sami kažu na sajtu, možda i nije tako. Imaju više rječnika. Kopiram opis samo za dva.

ПРАВОПИСНИ РЕЧНИК СРПСКОГА ЈЕЗИКА урађен је на основу Речника Српске академије наука и уметности и Речника Матице српске и постојеће правописне литературе (на основу правописа из 1960, 1993. и 2010. године). Речник има око 123.000 детаљно обрађених и акцентованих речи, по потреби са коментарима и Напоменама.
Напомена: Функционише и онлајн на нашем сајту.

РЕЧНИК СРПСКОГА ЈЕЗИКА највећи је српски речник књижевног и народног језика – преко 307.000 одредница и преко 11.000.000 облика речи урађен је на основу 18 томова Речника Српске академије наука и уметности и 3 последња тома Речника Матице српске.
Напомена: Српски електронски речник користи се ИСКЉУЧИВО онлајн на нашем сајту.

[mahunarka]

Shain kaže:

Iz druge ruke (link) vidim da postoji. HDP reagirao je na prijedlog zakona pa između ostaloga kažu:

"Razumijemo dugogodišnju težnju MH da pronađe adekvatni odgovor na srpski Zakon o jeziku, vodeći se idejom da je kopiranje bizarnog dokumenta bolje od nemanja bizarnog dokumenta (...)"

Ispravno mišljenje jer ovaj zakon neće pomoći razumijevanju jezika ili njegova poučavanja, nego će biti politički dokument. Nešto poput onoga da u top 3 razloga zašto poučavamo hrvatski jezik navodimo razvijanje ljubavi za domovinom i time automatski u poučavanje unosimo ogroman politički predznak.

judolino kaže:

Zakon će spasiti naš jezik? Budalaština. Zakon je u kapitalističkoj državi u službi profita bogatih, jezik je sporedna, ekonomski nevažna pizdarija.

Spasiti ga može jedino reforma poučavanja jezika u srednjoj školi. Učenici rade na jeziku jedino u osnovnoj, a u srednjoj je jezik većinom zanemaren.
Ljubav za jezikom se razvija uz dobrog poučavatelja, ostalo možemo otpisati.

Didi kaže:

Knjižnice ne trebaju knjige, bar ne KGZ-ove - nedavno sam pokušala nešto pokloniti pa neće ni u ludilu, čita se u prosjeku jedna knjiga godišnje, ako i toliko, po glavi stanovnika ()

Nema se novaca u narodu za kvalitetnu literaturu, ima se samo za petparačke romane s Tiska. KGZ imaju ogroman problem s prostorom. Npr Gradska ima zatvoreno spremište negdje u Velikoj Gorici ili Samoboru gdje drži sve što mora imati u fondu, a da nije posuđeno u zadnjih x godina. Ne mogu samo tako primati darove jer stvarno nemaju mjesta pa ako je to bio poklon stručne literature, bolje je pokloniti faksu ili nekom vezanom institutu.
Situacija će se promijeniti s novom zgradom.

FeetF1 kaže:

Al' dobro, stav naših dramatologa je da je Novela od Stanca jedna od najboljih naših komedija, u tih 145 ili kolko stihova. Zbiljam?

Svjedočila sam emotivnom pauziranju crno-bijele snimke Novele od Stanca negdje oko sredine izvedbe s pitanjem - zašto se nitko ne smije na najbolju hrvatsku komediju ikad stvorenu?

(Jer nije tako smiješna. žao mi je. )

[Shain]

Didi kaže:

(...) I više od toga, namijenjeno valjda širim krugovima: svojevremeno sam, u vremenu prije interneta, negdje naletjela na tvrdnju kako je Bošković zapravo srpskoga podrijetla jer mu se djed zvao Boško. *

Ovih su se dana u Crnoj Gori pojavili plakati na kojima se dubrovački velikani prikazuju kao Srbi: Ruđer Bošković, Baltazar Bogišić... To je dio kampanje "Ponosni na svoje srpsko", koju je pokrenuo portal In4s. Očito im se sviđa ideja "srpskog svijeta". - link

[Didi]

Kako i piše u nadnaslovu, u pitanju je priprema za popis. Nisam do sada ni čula za ovaj portal pa sam zavirila u impresum, a onda nastavila do ovog članka: link. Teško je jezik u potpunosti odvojiti od političkog svijeta, ali ne treba ni pretjerivati.

[mulligan]

Shain kaže:

Ovih su se dana u Crnoj Gori pojavili plakati na kojima se dubrovački velikani prikazuju kao Srbi: Ruđer Bošković, Baltazar Bogišić...

Nije li Baltazar Bogišić bio istaknuti član srbokatoličkog pokreta u Dubrovniku?

[blort]

mulligan kaže:

Nije li Baltazar Bogišić bio istaknuti član srbokatoličkog pokreta u Dubrovniku?

Stvar je njegovog porijekla, isto kao s Andrićem, drugo je što su oni odlučili biti poltroni i izdajnici, tj prodali su se interesima srpske ili jugoslavenske krune.

[Michael Collins]

blort kaže:

Stvar je njegovog porijekla, isto kao s Andrićem, drugo je što su oni odlučili biti poltroni i izdajnici, tj prodali su se interesima srpske ili jugoslavenske krune.

Ovo.

Andrića i te Srbokatolike neka im.

Oni su tako izabrali, i nama ne trebaju, imamo i više svojih.

Veći je problem što susjedi, koji nisu imali renesansa ni barok, nam žele prisvajati baštinu.

[Shain]

Samo usput. Tek toliko da bude ovdje zabilježeno.

Naši istočni susjedi indoktriniraju školsku djecu za neka buduća vremena i akcije:

Tako u udžbeniku povijesti za treći razred gimnazije, čiji je autor Radoš Ljušić, stoji:

“Srpsko nacionalno biće ostalo je trodelno, ali dok se pravoslavni Srbi izjašnjavaju kao pripadnici srpske nacije, rimokatolici i muslimani sve više se smatraju Hrvatima, odnosno Bošnjacima”.

Ukratko, Bošnjaci su poturčeni, a Hrvati pokatoličeni Srbi, dok su Crnogorci, naravno, oduvek i zauvijek dio srpskog naroda. (Al Jazeera, 15. 10. 2023.)

[panorama]

Shain kaže:

Samo usput. Tek toliko da bude ovdje zabilježeno.

Naši istočni susjedi indoktriniraju školsku djecu za neka buduća vremena i akcije:

Tako u udžbeniku povijesti za treći razred gimnazije, čiji je autor Radoš Ljušić, stoji:

“Srpsko nacionalno biće ostalo je trodelno, ali dok se pravoslavni Srbi izjašnjavaju kao pripadnici srpske nacije, rimokatolici i muslimani sve više se smatraju Hrvatima, odnosno Bošnjacima”.

Ukratko, Bošnjaci su poturčeni, a Hrvati pokatoličeni Srbi, dok su Crnogorci, naravno, oduvek i zauvijek dio srpskog naroda. (Al Jazeera, 15. 10. 2023.)

Radoš Ljušić je rođen u mjestu Istok na Kosovu.
Llushi = Ljuši = Ljušić...

[justificije]

https://vijesti.hrt.hr/hrvatska/sto-...ziku--11148380

Bili su HDZ-ovac Opara i glupača iz SDP-a u Dnevniku.

Da mi ne bi netko spočitao da bezrazložno damu plave kose zovem glupačom ili da sam mizogin, evo obrazloženja:

Rekla je, štoviše naglasila je dva ili tri puta da oni (SDP) ne smatraju niti su ikad rekli da je zakon (o jeziku) nepotreban. Zdrava logika, kojom plavušica očito oskudijeva govori ako nešto nije, onda ono suprotno - jest.

Ako nije hladno, toplo je ili je vruće. Ne zna se točno je li toplo ili vruće, ali hladno sigurno nije, ako se tako na početku tvrdi.

Ako zakon nije nepotreban, onda je POTREBAN.

Ako je potreban, zašto mu se plavušica suprotstavlja? Ako je potreban, zar ne bi bilo dobro djelo poboljšati ga, ako je prijedlog loš, a ne kategorički ga rušiti?

Opara nije vrhunski diskutant, pa iako Dnevnik nije medij gdje se može oponentom verbalno, argumentima obrisati pod nije iskoristio nijednu priliku za efektnu repliku koje mu je glupača obilato nabacivala, nego je skromno objašnjavao što zakon jest i da su svi osim zatucanih idiota (nije rabio taj izraz) dali podršku ovom prijedlogu.

Drugi glavna točka koju je plavušica ponavljala je da je HDZ bio protiv sličnog prijedloga zakona 2010. godine.
Kao da je Jaca Kosor isto što i Plenković, kao da su sadašnji zastupnici u Saboru isti onima 2010. godine. Plenković je tip koji mirno ponavlja očitu laž da je inflacija u Hrvatskoj 8%, ali je ipak nešto inteligentniji od Kosorice, što ruku na srce, nije previše teško biti.

Tko ode u trgovinu, lako može u 5 minuta vidjeti da inflacija nije 8%.

Možda je problem što još nemamo Zakon o hrvatskom jeziku? Pa kad ga dobijemo, onda će 8 odjednom postati 48 ili 88 %?

Treba li nam Zakon o političkoj matematici i minimalnoj inteligenciji političara i kažnjavanju vrijeđanja zdrave pameti građana Hrvatske?
SDP misli da ne. Jer ne bi nikad dobio nijednog zastupnika u Saboru s takvim zakonom. A ni HDZ ih ne bi imao previše, kad smo već kod toga.

[eutow]

Hekatonhir kaže:

Izuzmemo li dugotrajnu polemiku Babić - Ivić osamdesetih godina zbog štokavskog narječja, u kojoj se Ivić naposljetku povukao

Sjećaš li se gdje se vodila ta polemika?

[Hekatonhir]

Trajala je ona prilično dugo, zapravo. Mislim da su se Babić i Ivić počeli prepirati još tamo šezdesetih godina u raznim časopisima i novinama (Jezik, Borba). No davno sam to čitao. Ako nađem, reći ću ti podrobnije. Vjerojatno imam štogod spremljeno.

[eutow]

Bit ću zahvalan ako nađeš. Našao sam nešto u Jeziku, ali to je Ivić raspravljao više s Katičićem, o nešto drukčijoj temi: https://hrcak.srce.hr/207680

[Kroatocentrik]

eutow kaže:

Bit ću zahvalan ako nađeš. Našao sam nešto u Jeziku, ali to je Ivić raspravljao više s Katičićem, o nešto drukčijoj temi: https://hrcak.srce.hr/207680

Nije bila rasprava o štokavskome narječju, nego o Ivićevu prikazu "srpskohrvatskoga" jezika. Najbolji je tekst napisao Dragutin Raguž, onda se uključio Katičić, a Babić je kao urednik samo zaključio temu. Radilo se, esencijalno, o Ivićevu vukovačkom serbokroatizmu i njegovim "katolicima srpskohrvatskog jezika" i sličnim štosevima, a Raguž i Katičić iznijeli su argumente da su to dva, recimo modernim rječnikom, standarda- iako se, tada, nisu usudili napisati da su to dva standardna jezika. Ispalo je kao da su to dva standarda možda/vjerojatno nekog jezika, a ne izrijekom dva standardna jezika. Uzme li se u obzir doba- rekli su i daleko više nego što niz današnjih serbokroatista misli (i vjeruje).

Dragutin Raguž: Razvoj književnoga jezika po Pavlu Iviću
https://hrcak.srce.hr/205096

Pavle Ivić: Nauci trebaju činjenice, a ne emocije
https://hrcak.srce.hr/205152

Radoslav Katičić: O čem se zapravo radi
https://hrcak.srce.hr/205161

Pavle Ivić: Radi se ipak o nečem drugom
https://hrcak.srce.hr/205204

Radoslav Katičić: Radi se baš o onome
https://hrcak.srce.hr/205212

Katičić je na Ivićev tekst iz 1988. odgovorio:

Ipak još jednom
https://hrcak.srce.hr/clanak/305123

I konačno je epsku raspravu okončao Babić:

Odgovor Pavlu Iviću
https://hrcak.srce.hr/clanak/116477

Sumarno, trajalo je od 1985./1986. do 1989.

[Hekatonhir]

To je bilo osamdesetih. Šezdesetih su počeli s dubrovačkom književnošću, a taj su tematski krug iskorištavali za čarke sljedećih dvadeset godina.

[Kroatocentrik]

Hekatonhir kaže:

To je bilo osamdesetih. Šezdesetih su počeli s dubrovačkom književnošću, a taj su tematski krug iskorištavali za čarke sljedećih dvadeset godina.

Šezdesetih, točnije 1967., bila je polemika u "Borbi" oko reaktiviranja udžbenika Pavla Popovića iz 1909., gdje je dubrovačka dio srpske književnosti. No i prije su čačkali, početkom šezdesetih njihovi srbokatolici, napose Petar Kolendić. Isto, neka knjiga iz 1964., mislim, na koju su naši graknuli, oko srpske bibliografije i slično.

U sedamdesetima baš i nisu, jedino je 1971. Đorđić u "Istoriji srpske ćirilice", 1971., srbovao oko Divkovića i drugih Hrvata iz Bosne. Na to je reagirao Tomislav Raukar. No valja reći da su oni cijelo doba FNRJ i SFRJ u Beogradu, na Filološkom fakultetu, imali dubrovačku kao neku zasebnu, a ne dio hrvatske, dakle da ne pravimo idilu.

Od konca 1980ih su posve poludjeli, i rezultate vidimo sad.

[justificije]

https://direktno.hr/domovina/ne-pamt...zakona-336884/

Hrvatski sabor izglasao je u petak Zakon o hrvatskom jeziku kojim se po prvi put u povijesti uređuje pitanje službene i javne uporabe hrvatskog jezika te osigurava sustavna i stručna skrb o njemu.

Za zakon je glasalo 95 zastupnika, 10 je bilo suzdržanih, a 17 protiv. S galerije glasanje su pratili članovi Glavnog odbora Matice hrvatske na čelu s Mirom Gavranom i članovi radne skupine za izradu Zakona o hrvatskom jeziku, a njegovo donošenje popraćeno je dugim i glasnim pljeskom.

Zakonom se propisuje službena uporaba hrvatskoga jezika, uređuje osnivanje Vijeća za hrvatski jezik kao koordinacijskog savjetodavnog tijela čiji će rad biti usmjeren na zaštitu, njegovanje i razvoj hrvatskoga jezika, kao i izrada Nacionalnog plana hrvatske jezične politike radi očuvanja društvene uloge i pravnoga položaja hrvatskoga jezika.

Potvrđuje se da je hrvatski jezik službeni jezik u Hrvatskoj i jedan od službenih jezika Europske unije, kao i to da je u svojoj ukupnosti i cjelovitosti temeljna sastavnica hrvatskog identiteta i hrvatske kulture. Obveznici službene uporabe hrvatskoga jezika su tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravne osobe koje imaju javne ovlasti, odnosno sva javnopravna tijela u Hrvatskoj.

Uz propisivanje javne uporabe hrvatskoga jezika i njegove uporabe u obrazovanju, zakon propisuje i iznimke koje se odnose na obrazovanje djece pripadnika nacionalnih manjina, kao i iznimke u vezi s izvođenjem nastave i drugih oblika odgojno-obrazovnoga rada na nekom od stranih jezika. Propisuje i pravila uporabe hrvatskoga standardnoga jezika u Europskom parlamentu, institucijama i savjetodavnim tijelima Europske unije i u međunarodnoj suradnji.

Novi zakon definira što sve obuhvaća pojam hrvatski jezik, koje su posebnosti hrvatskog jezika, područje primjene hrvatskog jezika te njegovu trodiobu na tri ravnopravna narječja - čakavsko, kajkavsko i štokavsko. Uoči glasanja o tom zakonu Davorko Vidović (Socijaldemokrati) poručio je da su članovi njegove stranke odlučili glasati suzdržano.

"Nismo protiv jer je jezik nedvojbeno temeljno identitetsko uporište nacije i kulture i zaslužuje biti dio zaštićeno kulturno dobro prvog reda, ali nismo ni za jer je priprema toga važnog dokumenta napravljena tako da imamo pravo sumnjati da se njime hoće izazvati dodatne podjele, da će produbiti sukobe među jezikoslovcima a ne želimo ni da on postane alat za određivanje tko su pravi i dobri Hrvati a tko 'mali, škuri, crni'", kazao je.

Katarina Peović (RF) ponovila je da je to "totalitarni zakon" koji kriminalizira dijalekte, nameće kako će se govoriti u javnom prostoru što bi moglo za posljedicu imati strah od govorenja u javnom prostoru. Na to je Hrvoje Zekanović (HDS) ustvrdio da je taj zakon, kao i kod glasanja za podršci Ukrajini, svojevrsna demarkacijska linija u političkom smislu "između vas i nas". Jedno totalitarno su njezine izjave, reagirala je Marijana Petir (NZ) na izlaganje Peović.

Marija Selak Raspudić (Most) kazala je da njezina stranka podržava zakon, ali je prozvala i ljevicu i HDZ za licemjerstvo. Ne zna je li licemjernije slušati izmišljene razloge ljevice koja odjednom pokazuje pretjeranu skrb o hrvatskom jeziku i njegovim narječjima ili s druge strane HDZ koji se sada u predizborno vrijeme dosjetio da odjednom skrbi o tom istom identitetu, a čiji ministri su odbili ranije donijeti zakon o jeziku i proglasiti godinu Marulićeve Judite, rekla je.

Bolje ikad nego nikad.

Usput, Hrvatski sabor izglasovao je, jer glasaju se životinje.

Po načelu da ako jezik može biti razlikovan, treba biti što više razlikovan, kako bi se što lakše što bolje razumjeli.

Zašto uski kožni pojas s rupama oko struka zovemo remen, a ne pojas ili pâs?

Upravo zato, jer remen ima jedno (kožnato) značenje, pas (životinjsko) drugo, a pojasom će rijetko tko nazvati remen, nego prije područje između dvije stvarne ili zamišljene crte (ekvatorski pojas), ili ponekad - (široki) steznik oko struka (pojasa), bez obzira od čega bio sastavljen, te lijepljen ili šivan.