Budizam

[Fazlija]

parsifal kaže:

...da smo oba u svojoj biti jednaki.

Ne postoje dvije jednake pojave u svijetu.

parsifal kaže:

Jednako si navezan ti sa 12 navezanosti kao i ja 24 . JER NISI POTPUNO SLOBODAN!

Meni ovo slici na puko teoretiziranje, ali mozda grijesim. Onaj koji hoda s 200 kg tereta na ledjima, i onaj koji hoda s 50 kg tereta nikako nisu u istom polozaju. To je vrlo cesto izgovor za nerad... pri tom ne kazem da je to nuzno slucaj i u tvojem argumentiranju. Buddha je rekao, prvo ugasi svoj turban pa onda razmisljaj o metafizici. Ljudi vrlo cesto zapadaju u zamku sve ili nista. Tesko da cu ikada osvojiti olimpijsku medalju, pa se onda necu baviti niti rekreativno sportom. Mudar covjek polako radi, pa rezultati i iskustva dolaze sami, i ne bez muke.

parsifal kaže:

Jednom je trajalo punih 7 dana, jednom 3. I mnoštvo kratkih privremenih uvida u okus slobode Slažem se da je postojanje čista radost.

Super, radujem se s tobom! Vec sam pomislio da si visokopozicionirani clan makrobioticke sekte Crna riza koji nagovara ljude da se ubiju

parsifal kaže:

Camus s pravom smatra da je jedino istinsko filozofsko pitanje -pitanje samoubojstva.

Zato ja vise volim Indijce, Tibetance i Kineze koji sjede golim dupetom u prasini, nego ove zapadne pametare koji u oblaku duvanskog dima alkoholom zalijevaju svoj ocaj i fantaziraju hoce li se ubiti odmah ili malo kasnije, ili nikad

parsifal kaže:

Ja sam samo htio istaknuti činjenicu da je logična posljedica ateizma nihilizam...

Ne bih znao, jer buddhizam i ove druge indijsko-azijske brije niposto nisu nihilizam.

parsifal kaže:

...odnosno konačni stav

ništa nije istinito- sve je dopušteno.

Oho, zdaj pa prihajava na nevarna tla... sto bi rekli braca Slovenci... To sto tu tvrdis je pravi nihilizam i moralni relativizam. Mozda ipak jesi clan Crne rize?! Niti jedna od tih dvaju tvrdnji po buddhizmu ili bilo kojoj drugoj indijskoj skoli du'ovnosti nije istinita.

Niti buddhizam, a niti bilo koja duga skola nikada i niposto nisu tvrdili da nista nije istinito. Bit jednako istocne, kao i zapadne mistike upravo jeste potraga za istinom. I da skratimo pricu, za sve njih istina se krije iza i izvan pojavnosti svijeta. I upravo zato da bi se prodrlo uvidom kroz privid prolaznosti svijeta, oni sjede s golim dupetom u prasini i meditiraju. Meditativnim uvidom spoznavaju istinu o pravoj prirodi svijeta, koja ih u konacnici oslobadja. To je osnovna teza svih indijskih pravaca filozofije.

Ali cak i da zanemarimo gnoseoloski i ontoloski dio te price, buddhizam ne prihvaca niti drugu tvrdnju - da je sve dopusteno. U svijetu prolazne i prividne pojavnosti (cak i da potpuno zanemarimo pricu o istini i oslobodjenju) sasvim je jasno postojanje zakona uzrocnosti. Dakle, onaj tko sije patnju, sam ce poznjeti bol. Tako da niti druga tvrdja niposto ne stoji, i vrlo je opasna. Nije mi jasno da tako nesto moze reci covjek koji tvrdi da je postojanje cista radost i da je bio 3 ili 7 dana u stanju... nekog uvida u pravu prirodu stvarnosti.

parsifal kaže:

U takovom stanju je samoubojstvo samo jedna od ''ispraznosti'' svega...

Ma jok, bre... promasio si ceo fudbal...

parsifal kaže:

...jer ti kažeš sve je prazno i bez suštine pa još nisam dobio argument od tebe zašto se netko ne bi ubio kada je i samoubojstvo bez suštine i pištolj je bez suštine i ljuštura u koju se puca je bez suštine

Ja sam samo rekao da su sve pojave bez sustine, ali ne i da iza mnostva pojavnosti ne postoji stanje/iskustvo slobode koje je izvan domasaja rijeci i misli. To iskustvo ne mozemo postici samoubojstvom, nego samo sabranoscu uma. I to je razlog zasto je potrebno malo duze zasjest dupetom u prasinu...

[Fazlija]

Beljki kaže:

Problem samoubojstva nije problem toliko budisticke fizofije (izuzimajuci eticku) iz koje ne bih rekao da proizlazi niti poticaj niti zabrana vec prije indiferentnost, a niti etike koja ga brani.

Problem je onaj generalni u karici/logickoj konzistenciji koja nedostaje izmedju njegova nominalizma i (apsolutisticke) etike. Uz slican (i direktno vezan, suzavajuci prvo i sireci drugo polje) problem u odnosu epistemologije i metafizike to je IMHO jedna od velikih nekonzistentnosti kada se Budizmu pristupa vise kao filozfiji nego religiji.

Pobogu Beljki, sta ovo rece?! Daj ti to nama prevedi na jugoslavenski...

[Beljki]

Pa evo konkretan primjer:

Fazlija kaže:

U svijetu prolazne i prividne pojavnosti (cak i da potpuno zanemarimo pricu o istini i oslobodjenju) sasvim je jasno postojanje zakona uzrocnosti. Dakle, onaj tko sije patnju, sam ce poznjeti bol.

To uopce nije jasno niti logicki konzistentno.

Zakon uzroka i posljedice u fizikalnom smislu znaci da nakon opaljenog samara postoji fizikalna posljedica - bol na licu opaljenog i dlanu opalitelja zbog prenosa energije, trenja, ovoono, sta ja znam.

Ne znaci i nema nikakve suvisle veze sa tvrdnjom kako ce opalitelj zbog toga sam negdje nekad zasluziti samar. Naprotiv, cesto u praksi hijerarhijskih drustvenih odnosa vdimo upravo suprotno kako se ljudi nerjetko dugorocno fiksiraju u uloge zrtve i nasilnika pri cemu pored primarne direktne patnje sekundarne posljedice bivaju dodatno losima za zrtvu (losije psihicko, zdravstveno, ekonomsko i socialno stanje), a poticajnima za zlostavljaca (osim ako se drustvenim konsenzusom ne ustanove mehanizmi kontrole).

Stvaran zivot nam dakle ne pokazuje takvu "fizikalno-energetsku" redistribuciju na etickom planu niti je to smisleni indirektan logicki zakljucak (jer koristi potpuno nedokazanu pretpostavku u kojoj poistovjecuje empirijski provjerivu fizikalnu energetsku stvarnost sa metafizickim konstruktom baziranim na idejama proizaslim iz psiho-socialnih potreba poput "pravde", kao da je to nesto razvidno i samorazumljivo ). Stoga religije, da bi opravdale eticki apsolutizam, izmisljanu neprovjerive onostrane mehanizme redistrbucije. Tako nesto niti proizlazi iz fizikalnog zakona akcije i reakcije niti iz empirijskog promatranja svijeta oko sebe vec samo iz psiholoske potrebe odrzavanja mita etickog apsolutizma.

Osim sto postoji problem takvog odokativnog povezivanja sa fizikalnim zakonima i manjka empirijske potvrde, postoji i ovaj drugi, epistemioloski problem.

Naime, neki tekstovi i logicke skole budizma zagovaraju nominalizam te jedino percepciju i logicko zakljucivanje kao instrument znanja. U moderno se vrijeme na zapadu jako vole hvaliti time kako su racionalni, logicni i time razliciti od objevljenih mitologiziranih religija. S druge strane kako vidimo ideja o karmi isl zahtjeva eticki apsolutizam (iako postoje neka nastojanja da se pomiri ideja karme sa etickim relativizmom) i oslanjanje na autoritete i misticna iskustva vise nego na logiku i promatranje.

[parsifal]

Fazlija kaže:

Ne postoje dvije jednake pojave u svijetu.

Nisam mislio na trivijalnosti tipa tvoj i moj otisak prsta nego na činjenicu da tebe i mene budi ista sila ujutro i da nam je ''ja jesam '' isti.

Meni ovo slici na puko teoretiziranje, ali mozda grijesim. Onaj koji hoda s 200 kg tereta na ledjima, i onaj koji hoda s 50 kg tereta nikako nisu u istom polozaju. To je vrlo cesto izgovor za nerad... pri tom ne kazem da je to nuzno slucaj i u tvojem argumentiranju. Buddha je rekao, prvo ugasi svoj turban pa onda razmisljaj o metafizici. Ljudi vrlo cesto zapadaju u zamku sve ili nista. Tesko da cu ikada osvojiti olimpijsku medalju, pa se onda necu baviti niti rekreativno sportom. Mudar covjek polako radi, pa rezultati i iskustva dolaze sami, i ne bez muke.

Karikiraš moju poantu.
Moja je poanta da si neslobodan kao i ja.
A dok god si neslobodan onda nisi slobodan kao i netko koji nema pojma o budizmu i meditaciji.

Glupo je u duhovnim stvarima upoređivati kilograme i reći da si ti napredan duovnjak jer si navezan na još samo 24 pojave i učenja i iluzije

i da si bolji duovnjak od parisfala koji je eto navezan na 48 pojava.
Rugaš se meni kako sam navezan ,a oba smo na lancu, samo je tvoj lanac slobode recimo dulji, ali ti si jako ponosan na to.
Razumio bih da si ponosan što nisi na na lancu,ali da si ponosan što ti je lanac dulji(ili broj navezanosti manji) ti je bez veze .

Ne bih znao, jer buddhizam i ove druge indijsko-azijske brije niposto nisu nihilizam.

Ja to nisam rekao.
Rekao sam da je logična posljedica ateizma nihilizam.

Niti buddhizam, a niti bilo koja duga skola nikada i niposto nisu tvrdili da nista nije istinito.

Niti ja to tvrdim niti sam tako napisao.

Nije mi jasno da tako nesto moze reci covjek koji tvrdi da je postojanje cista radost i da je bio 3 ili 7 dana u stanju... nekog uvida u pravu prirodu stvarnosti.

Nije mi jasno da ti misliš da sam ja tako napisao .
I to samo zato što sam napisao koja je logična posljedica ateizma i koja je logična posljedica nihilizma.
Nešto o tome ti je Beljki počeo pisati ali meni se neda.

Bit je ova.
Tvoj moralni apsolutizam -kako siješ tako ćeš i žeti nema nikakovo uporište nego je puka želja ili tvrdnja.

Ja se ne slažem da ne postoji smisao i da patnja nema smisla.

Ja u vjerujem da smisao postoji i patnja ima smisla.
Ali ja to ne mogu dokazati ,tj. samo mogu u to vjerovati.

Dok ti nisi svjestan da je to samo tvoja vjera ,da će netko tko tebi opali šamar biti kažnjen na ovom ili onom svijetu. Ti nemaš nikakovu logičku nit ili uporište za svoj moralni etički apsolutizam, iako se vidi da si uvjeren kako postoje grozne posljedice za onog koji tebi opali šamar iz čista mira.

Ja sam samo rekao da su sve pojave bez sustine, ali ne i da iza mnostva pojavnosti ne postoji stanje/iskustvo slobode koje je izvan domasaja rijeci i misli. To iskustvo ne mozemo postici samoubojstvom, nego samo sabranoscu uma. I to je razlog zasto je potrebno malo duze zasjest dupetom u prasinu...

ja se s tim slažem samo bih želio tvoju potvrdu da je to samo tvoja vjera a ne činjenice.

Tj da nema principjelne razlike između onog koji vjeruje u sveto trojstvo i djevicu i golubicu i moli im se i onog koji misli da će sjedeći satima postići Budastvo ili što li već ...

I JEDNO I DRUGO JE VJERA i TRAŽI VJERU

Potpuno je i jednako apsurdno sa stanovišta zdravog razuma moliti se svetom trojstvu ili satima sjediti i nadati se otkriti tajnu univerzuma, budastvo ili ko zna što li već....

Da ne bi bilo zabune.
ja isto meditiram, a ponekad se javim i svetom trojstvu ne bi li čuo neki odgovor

Ali to je samo moja vjera da to ima smisla,a da urlati na utakmicama nema smisla.

To nisu nikakve činjenice niti nauka kao što ti jako želiš dokazati ili si uvjeren u to.

[Beljki]

Ono sto objektivno mogu reci jest da budisticka meditacija (tj ova prajna-usmjerena, ne govorim o cistoj zemlji, tantri isl) moze pruziti odredjene uvide u psiholosko funkcioniranje pojedinca, buduci je analiticka vise nego projektivna, te pomoci u regulaciji emocija isl - zato se i koristi u psihoterapiji pri cemu se takvi psihoterapijski modaliteti pokazuju posebno korisnima upravo kod poremecaja regulacije emocija (borderline, tinejdjerski problemi neprilagodjenosti isl).

Medjutim kada je rijec o "misticnim uvidima" i inom? Kada bijah vise teisticki orjentiran takva su bila i iskustva, sada vise reflektiraju budisticke ideje (pratitjasamutpadu, indrinu mrezu isl), rekao bih da je tu prilicna uloga ocekivanja, preduvjerenja, onoga sto nas intelektualno okupira, okoline i slicno. Buduci ona nista ne dokazuju nema im niti mjesta u icemu van osobnog psihickog zivota, svakako ne u pokusaju argumentirane rasprave. Kako nasim vlastitim tako niti onima sto pretpostavljamo u navodno prosvjetljenih Buda.

[Fazlija]

Ne kuzim sta vas dvojica pricate?! Zakon uzroka i posljedice nije tako jednostavan pa da osoba koja drugome lupi samar, i sama odmah dobije samar od nekog treceg.

Nas um stalno intervenira u stvarnost. Prekraja je, pokusava je ispraviti, poboljsati, prilagoditi svojim ocekivanjima. Nikada ne prihvaca stvari onakvima kakve one stvarno jesu, stalno ih pokusava prilagoditi svojim ocekivanjima.

Zato kada meditirate, osim na temeljne predmete sabranosti (npr. dah, osjecaj, misao i sl.) treba obracati paznju i na reakcije uma. Nije dovoljno samo pratiti disanje, nego i reakcije uma koje se pri tome javljaju. Zelja da se digne, da se prekine meditacija, da je dosadno, da hoce nesto novo... Tada se razumije kako um djeluje i moze se odustati od njegovih poriva.

Ako se porivi uma da djeluje tako prepoznaju i obustave, pojave ostaju samo pojave i nista vise. Pojavljuju se, traju i nestaju. Osjecam bol na licu, osjecam zarenje. Bol prodje, nista ne ostaje. Ako u pojavama nema uma, ostaje samo svijest koja svjedoci kako nastaju i nestaju razne pojave. A tada su sve pojave iste. Nastaju, traju i nestaju.

Tek je um taj koji nam javlja da to nije u redu, da smo povrijedjeni ako smo dobili samar, da to ne moze tako, da je to nepravda... Osoba razvija cijeli raspon osjecaja, misli, sklonosti... i ako to nije uzrocnost, onda ne znam sto jeste. Doista, jedini nacin da se uzrocnost prekine jeste da se pojave promatraju samo kao pojave i nista vise. Tek tada mogu biti prihvacene onakvima kakve jesu i tek tada ih se moze napustiti, bez da od njih stvaramo nove i nove pojave.

Dakle, osoba koju cesto samaraju, ako nije u stanju napustiti te bolne pojave, ona ce si samo zakomplicirati zivot jer ce stvoriti gomilu novih ocekivanja, osjecaja, misli... a koje su sve jednako bolne i vode novim bolnim iskustvima.

"Psovao me je, tukao, pobijedio i orobio;
u onima koji tako misle, mrznja se nikada ne smiruje".

"Psovao me je, tukao, pobijedio i orobio;
u onima koji tako ne misle, u njima se mrznja smiruje".

(Dhammapada 3-4)

Jednako ce tako i osoba koja cesto samara druge, nesumnjivo razviti gomilu novih sadrzaja, ocekivanja, umisljanja, zamisljanja, sklonosti... a koje su sve jednako bolne (npr. oholost, mrznja, pomanjkanje suosjecanja i sl.) i koje vode novim bolnim iskustvima.

Ne znam kako bi osoba koja razvija mrznju prema drugima, oholost i lazni osjecaj vaznosti, koja ima pomanjkanje suosjecanja i sl. ... mogla uopce ocekivati da ce zbog toga osjecati ugodne, a ne neugodne posljedice. Ako netko vrijedja druge ljude, kako moze ocekivati da ce mu oni uzvartiti s ljubavlju i postovanjem, a ne s mrznjom i osvetom. Takva osoba ce prije ili kasnije iskusiti bolna iskustva. Dakle, posljedica toga sto je tukao druge ljude nije da njega odmah netko treci tuce. Nego ta da razvija lose osobine, truje svoj um oholoscu, mrznjom... i kada se toga naukupi, onda osoba i sama pocne osjecati lose posljedice. Ne konkretno svojeg davanja samra drugima, nego onoga u sto se njegov um pretvorio uslijed toga sto se navikao tuci druge itd.

Dakle, ta uzrocnos nije bas tako vulgarna i mehanicisticka. Ako u svojoj meditaciji promatramo reakcije uma i ucimo ih prepoznati, naucit cemo od njih i odustati. Tek tada se javlja mogucnost slobode. Zastati i odluciti sto dalje poduzeti, a ne samo biti nosen porivima svojeg uma.

Ali ako ne naucimo prepoznati reakcije uma i ne naucimo odustati od njih... one ce nas sigurno odvesti prije ili kasnije do jos veceg bola. A ako takvo neosvjesteno grananje uma i njegovih proizvoda nije uzrocnost, ja ne znam sta jeste?!

[Beljki]

Fazlija kaže:

Ne kuzim sta vas dvojica pricate?! Zakon uzroka i posljedice nije tako jednostavan pa da osoba koja drugome lupi samar, i sama odmah dobije samar od nekog treceg.

Taj zakon je samo vjerska dogma, koliko god komplicirai ili pojednostavljivali za potrebe rasprave. Mozda je i tocna, ali u ovom trenutku nema razloga tvrditi da je nista vise ili manje tocna ili isfantazirana od raja, pakla, uskrsnuca ili kukuruz-djevojke. Ne postoji empirijski dokaz koji bi ju potvrdio i ne postoji vjerodostojni lanac logickih argumenata koji bi ga povezao sa mjerljivim fizikalnim pojavama uzrocno-posljedicne prirode.

Hijerarhijska priroda ljudske vrste uvjetuje da pozicija moci stvara vise dopaminskih nagrada od inferiorne pozicije, sto je vec i empirijski provjerivo i dokaziv za razliku od vjerskih tvrdnji. To sto si zrtva voli zamisljati da je ovaj drugi u velikoj patnji ili ce u iducem zivotu ili u paklu dobiti svoje je svakako korisno u nosenju sa situacijom, ali nema neke potvrde.

Psiholoska istrazivanja povezuju srecu sa drustveom dominacijom pa prema tome ocito postoji emotivna nagrada, a ne kazna. To ne znaci da i druge stvari ne mogu prouzrociti pozitivni fidbek, ukljucujuci inesebicni rad.Iako bi se dalo raspravljati o tome zasto i nije li i to malo skriveniji nacin draskanja ega takodjer. S druge strane i onaj koji samara moze to raditi sa svakakvim razlicitim mogucim pozadinskim motivima i emotivnim kompleksima, nemoguce generalizirat.
No kako bilo ne mozemo samo tako odokativno pretpostaviti da imaju neke negativne posljedice direktno proizasle iz ideala etickog apsolutizma povezanog sa uzrocno posljedicnim ocekivanjima, a sve da bi nam se uklopilo u zeljeni svjetonazor, sumnjam da je bas tako jednostavno.

[krena]

Fazlija kaže:

Zato ja vise volim Indijce, Tibetance i Kineze koji sjede golim dupetom u prasini, nego ove zapadne pametare koji u oblaku duvanskog dima alkoholom zalijevaju svoj ocaj i fantaziraju hoce li se ubiti odmah ili malo kasnije, ili nikad

A balkanci što oni rade ?? Ovo: https://www.youtube.com/watch?v=kZaDaZwGG6I



Umreces kad budes uzasno mator,
ako te pre toga ne pojede mrak,
mozda ce te upucati atentator,
ili ces mozda dobiti rak!
Mogu ljudozderi bas tebe da rucaju,
mogu ti sipati otrov u caj,
umreces jednom u svakom slucaju
svejedno kakav dozivis kraj.
Pazi, pazi, pazi, pazi,
moze te ugusiti gradski smog,
moze kamion da te zgazi,
iz cista mira strefi te slog.
Najbolje ume da ubije droga,
samo se preselis u rajski vrt,
moze da te pojede Babaroga,
na svakom koraku vreba smrt.
Od kolevke pa do groba
nista ne vredi pisljiva boba,
zato sto cesce koristi pisic
jer je pisic disko misic.

[Fazlija]

Pobogu Beljki, ti pises kao da nikada ne promatras svoj vlastiti um.

1) Pojava (npr. javi se neka misao u umu)

2) Reakcija (zudnja ili odbojnost, ako je misao ugodna, um je dalje rasplamsava, ako je neugodna, potiskuje je u podsvjest, zamjenjuje je drugom mislju... ali ona u podsvjesti ostaje i dalje aktivna izazivajuci nove reakcije)

3) Ako reakcija, onda posljedica (dakle, vec na ovoj razini imas uzrocnost, jedna pojava uzrokuje drugu, trecu... a sve sa zudnjom uma da izbjegne neugodu i poveca ugodu)

4) Ako nema reakcije, onda nema ni posljedice (ako prihvatimo pojave onakve kakvima jesu, bez uplitanja volje, ma koliko bolne bile, one traju i nestaju, mozemo ih napustiti)

5) Dakle 4 plemenite istine:

I) postoji patnja
II) uzrok patnje je intervencija nase volje, zudnja
III) postoji nacin prestanka patnje (tako da se napusti zudnja)
IV) zudnja se obustavlja i napusta du'ovnom praksom

6) U suprotnom sadrzaji uma umjesto da se smanjuju, bujaju kao zakorovljen vrt (zar to nije uzrocnost). Svaki sadrzaj (misao, osjecaj) koji smo potisnuli u nesvjesno ili razvijali svjesno jaca, izaziva novu reakciju = povecanje patnje, a ne smanjivanje...

Znas i sam, kada bi neka osoba psovala i proklinjala... uzmimo samo primjer na misaonoj i izrazajnoj razini... zar to ne bi u njezinom umu i tijelu izazvalo mucan i grcevit osjecaj, a ne opustajuci i ugodan. Taj ugodjaj ostavlja utisak u tijelu i umu kao kapljica vina u casi vode.

Kada bi neka osoba razvila sklonost da vecinu svojeg vremena mrzi, proklinje i psuje... zar ne bi gomila tih malih grcevitih i bolnih ugodjajaj nakon puno vremena dovela do toga da se ta osoba i doista osjeca jako bolno i neugodno. I onda kazemo, aha... eno onog zlog covjeka koji je mrzio sve oko sebe, razbolio se... ili su ga opljackali. Um koji je godinama razvijao i njegovao sklonost mrznji, proklinjanju i psovanju ce se na ovaj ili onaj nacin dovesti u stanje u kojem ce biti u prilici ispoljiti mrznju prema nekome, psovati i proklinjati. To je jednostavno prirodna posljedica, a ne nikakvo praznovjerje. Suvremena psihologija to potvrdjuje, ne treba biti prosvjetljeni bodhisattva za to dokazati...

[Beljki]

No to nema nikakve veze sa pretpostavkom karme niti sa etikom, odnosno time je li neka akcija nekome stetna ili nije, samo koliko nas uznemiruje. Znam sociopata koje bi manje uznemirilo ubojstno nego sto kakvog anksiozicara uznemiruje odlazak u ducan. Takve interne percepcije ne mogu biti poistovjecene sa pretpstavljenim univerzalim i apsolutnim moralom kojime se upravlja pretpostavljeni karmicki ucinak, tj iz nicega tu ne proizlazi postojanje icega van psiholoskog ucinka.

A za psiholoski ucinak je onda upitno je li to korisno ili nije sa evolucijskog stanovista itd

:advocatusdiaboli:

Generalno je psovanje psiholoski korisno, kao i vikanje

Ne nuzno, nije to bas tako pojednostavljeno i kumulativno, ljudi su malo kompliciraniji. Takodjer nasilje ne znaci nuzno mrznju.
Sa dizanjem na drustvenoj dominaciji uz dizanje dopaminske nagrade smanjuje se empaticnost jer se smanjuje i egzistencijalna ovisnost o zajednici pa time i emotivno opterecenje asocialnim ponasanjem.

Nema smisla usporedjivati sa nekim meditativnim praksama ovdje, ako govorimo o karmi i uzrocno-posljedicnim vezama direkno ovisnima o eticnosti nasih aktivnosti onda bi sociopat uvijek trebao biti u losijoj poziciji od onoga kojeg zivot samo jebe, a cesto je tome suprotno - kako u psihickom zdravlju tako i u materijalnim postignucima.

Onda se krene sa uvodjenjem metafizickih ideja karme itd koje je nemoguce provjeriti i seli se posljedica negdje van dometa promatranja.

STo je sa psihopatom? Sto je sa etickim sustavima ratnickih kultura koji uzdizu nasilje (outgrup barem)?
Ukljucujuci onog prgmaticnog politikanskog krvoloka od toliko medj budistima obozavanog Asoke

[krena]

Fazlija kaže:

Zato ja vise volim Indijce, Tibetance i Kineze koji sjede golim dupetom u prasini, nego ove zapadne pametare koji u oblaku duvanskog dima alkoholom zalijevaju svoj ocaj i fantaziraju hoce li se ubiti odmah ili malo kasnije, ili nikad

A balkanci što oni rade ?? Ovo: https://www.youtube.com/watch?v=kZaDaZwGG6I



Umreces kad budes uzasno mator,
ako te pre toga ne pojede mrak,
mozda ce te upucati atentator,
ili ces mozda dobiti rak!
Mogu ljudozderi bas tebe da rucaju,
mogu ti sipati otrov u caj,
umreces jednom u svakom slucaju
svejedno kakav dozivis kraj.
Pazi, pazi, pazi, pazi,
moze te ugusiti gradski smog,
moze kamion da te zgazi,
iz cista mira strefi te slog.
Najbolje ume da ubije droga,
samo se preselis u rajski vrt,
moze da te pojede Babaroga,
na svakom koraku vreba smrt.
Od kolevke pa do groba
nista ne vredi pisljiva boba,
zato sto cesce koristi pisic
jer je pisic disko misic.


Balkanci ne misle o samoubojstvu, oni radije misle o češćem korišćenju pišića koji je disko mišić

Nas um stalno intervenira u stvarnost. Prekraja je, pokusava je ispraviti, poboljsati, prilagoditi svojim ocekivanjima. Nikada ne prihvaca stvari onakvima kakve one stvarno jesu, stalno ih pokusava prilagoditi svojim ocekivanjima.

Nije li Budin odlazak u isposnike bio samo pokušaj da prekroji stvarnost. Odjednom je postao svjestan da je smrtan i da će ostariti i umrijeti.
Pošto je vidio nekog isposnika, bio je uvjeren da će dugotrajnom meditacijom uvidjeti pravu prirodu stvari.
Možda je Buda stvarno uvidio pravu prirodu stvari: Naše je tijelo smrtno i ono će umrijeti, a sa smrću tijela umire i naše JA. I ono onda nestaje i nikad se više neće vratiti u nikakvom obliku. A još manje da će se smrću preseliti u neki bolji svijet.
Ako je to suština budizme, Buda nije niti trebao meditirati. Možda eventualno zbog nekih navodno pozitivnih efekata meditacije, kao što tvrde transcendentaln meditanti.
Dawkins zna isto što i Buda i bez meditacije: čeka nas vječni san bez snova.
Ako vam je to mučno, popijete normabel ili meditirajte.

I) postoji patnja
II) uzrok patnje je intervencija nase volje, zudnja
III) postoji nacin prestanka patnje (tako da se napusti zudnja)
IV) zudnja se obustavlja i napusta du'ovnom praksom

Jučer sam sreo ovog amerikanca: https://www.forum.hr/showpost.php?p=3...&postcount=123
Amerikanac je odjebao svoju ženu i djecu i živi u kući-starini. Njih je ostavio neka se jebu u Americi, a on lijepo po cijele dane ljenčari.

Morati ću ga pitati kakvu on meditaciju koristi ??

Znam da je dalmatinska ili pak crnogorska !

http://atma.hr/10-dalmatinskih-zapov...alih-mudrosti/
10 dalmatinskih zapovjedi

1. Čovik se rodi i živi da se odmori.
2. Ljubi posteju svoju ka samoga sebe.
3. Odmaraj se danju, da noću moreš spavat.
4. Ne radi – rad ubija!
5. Kad vidiš nekog da se odmara – pomozi mu!
6. Ne čini danas ono što možeš sutra.
7. Radi manje nego što možeš, a i ono što moreš prebaci na drugoga.
8. U hladovini je spas, od odmaranja niko nije umra.
9. Rad donosi bolest – ne umri mlad!
10. Kad poželiš radit, ne brini – sjedni i pričekaj, proći će te…

[Fazlija]

Beljki, moram priznati da ne shvacam kako djeluje psihopatski um, ali pretpostavljam da i psihopatski um djeluje na istom nacelu. Pojava-reakcija-pojava-reakcija...

Svaki um koji se vrti u tom obrascu je zarobljen uzrokom i posljedicom.

Psihopatima sigurno pri tome ne pomaze sto je kod njih reakcija takva da ubiju druge ljude... Jeste da to u njih ne izaziva nikakvu emotivnu posljedicu. Ubiju covjeka kao sto mi pomaknemo predmet koji nam smeta. Ali zar mislis da to ne izazove bas nikakvu reakciju... ako nista drugo, ako ubijes par ljudi, prije ili kasnije dodje ekipa iz sela s vilama i motkama po tebe i zavrsis na lomaci... U trenutku dok camis u zatvoru ili dok se przis na lomaci ili elektricnoj stolici (kako gdje) osjecas patnju bez obzira sto si psihopat. Dakle, ako ubijas druge, prije ili kasnije ce te uhvatiti, a tada te bas nece nagraditi.

[hanna69]

Fazlija kaže:

Dakle, ako ubijas druge, prije ili kasnije ce te uhvatiti, a tada te bas nece nagraditi.

Po svemu sudeći nisi baš u svemu u doticaju sa stvarnošću:

LAS VEGAS- Each year 6,000 killers get away with murder in America. That's according to a study of FBI records. The study found the rate of solved homicides since 1980 nationwide is 63%.

More than 211,000 homicides committed since 1980 remain unsolved – a body count greater than the population of Des Moines, Iowa.

If you're murdered in America, there's a 1 in 3 chance that the police won't identify your killer.

Pazi to je samo USA, u nerazvijenim i mnogoljudnim zemljama stvar je vjerojatno višestruko gora.

[Fantasist]

Nie mi jasna, prostorno vremenska, dimenzija, Nirvane ?!

Zna netko..

[krena]

Fazlija kaže:

Beljki, moram priznati da ne shvacam kako djeluje psihopatski um, ali pretpostavljam da i psihopatski um djeluje na istom nacelu. Pojava-reakcija-pojava-reakcija...

Svaki um koji se vrti u tom obrascu je zarobljen uzrokom i posljedicom.

Psihopatima sigurno pri tome ne pomaze sto je kod njih reakcija takva da ubiju druge ljude... Jeste da to u njih ne izaziva nikakvu emotivnu posljedicu. Ubiju covjeka kao sto mi pomaknemo predmet koji nam smeta. Ali zar mislis da to ne izazove bas nikakvu reakciju... ako nista drugo, ako ubijes par ljudi, prije ili kasnije dodje ekipa iz sela s vilama i motkama po tebe i zavrsis na lomaci... U trenutku dok camis u zatvoru ili dok se przis na lomaci ili elektricnoj stolici (kako gdje) osjecas patnju bez obzira sto si psihopat. Dakle, ako ubijas druge, prije ili kasnije ce te uhvatiti, a tada te bas nece nagraditi.

Danas je češće da policija uhvati psihopatu istrpa ga u zatvorsku ludnicu. I onda ga doktori nakljukaju tabletama po postane miran ko bubica. I bude u umjetnoj nirvani

Fantasist kaže:

Nie mi jasna, prostorno vremenska, dimenzija, Nirvane ?!

Zna netko..

To bi trebalo pitati nekog prosvjetljenog. Ali izgleda da takvih nema nigdje.

[Dragan]

Naleteh slucajno u biblioteci na sledecu knjigu o "primeni" budizma, koju preporucujem - Jack Kornfield (Erläuchtung finden in einer lauten Welt - pronaci prosvetljenje u bucnom svijetu -originalni naslov: "Bringing Home the Dharma. Awakening Right Where You Are"
Pristupacno pisano, malo teorije, dosta prakse, ali ne samo u tehnickom smislu.

PS
Jack Kornfield

A evo je i knjiga, besplatno

[Beljki]

Fazlija kaže:

Beljki, moram priznati da ne shvacam kako djeluje psihopatski um, ali pretpostavljam da i psihopatski um djeluje na istom nacelu. Pojava-reakcija-pojava-reakcija...

Svaki um koji se vrti u tom obrascu je zarobljen uzrokom i posljedicom.

Psihopatima sigurno pri tome ne pomaze sto je kod njih reakcija takva da ubiju druge ljude... Jeste da to u njih ne izaziva nikakvu emotivnu posljedicu. Ubiju covjeka kao sto mi pomaknemo predmet koji nam smeta. Ali zar mislis da to ne izazove bas nikakvu reakciju... ako nista drugo, ako ubijes par ljudi, prije ili kasnije dodje ekipa iz sela s vilama i motkama po tebe i zavrsis na lomaci... U trenutku dok camis u zatvoru ili dok se przis na lomaci ili elektricnoj stolici (kako gdje) osjecas patnju bez obzira sto si psihopat. Dakle, ako ubijas druge, prije ili kasnije ce te uhvatiti, a tada te bas nece nagraditi.

Sve funkcionira na nekim uzrocno-posljedicnim vezama, samo sto nema indicija da su one bazirane na nekim univerzalnim etickim pravilima, niti da se protezu dalje od fizicke egzistencije.

Ubijes miline ljudi i budes najveci baja u selu, sef drzave, veliki osvajac, svjetski lider, neka od najznacajnijih povijesnih licnosti, mocan, bogat...

Posljedica njegovih ubojstava je dobrobit njega, njegove djece, njegova plemena, nista direktno negativno.

[Fazlija]

Ne znam, ne mogu govoriti o uzrocnosti koja se proteze na buduce zivote ili dolazi iz proslih... ali ako meditiras, onda si svakako primjetio da na svaku misao ili osjecaj um ima neku reakciju. Nikada ne prihvaca pojavu onakvu kakva jeste. Stalno intervenira. Ako je pojava ugodna, onda je pojacava. Ako ne neugodna, onda je pokusava izbjeci, potisnuti... pocinjes uvidjati raspon intervencija uma. I upravo je to ona volja i zudnja o kojoj je govorio Buddha u okviru 3. Plemenite istine. Kada bi se ona smirila (ugasila, utrnula) pojave bi bile samo pojave, a mi bi smo ih svjedocili kao nesto izvan nas samih.

Dakle, ako je osoba barem malo uvjezbana kako ispravno raditi meditaciju, vec na razini svakodnevne meditacije moze imati;
a) uvid u uzrocnost koja se svaki cas desava (a mi je nismo svjesni)
b) svjedociti olaksanju i radosti koja se javlja kada um makar privremeno i povrsno oslobodimo utjecaja uzrocnosti

Dakle, to je minimum minimuma da osoba postane svjesna neugode koju u njoj izaziva slijepa uzrocnost vec tu i sada. Naravno, odatle pa do zakljucka da je nakupljanjem navike da se slijepo djeluje uvijek na isti nacin tijekom mnogih godina doslo do razvoja bolnih i stetnih (ili korisnih i ugodnih, svejedno) navika nije tesko doci. Po meni se ta uzrocnost ne odvija mehanicki i vulgarno, ako ja ukradem tebi 10 kn, netko meni odmah digne 10 kn iz dzepa i onda smo kvit. Nego razvojem slijepe navike (uma) da stalno djeluje na isti nacin, dovodimo sebe u okolnosti u kojima zbog toga osjecamo ugodu ili neugodu.

Postoje ljudi koji na neugodu reagiraju bijesom, a da toga nisu svjesni. Oni se zivciraju jednako u meditaciji kada su prinudjeni promatrati neku neugodu, kao i priliko medjuljudskih odnosa i sl. Takva osoba je neugodna i drska prema svojim bliznjima. I onda se lako moze desiti da je ljudi pocnu izbjegavati. Moze se desiti da joj ljudi odbiju pomoci kada zapadne u poteskoce (sto u njoj jos vise potakne mrznju prema njima i sl.), moze se desiti da je jednostavno izbjegavaju, ili da joj neki tamo 52. u nizu osoba prema kojima je bila neugodna uzvrat tako da joj opali samar.

Dakle, tu se ne moze reci da ako se danas drsko odnosis prema drugim i vredjas ih, onda ce ti za 17 godina i 52 dana trebati pozajmica, ali rodbina i prijatelji ti nece pomoci; ili za tocno 13 godina i 2 mjeseca ce ti neki covjek na ulici opaliti samar... ta uzrocnost ne ide tako. Po meni bi bilo ispravnije reci da ako razvijas odredjenu skolonost cinjenja (mislju, rijecju i djelom) da ce te to dovesti do cijelog niza pozitivnih ili negativnih posljedica koje ce te zadesiti prije ili kasnije. Ako si na tom putu, nema druge mogucnosti nego da ti se dese bas te posljedice, a ne neke druge. Po meni se uzrocnost tako razvija, a ne vulgarno i mehanicisticki.

[Fazlija]

Fantasist kaže:

Nie mi jasna, prostorno vremenska, dimenzija, Nirvane ?!

Nirvana je izvan dimenzija i odnosa O nirvani ne mozes niti mislti, niti govoriti. Kako ona moze imati bilo kakav mjerljiv odnos. U nirvani nema niti prostora, niti vremena, niti odnosa... Citaj Nibbana Suttu:

Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio kraj Sāvatthija, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapindika. U to vreme Blaženi je upućivao, podsticao, bodrio i ohrabrivao monahe svojim govorima o Dhammi, čija je tema bilo oslobađanje. Monasi — prijemčivi, pažljivi, potpuno skoncentrisani — slušali su govor o Dhammi.

Onda Blaženi, shvatajući značaj ovoga, bi nadahnut da izgovori sledeće stihove:

"Postoji sfera u kojoj nema ni zemlje, ni vode, ni vatre, ni vetra; nema u njoj ni područja beskrajnog prostora, niti područja beskrajne svesti, ni područja ništavila, ni područja ni opažanja ni ne-opažanja, ni ovog sveta, ni sledećeg sveta, ni Sunca, ni Meseca. I tu, kažem, nema ni dolaženja, ni odlaženja, niti zadržavanja; ni umiranja, ni rađanja bez prestanka, bez temelja, bez potpore (mentalnog objekta). To, samo to, jeste kraj patnje."

"Teško je sagledati neuslovljeno, jer istina se ne vidi lako.
Želju je pronikao onaj ko zna; jer u onome ko vidi, ničega nema."

...

"Onaj ko zavisi koleba se. Onaj ko ne zavisi ne koleba se. Pošto nema kolebanja, postoji smirenost. Pošto postoji smirenost, želje nema. Pošto nema želje, nema dolaženja i odlaženja. Pošto nema dolaženja i odlaženja, nema nestajanja i nastajanja. Pošto nema nastajanja i nestajanja, nema ovde, nema tamo, a ni onoga između ta dva. To, samo to, jeste kraj patnje."

[ajvan]

nije baš da sam u ovome, al jedno od dražih mjesta i fotki koje imam
https://www.facebook.com/thaimerr/ph...type=3&theater