Tekst Viktora Ivančića -
http://www.e-novine.com/sr/stav/clanak.php?id=23323
Kako Jutarnji list kroji „povijest hrvatskog novinarstva"
Objavljeno: Uto, 03. 03. 2009. 12:25
MASKIRANJE ZAGLAVLJA
Optužba za „nacionalnu izdaju” od prije trinaest i pol godina evoluirala je u krimen „neprofesionalnosti”, čime se slijedi službena retorika vlasti. Ta vlast, službeno, više nije nacionalistička. Tako je, skupa s preoblikovanjem hrvatskog revolucionarnog pokreta u hrvatske državne institucije, nekadašnji jezik plemena prilagođen jeziku korporativnih medija. Bivši „nacionalni izrodi" sada su „neprofesionalci”, etički nedostojni vlastitog zanata
Imaju li mrtvi pravo na zaštitu časti?
Možda i imaju, ali zavisi o kome se radi.
Radi se o Feralu.
Zanimljiv leš. Toga crvi još nisu dokrajčili, a?
Konzumacija je u tijeku. Jutarnji list od 17. veljače donio je izvještaj sa suđenja trojici hrvatskih generala u Haagu – Gotovini, Markaču i Čermaku – uz naslov koji je zauzeo skoro polovinu novinske stranice: „Feral je bio bilten HHO-a”.
Na suđenju je, znači, bilo riječi o Feralu?
Oko pet minuta. U ponedjeljak, 16. veljače, za vrijeme ispitivanja svjedoka Žarka Puhovskog, jednoga od bivših čelnika Hrvatskog helsinškog odbora, Feral je spominjan u razdoblju od otprilike pet minuta.
A koliko je trajalo suđenje tog ponedjeljka?
Trajalo je nekoliko sati.
O čemu se u tih nekoliko sati, izuzimajući onih pet minuta, na suđenju govorilo?
Govorilo se o ubijenim civilima srpske nacionalnosti za vrijeme i nakon akcije Oluja. Žarko Puhovski, naime, odgovarajući na pitanja advokata optuženih, branio je vjerodostojnost svojedobnog izvještaja HHO-a, gdje je pobrojano oko sedamsto ubijenih, uglavnom staraca. Budući da su ga odvjetnici rešetali, išlo se, takoreći, od mrtvog do mrtvog.
I je li se izvještaj HHO-a pokazao točnim?
Potpuno. On nije osporen praktično ni u jednome detalju.
Jutarnji list nije imao potrebu to istaknuti u naslov, nego mu je bilo važnije skrenuti pažnju na Feral?
Ne samo to, nego je u članku novinarke Snježane Pavić četiri petine prostora posvećeno „slučaju Feral”, odnosno „skandalu” u vezi s Feralom, ma što to značilo, a izvjestiteljica je još izričito naglasila kako na ostatak i ne treba obraćati pažnju, jer je „svjedočenje Puhovskog bilo važnije za povijest hrvatskog novinarstva”.
Važnije od čega?
Pa valjda od ubijanja civila, što svakako nije prilog za „povijest hrvatskog novinarstva”, nego za povijest hrvatskog koljaštva.
A na osnovu čega Jutarnji list tvrdi da je „Feral bio bilten HHO-a”?
Na osnovu špekulacija odvjetnika optuženih, kao i izjave svjedoka Puhovskog da su neke informacije o događajima nakon Oluje, koje je pribavio HHO, objavljene u Feralu, pošto je u to vrijeme to bio jedini list koji ih je htio objaviti.
Ti podaci, dakle, nisu bili tajni?
Ne, bili su svima dostupni, i čak mnogima nuđeni, ali ih nitko osim Ferala nije želio objaviti.
Domoljubni pristup stvarnosti mora biti utkan u kanone profesije, pa će neprilagođeni biti proglašeni zanatskim otpacima, a mi ćemo moći biti male šovinističke gnjide ne pozivajući se na odiozne nacionalističke parole, koje u suvremenim uvjetima zvuče tako ružno
I što je još navedeno kao Feralov grijeh?
Advokat Mišetić otkrio je stravičnu medijsku manipulaciju prema kojoj je „Feral objavio intervju s direktorom HHO-a Petrom Mrkaljem”, a taj je intervju vodio jedan član HHO-a, inače novinar, i inače višegodišnji Feralov suradnik.
Kako je Jutarnji list komentirao taj senzacionalni podatak?
Jutarnji list je to proglasio prvorazrednim „skandalom”, konstatirao je da su svi „u nevjerici”, sprdao se s takvim Feralovim „doprinosom novinarstvu” gdje „član HHO-a piše o radu HHO-a”, a angažirao je i Božidara Novaka, nekadašnjeg urednika VUS-a, koji je iznio ekspertni sud da takav postupak nije ni profesionalan, ni moralan, ni etički.
Što to zapravo znači?
Znači da smo došli do otkrića važnog za „povijest hrvatskog novinarstva”. To jest da je „Feral bio bilten HHO-a” i da je u najgorim ratnim vremenima postupao „neprofesionalno, nemoralno i neetički”, pa će se „povijest hrvatskog novinarstva”, izgleda, morati iznova pisati.
A što je u spornome intervjuu govorio Petar Mrkalj?
E, o tome nema slovca ni u istupu odvjetnika Mišetića, ni u izjavi Božidara Novaka, a onda, logično, ni u obilnome članku gospođe Snježane Pavić.
Ali mi znamo o čemu je Mrkalj govorio, zar ne?
Znamo. U famoznome intervjuu iznosio je dotad prikupljene podatke o zločinima počinjenim za vrijeme i nakon Oluje, pošto je upravo Petar Mrkalj predvodio terenska istraživanja.
Je li Petar Mrkalj u intervjuu Feralu govorio istinu?
Jest. Ti su podaci završili u izvještaju HHO-a koji, kao što znamo, nije osporen ni na Haškome sudu.
Da ponovimo – u to vrijeme, 1995. godine, koji je još hrvatski medij osim Ferala bio spreman objaviti informacije o masovnim ubojstvima civila srpske nacionalnosti?
Praktički ni jedan.
A tko je, osim novinara Ferala, od kojih su neki bili i „članovi HHO-a”, informacije o žrtvama prikupljao?
Prikupljale su ih organizacije za zaštitu ljudskih prava, između ostalih i Hrvatski helsinški odbor.
Dakle ovako: HHO je prikupljao podatke o stradanjima civila, Feral bi te podatke povremeno objavio, ergo – „Feral je bio bilten HHO-a”, tj. postupao je „neprofesionalno, nemoralno i neetički”. Točno?
Točno.
Ili ovako: HHO je prikupljao podatke, nitko osim Ferala te podatke nije htio objaviti, ergo – nitko osim Ferala nije činio profesionalne i etičke prekršaje. Točno?
Točno.
Odnosno: nitko osim Ferala u to vrijeme nije pisao o likvidacijama srpskih civila nakon Oluje. Točno?
Točno.
Pitanje: Ako je Feral, koji je o tome pisao, bio „bilten HHO-a”, čiji su bilten bile ostale novine, koje o tome nisu pisale?
To bi možda trebalo pitati čitatelje Jutarnjeg lista. Ili nekoga iz uredništva tko brine da čitatelji imaju zdravo mišljenje. Ili samu gospođu Snježanu Pavić.
Dobro, 1995. godine Jutarnji list još nije ni postojao...
Ali postojale su druge novine od istog izdavača, na primjer Globus, koji je u to doba nosio maskirno zaglavlje.
Zašto maskirno zaglavlje?
Zbog profesionalizma, morala i etičnosti, naravno. Kad si dobro maskiran, lakše ti je tragati za istinom.
Vratimo se Jutarnjem. Što je zaista važno u članku pod naslovom „Feral je bio bilten HHO-a”?
Najvažnije je to što činjenicu da je Feral objavljivao nedvojbeno istinite informacije o zločinima nakon Oluje, Jutarnji list danas, trinaest i pol godina kasnije, proglašava nedvojbenim profesionalnim i etičkim prekršajem. Odnosno – da je Feral istinu o ubijanjima srpskih civila prešutio kao i ostali hrvatski mediji, Jutarnji list bi taj postupak ocijenio profesionalno i etički korektnim.
Što Jutarnji list time čini?
Jutarnji list promovira etički princip novinarstva prema kojemu se treba suzdržavati od nepovoljnog informiranja. S tim da je nepovoljno ono što je istinito.
Ne podsjeća li to na onu znamenitu parolu Tuđmanove žurnalističke sluškinje Dunje Ujević, s početka devedesetih godina, da je, kao novinarka, „spremna lagati ako je to u interesu domovine”?
Gospođa Ujević je govorila o svome osobnom izboru – makar ga je priželjkivala kao univerzalni princip – a Jutarnji list nameće grupno-profesionalnu obvezu. Proširuje djelovanje stege. Poruka Jutarnjeg je poruka prijekog suda: „Svjedočiti o istini koja ne služi domovini je neprofesionalno i nemoralno!”
Dobro, isti kupac, drugo pakovanje...
Pakovanje je umnogome drugačije. Ista nacionalistička matrica zaogrnuta je atributima „struke”, odnosno „profesije”, pa je utoliko totalitarnija, jer se želi predstaviti dezideologiziranom. Uostalom, Jutarnji list voli širiti legendu o sebi kao najliberalnijem hrvatskom dnevniku.
A što s onom „poviješću hrvatskog novinarstva”, jer ispada da bi se ta „povijest” sada trebala promijeniti na „štetu” Ferala, iako je taj list sredinom devedesetih otpisivan s jednakom odlučnošću i indignacijom?
To je upravo rezultat rada na ambalaži. Optužba za „nacionalnu izdaju” od prije trinaest i pol godina evoluirala je u krimen „neprofesionalnosti”, čime se slijedi službena retorika vlasti. Ta vlast, službeno, više nije nacionalistička. Tako je, skupa s preoblikovanjem hrvatskog revolucionarnog pokreta u hrvatske državne institucije, nekadašnji jezik plemena prilagođen jeziku korporativnih medija. Bivši „nacionalni izrodi” sada su „neprofesionalci”, etički nedostojni vlastitog zanata.
Zbog čega?
Zbog toga što novinarska profesija ima biti u službi vladajuće ideologije, a vladajuća ideologija još uvijek operira s imperativom nacionalnog jedinstva. Podmetanje „profesionalnih” argumenata za detekciju nacionalne izdaje samo je cinično zavaravanje protivnika i uklanjanje tragova. Nešto poput maskirnoga zaglavlja.
Opet maskirno zaglavlje? Što će nam ono ako više nije ratno stanje?
Ima takvih prostora gdje je mentalitet ratnog stanja ponajprije mirnodopska činjenica. Domoljubni pristup stvarnosti mora biti utkan u kanone profesije, pa će neprilagođeni biti proglašeni zanatskim otpacima, a mi ćemo moći biti male šovinističke gnjide ne pozivajući se na odiozne nacionalističke parole, koje u suvremenim uvjetima zvuče tako ružno.
I što smo time dobili?
Kakvo je to pitanje? Dobili smo liberalnu građansku štampu!!!
A onda i priliku za redizajn „povijesti hrvatskog novinarstva”?
Općenito je Jutarnji list, kao reprezentant najmoćnije medijske kompanije u zemlji, živo zainteresiran za to da „povijest hrvatskog novinarstva” izgleda dolično. Zbog toga svojedobno nije objavio ni vijest da se Feral ugasio, makar bio „bilten HHO-a”. Popratio je taj događaj kao da Feral nikada nije postojao, ili, šire gledano, kao da nije bilo leševa u Krajini. A onda se pojavi nekakav Haag da nam „kroji historiju”.
Kako god bilo, Ferala više nema...
Feral je crknuo slijedeći načelo Pasolinija: „Bolje biti neprijatelj naroda nego neprijatelj stvarnosti”.
*Tekst objavljen u BH Danima, prenosimo uz dozvolu autora i redakcije BH Dana.