Natrag   Forum.hr > Društvo > Filozofija

Filozofija Misaone teme lišene dogme

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 26.11.2005., 23:45   #1
Što je Nietzscheov nadčovjek?

zanima me samo...ovo sam čuo a neda mi se čitati..što bi točno predstavljao Nietszcheov nadčovjek...fala...bez svadjanja molim..
cvjechar is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.11.2005., 10:56   #2
Isusa, čini mi se.
Baš Čelik is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.11.2005., 11:14   #3
Quote:
Baš Čelik kaže:
Isusa, čini mi se.
Mislim da je Nietzche imao u vidu nekoga puno arogantnijeg.
Emericzy is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.11.2005., 19:21   #4
daj ajde!!koji isus...zar bnebi njegov nadčovjek trebao nadici svoj ego?
cvjechar is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.11.2005., 20:00   #5
a što je to čovjek?
__________________
Saće bit bamba ramba.
Krvnik is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.11.2005., 17:14   #6
Da se to što je Nietzscheov nadčovjek može reći u dvije rečenice, ne bi on morao pisati poveliku knjigu, nego bi napisao te dvije rečenice.

Evo malo iz predgovora:
Quote:

3.
Kad je Zarathustra dospio u najbliži grad, što leži na okrajcima šuma, zatekne tu baš mnoštvo puka skupljenog na trgu: jer bijaše oglašeno kako će se moći vidjeti neki plesač na užetu. I Zarathustra reče ovako puku:

Učim vas nadčovjeku. Čovjek je nešto što treba biti prevladano. Što ste vi učinili da biste ga prevladali?

Sva su bića dosad stvorila nešto iznad sebe: a vi hoćete biti oseka te goleme plime i radije još vratiti se životinji nego čovjeka prevladati?

Što je majmun za čovjeka? Podsmijeh ili bolan stid. I baš to treba biti čovjek za nadčovjeka: podsmijeh ili bolan stid.

Prešli ste put od crva k čovjeku, i mnogo je toga u vama još crv. Jednom bijaste majmuni, a i sad je još čovjek više majmun od bilo kojeg majmuna.

Onaj pak tko je od vas najmudriji, i taj je tek neki razdor i polutan između biljke i utvare. Ali pozivam li ja vas da postanete utvarama ili biljkama?

Gledajte, ja vas učim nadčovjeku!
Nadčovjek je smisao zemlje. Neka vaša volja kaže: nadčovjek neka bude smisao zemlje!

Zaklinjem vas, moja braćo, ostanite zemlji vjerni i ne vjerujte onima koji vam zbore o nadzemaljskim nadama! Trovači su to, znali oni to ili ne.
Preziratelji života su to, odumirući, i sami otrovani, kojih je zemlja umorna: neka onda onamo otputuju!

Nekoć bijaše prijestup spram Boga najveći prijestup, ali Bog je umro, a time su umrli i ti prijestupnici. Protiv zemlje prestupati sad je ono najstrašnije, i utrobu onog neistraživog cijeniti više nego smisao zemlje!

Nekoć je duša s prezirom gledala na tijelo: i tada bijaše to preziranje ono najviše: - htjela ga je slabo, ružno, izgladnjelo. Tako je mislila njemu i zemlji umaći.
O ta je duša bila još sama slaba, ružna i izgladnjela: i okrutnost bijaše naslada te duše!

Ali i vi još, braćo moja, kažite mi: što svjedoči vaše tijelo o vašoj duši? Nije li vaša duša oskudica i nečist i bijedna lagodnost?
Uistinu, čovjek je nečista rijeka. Mora se već biti morem da bi se moglo prihvatiti nečistu rijeku, a sam ne postati nečist.

Gledajte, ja vas učim nadčovjeku: on je to more, u nj može vaše veliko preziranje zapasti.

Što je ono najveće što vi možete doživjeti? To je čas velikog preziranja. Čas u kojemu vam i vaša sreća biva gađenjem, jednako tako vaš um i vaša vrlina.

Čas u kojemu kažete: ,,Što vrijedi moja sreća! Ona je oskudica i nečist, i neka bijedna lagodnost. Ali moja bi sreća trebala sam opstanak opravdavati!”

Čas u kojemu kažete: ,,Što vrijedi moja vrlina! Nije još učinila da bjesnim. Kako sam umoran od svojega dobra i svojega zla! Sve je to oskudica i nečist, i neka bijedna lagodnost!”

Čas u kojemu kažete: ,,Što vrijedi moja pravednost! Ne vidim da bih bio žar i žerava. Ali pravednik je žar i žerava!”

Čas u kojemu kažete: ,,Što vrijedi moja sućut! Nije li sućut križ na koji biva pribijen onaj koji ljubi ljude? Ali moja sućut nije nikakvo pribijanje na križ.”

Jeste li već tako govorili? Jeste li već tako vikali? Ah da sam vas već čuo tako vikati!

Ne vaš grijeh - vaša zadovoljenost viče spram neba, vaša škrtost čak i u vašem grijehu viče spram neba!

Gdje je ipak ta munja koja će vas svojim jezikom liznuti? Gdje je ludilo kojim biste morali biti cijepljeni?

Gledajte, ja vas učim nadčovjeku: on je ta munja, on je to ludilo!

Kad je Zarathustra to izgovorio, poviče jedan iz puka: ,,Čuli smo sad dosta o plesaču na užetu; dajte sad da ga i vidimo!” I sav se narod smijaše Zarathustri. Plesač na užetu pak, koji je vjerovao da je riječ o njemu, dade se na svoj posao.

4.
Zarathustra je međutim pogledavao na puk i čudio se. Tad kaza ovako:
Čovjek je uže, povezano između životinje i nadčovjeka - jedno uže nad jednim bezdanom.

Jedno pogibeljno prijeko, jedno pogibeljno na-putu, jedno pogibeljno pogledavanje unatrag, jedna pogibeljna obuzetost jezom i ukopanost na mjestu.

Što je veliko na čovjeku, to je da je on most, a ne nikakva svrha: što se može ljubiti na čovjeku, to je da je on prijelaz i zapadanje.

Ljubim one koji ne znaju živjeti osim kao zapadajući, jer to su oni koji prijeko prelaze.

Ljubim velike preziratelje, jer oni su veliki štovatelji i strijele čežnje za drugom obalom.

Ljubim one koji ne traže tek za zvijezdama neki razlog da bi zapali i bili žrtvom: već one koji se zemlji žrtvuju, da bi zemlja jednom bila nadčovjekova.

Ljubim onoga koji živi da bi spoznavao, i koji hoće spoznavati da bi jednom nadčovjek živio. I tako hoće on svoje zapadanje.

Ljubim onoga koji radi i iznalazi da bi nadčovjeku kuću gradio i za njega zemlju, životinju i biljku pripravljao: jer tako hoće on svoje zapadanje.

Ljubim onoga koji ljubi svoju vrlinu: jer vrlina je volja za zapadanjem i strijela čežnje.

Ljubim onoga koji za sebe ne zadržava ni kapljicu duha, već čitav hoće biti duhom svoje vrline: tako korača on kao duh preko mosta.

Ljubim onoga koji od svoje vrline čini svoj nagon i svoju kob: tako hoće on svoje vrline radi još živjeti i ne živjeti više.

Ljubim onoga koji neće da ima suviše vrlina. Jedna je vrlina više vrlina nego dvije, jer ona je više kopčom na koju se kob vješa.

Ljubim onoga čija se duša rasipa, koji neće zahvalu i ne uzvraća: jer on daruje uvijek i neće se očuvavati.

Ljubim onoga koji se stidi kad kocka padne u njegovu korist i koji tad pita: nisam li onda krivi igrač? - jer on hoće zapasti.

Ljubim onoga koji pred svoje čine baca zlatne riječi i održi uvijek još više no što obeća: jer on hoće svoje zapadanje.

Ljubim onoga koji opravdava buduće i izbavlja prošle: jer on hoće na sadašnjima zapasti.

Ljubim onoga koji svojega boga obuzdava, budući da svojega boga ljubi: jer on mora od gnjeva svog boga zapasti.

Ljubim onoga čija je duša duboka i u povrijeđenosti, i koji može zapasti od jednog malenog doživljaja: tako ide on rado preko mosta.

Ljubim onoga čija je duša prepuna, tako da on sebe samoga zaboravlja i sve su stvari u njemu: tako postaju sve stvari njegovim zapadanjem.

Ljubim onoga koji je slobodna duha i slobodna srca: tako je njegova glava samo utroba njegova srca, njegovo ga pak srce tjera k zapadanju.

Ljubim sve one koji su teške kaplje, jedna po jedna padajuće iz tamna oblaka, koji visi nad čovjekom: oni navješćuju da dolazi munja, i zapadaju kao navjestitelji.

Gledajte, ja sam navjestitelj munje i teška kaplja iz oblaka: ta se pak munja zove nadčovjek. –
__________________
nitko i ništa is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.11.2005., 20:30   #7
ok...
shavaćanje nadčovjeka ja vidim kao nietzscheov obračun sa philospohskom strujom svoga vremena "..braćo vratite se k zemlji..", u trenutku dok je bio pod utjecajem darwina "...što je majmun čovjeku - stvor za podsmijeh ili bolan stid ?" - majmun je sam sebe nadvladao evoluirajući u čovjeka bla, bla , balaaaaa...
Čovjek (filozofija je ono što treba biti prevladano (iz samog sebe) oooj Leibnitz-če

naravno da je moguće da se varam )

Teško je Nietzsche-a pratiti...preporučam pokušaj E.Finka
sve5 is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.11.2005., 06:55   #8
Quote:
Emericzy kaže:
Mislim da je Nietzche imao u vidu nekoga puno arogantnijeg.
Zašto?

"Što je veliko na čovjeku, to je da je on most, a ne nikakva svrha: što se može ljubiti na čovjeku, to je da je on prijelaz i zapadanje.

Ljubim one koji ne znaju živjeti osim kao zapadajući, jer to su oni koji prijeko prelaze.

Ljubim velike preziratelje, jer oni su veliki štovatelji i strijele čežnje za drugom obalom.

Ljubim one koji ne traže tek za zvijezdama neki razlog da bi zapali i bili žrtvom: već one koji se zemlji žrtvuju, da bi zemlja jednom bila nadčovjekova.

Ljubim onoga koji živi da bi spoznavao, i koji hoće spoznavati da bi jednom nadčovjek živio. I tako hoće on svoje zapadanje.

Ljubim onoga koji radi i iznalazi da bi nadčovjeku kuću gradio i za njega zemlju, životinju i biljku pripravljao: jer tako hoće on svoje zapadanje.

Ljubim onoga koji ljubi svoju vrlinu: jer vrlina je volja za zapadanjem i strijela čežnje.

Ljubim onoga koji za sebe ne zadržava ni kapljicu duha, već čitav hoće biti duhom svoje vrline: tako korača on kao duh preko mosta.

Ljubim onoga koji od svoje vrline čini svoj nagon i svoju kob: tako hoće on svoje vrline radi još živjeti i ne živjeti više.

Ljubim onoga koji neće da ima suviše vrlina. Jedna je vrlina više vrlina nego dvije, jer ona je više kopčom na koju se kob vješa.

Ljubim onoga čija se duša rasipa, koji neće zahvalu i ne uzvraća: jer on daruje uvijek i neće se očuvavati.

Ljubim onoga koji se stidi kad kocka padne u njegovu korist i koji tad pita: nisam li onda krivi igrač? - jer on hoće zapasti.

Ljubim onoga koji pred svoje čine baca zlatne riječi i održi uvijek još više no što obeća: jer on hoće svoje zapadanje.

Ljubim onoga koji opravdava buduće i izbavlja prošle: jer on hoće na sadašnjima zapasti.

Ljubim onoga koji svojega boga obuzdava, budući da svojega boga ljubi: jer on mora od gnjeva svog boga zapasti.

Ljubim onoga čija je duša duboka i u povrijeđenosti, i koji može zapasti od jednog malenog doživljaja: tako ide on rado preko mosta.

Ljubim onoga čija je duša prepuna, tako da on sebe samoga zaboravlja i sve su stvari u njemu: tako postaju sve stvari njegovim zapadanjem.

Ljubim onoga koji je slobodna duha i slobodna srca: tako je njegova glava samo utroba njegova srca, njegovo ga pak srce tjera k zapadanju.

Ljubim sve one koji su teške kaplje, jedna po jedna padajuće iz tamna oblaka, koji visi nad čovjekom: oni navješćuju da dolazi munja, i zapadaju kao navjestitelji.

Gledajte, ja sam navjestitelj munje i teška kaplja iz oblaka: ta se pak munja zove nadčovjek."

Sve se poklapa, čini mi se, pokaži mi gdje grješim.

Quote:
cvjechar kaže:
kata***fuckn***strofa...ahhh...nitko nis nezna...ocito ja moram sve saznati sam...


Quote:
cvjechar kaže:
daj ajde!!koji isus...zar bnebi njegov nadčovjek trebao nadici svoj ego?...
"...čija je duša prepuna, tako da on sebe samoga zaboravlja i sve su stvari u njemu..."
Neeeee, trebao bi ga pobjediti. Čovjek ide od majmuna (ega, nagona) prema nadčovjeku, ako se ne varam, što je Isus i dosegao, otuda moj zaključak.
__________________
IN SOMNIS VERITAS
Baš Čelik is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.11.2005., 12:53   #9
"...čija je duša prepuna, tako da on sebe samoga zaboravlja i sve su stvari u njemu..."
Neeeee, trebao bi ga pobjediti. Čovjek ide od majmuna (ega, nagona) prema nadčovjeku, ako se ne varam, što je Isus i dosegao, otuda moj zaključak. [/B][/QUOTE]

...da te pitam nesto...jel mislis da je Isus bio inteligentan čovjek?
cvjechar is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.12.2005., 01:41   #10
Ljubim onoga koji od svoje vrline čini svoj nagon i svoju kob: tako hoće on svoje vrline radi još živjeti i ne živjeti više.

Vrlina je nagon i kob. Nagon je volja i radost zivota, a kob smrt zelje za zivotom u isti mah.
Odreci se zelje za zivotom zarad zivota (zivot nasuprot Isusove zrtve i smrti kao iskupljenja).
Ovo nije stoicizam, jer nagon ostaje 'unutar' 'nistenja zelje', priznat dusom 'kobne' vrline kao ljudski. A vrlina 'ne-zivljenja' ga prevladava.

Ljubim onoga koji neće da ima suviše vrlina. Jedna je vrlina više vrlina nego dvije, jer ona je više kopčom na koju se kob vješa.

U Nietzsche-ovoj filozofiji iznad dobra i zla, pravdoljubivost, recimo, ne moze biti vrlinom. A koja je to vrlina koja je 'jaca' od dve? Pa zapravo ona zapadajuca, koja je moc. A kopca na koju se vesa jeste veza i raznolik zivot, 'smesano' bivstvovanje dobra i zla, indiferentna 'kob' 'pravde'.

Ljubim onoga čija se duša rasipa, koji neće zahvalu i ne uzvraća: jer on daruje uvijek i neće se očuvavati.

Nadcovek je onaj cija je spoljasnjost 'cezarska', a iskra duse cista u svojoj punoci. Raskos se rasipa, jer dvojenja nema niti u tom bogatstvu.

Ljubim onoga čija je duša prepuna, tako da on sebe samoga zaboravlja i sve su stvari u njemu: tako postaju sve stvari njegovim zapadanjem.

Punoca sadrzaja misljenog i emocionalnog, 'prepuna dusa', sama je sobom razresenje svojim zaboravom. Zaborav jeste zapadanje, smrt sujete. Ova smrt je naizgled potpuno rusenje ega, ali ostaje ego jedne jedine zelje za biti-iznad dobra i zla, iznad praznjenja unutrasnjeg bica zelje za ostvarenjem u spoljasnjosti.

Ljubim onoga koji je slobodna duha i slobodna srca: tako je njegova glava samo utroba njegova srca, njegovo ga pak srce tjera k zapadanju.

Sloboda je racio unutar srca. Misao zauvek ustupa mesto ljubavi. Zelja za biti-u-svetu nije misljenim prozeta, vec cistom emocijom koja jeste svet, pounutruje svoju proslost i okrece se buducnosti sveta koji sve misljeno u ovu dusu prima, kojim ona vlada.
__________________
There's crack in everything,that's how the lights gets in...
Kosmarac is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.12.2005., 23:02   #11
Ljubim onoga čija se duša rasipa, koji neće zahvalu i ne uzvraća: jer on daruje uvijek i neće se očuvavati.

Nema proslosti, ni buducnosti, dusa se rasipa u svakom trenutku, koji je zauvek sadasnjost.

Dusa se rasipa jer je obuzeta misljenim i emocionalnim sadrzajem koji ima slobodan tok, bez ikakvih prepreka i sumnji u sebe. Zahvalu ne zeli i ne uzvraca jer je sujetu ega postavila ispod zahtevnog ili pohvalnog ljudskog, jer mu oba pruzaju radost.

Nadcovek ne brine breme drugoga, jer ga darivanjem otklanja i postavlja ispod sebe puk kojim vlada.

On ne bezi od sebe u smrti, niti svog ega, niti smrti same. Pobedom nad sujetom postavljeno je egzistencijalno u ontickom (njegovom bicu). I to jeste nadcovek koji se 'ne ocuvava', koji potpuno savladava strah.
__________________
There's crack in everything,that's how the lights gets in...
Kosmarac is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.12.2005., 23:34   #12
Košmarac...

Odličan komentar!
Mislim da je ključno ono ''nema dvojenja'' i to najdoslovnije shvaćeno: nema dvojenja, nema udvajanja, nema dvojstava...

Otud nema dvojstva volja i život – život jest volja; nema dvojstva srce i um jer srce je umno a um je srčan i srdačan – glava tek njegova utroba. Bez udvajanja na sebe i stvari oko sebe - u čistom davanju nestaje to ''ja'' - i same stvari se daju ukoliko se ja se daje stvarima.
__________________
nitko i ništa is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.12.2005., 23:50   #13
Quote:
Baš Čelik kaže:
Zaboravi ono o Isusu. Preporučujem "Nietzsche for Dummies".

je da...to je ko i da oces nes znat o internetu i zemes si internet za neznalice gdje te uči kako kliknuti na back i forward..a sada pomaknite mis lijevo u gornji lijevi kut te pritisnite tipku nakoju pise natrag...strasno..neee...ovo je sve lipo sto vi meni izdrilaste i ja ostao zbunjen jos vise...neznam...po meni...prvo da rijesimo isusa...i sve ostale....ovo je samo recimo trenutna misao...ako je isus nadisao ljudski ego, jer po meni to nadčovjek treba uraditi da bi postao to što jest...on u biti nebi trebao postojati...hmm..ovo nema smisla...cak ni meni...ali jednostavno čovjek nije čovjek ako ne posjeduje ego...a ego, odnosno id nas koči da budemo nadljudi...jer je upravo ego most koji i dalje dopusta nagonu da prijeđe malo preko mosta a daje usput "snagu" superegu da spriječi prelazak ida na drugu stranu i tako cijeli život...tek kad se nekako rijesimo ida onda mozda dostignemo tu nadčovječnost...ej ali je to moje laičko misljenje!!!jebiga...sad sam zbunjen....ovo sve st ste napisali stoji..ali mi sto vise citam to zvuci kao cinjenica da je Isus bio samo pacifist(ako je postojao) i jaaako veliki mudonja(neka mi vjernici oproste) sto je propovjedao jednoboštvo u društvu s jaaako puno bogova...eto..sad imate materijala da me ispravljate...
cvjechar is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.12.2005., 10:27   #14
Quote:
cvjechar kaže:
je da...to je ko i da oces nes znat o internetu i zemes si internet za neznalice gdje te uči kako kliknuti na back i forward..a sada pomaknite mis lijevo u gornji lijevi kut te pritisnite tipku nakoju pise natrag...strasno..neee...
Tvoje pitanje jeli Isus inteligentan ukazuje da neznaš šta je inteligencija, otuda preporuka da počneš sa basics.

Quote:
cvjechar kaže:
ovo je sve lipo sto vi meni izdrilaste i ja ostao zbunjen jos vise...neznam...po meni...prvo da rijesimo isusa...i sve ostale....ovo je samo recimo trenutna misao...ako je isus nadisao ljudski ego, jer po meni to nadčovjek treba uraditi da bi postao to što jest...on u biti nebi trebao postojati...hmm..ovo nema smisla...cak ni meni...ali jednostavno čovjek nije čovjek ako ne posjeduje ego...
Vidiš, zaboravljaš da govorimo o tome dali je to Nietsche smatrao, a ne ja ili ti. Za nas možda nemora biti potpuno logično, pogotovu uzmajući u obzir njegovo zdravstveno stanje. U tome je paradoks koji spominješ i kasnije, ako prevaziđeš ego, nebi smio ni postojati. Međutim, to je samo sa predpostavkom da ego definiše postojanje, ali to nemora biti tako. Naprimjer, da li u moru postoji kap vode? Odgovor na ovo bi moga biti odgovor na taj paradoks. Nemoguće ga je odgovoriti bez teologije, tako dolazim do Isusa. Kojim osobama u koliko-toliko dokumentovanoj historiji se pripisuju nadljudske moći? Nema ih mnogo, a Isus je jedna od njih i Nietzsche je to nesumnjivo znao i njegove osobine koristio za modeliranje svoga nadčovjeka. Na to možda ukazuje i njegova tema koja se provlači kroz dio u kojem opisuje nadčovjeka, naime "Bog je mrtav". Poznato je da je Isus umro na križu, a onda je ponovo oživljen i smatran jedinstvom sa Bogom. Možda upravo to daje naputak o tome kako je Nietzsche gledao na spomenuti paradoks.

Quote:
cvjechar kaže:
a ego, odnosno id nas koči da budemo nadljudi...jer je upravo ego most koji i dalje dopusta nagonu da prijeđe malo preko mosta a daje usput "snagu" superegu da spriječi prelazak ida na drugu stranu i tako cijeli život...tek kad se nekako rijesimo ida onda mozda dostignemo tu nadčovječnost...ej ali je to moje laičko misljenje!!!jebiga...sad sam zbunjen....ovo sve st ste napisali stoji..ali mi sto vise citam to zvuci kao cinjenica da je Isus bio samo pacifist(ako je postojao) i jaaako veliki mudonja(neka mi vjernici oproste) sto je propovjedao jednoboštvo u društvu s jaaako puno bogova...eto..sad imate materijala da me ispravljate...
Glede ispravljanja, nevjerujem da je Isus bio pacifist u smislu u kojem ti to misliš, a niti "mudonja". Možda ti nije poznato da je propovjedao među Jevrejima koji su takođe monoteisti i čija vjera čeka na Mesiju i dan danas.

Ali od svega rečenog, najveća potvrda mi se čini ako uzmeš osobine koje Nitzsche daje svome nadčovjeku i pokušaš ih naći u Isusu. Eto naprimjer:

"Što je veliko na čovjeku, to je da je on most, a ne nikakva svrha: što se može ljubiti na čovjeku, to je da je on prijelaz i zapadanje."(Was gross ist am Menschen, das ist, dass er eine Brücke und kein Zweck ist: was geliebt werden kann am Menschen, das ist, dass er ein _Übergang_ und ein _Untergang_ ist)
Isus je prešao is materijalnog u neki viši, drugi oblik, a njegovo tjelo je bilo samo "most" i njegova smrt se može vidjeti i kao "zapadanje" sa stanovišta nekog ko je npr. ateist.

"Ljubim one koji ne znaju živjeti osim kao zapadajući, jer to su oni koji prijeko prelaze."(Ich liebe Die, welche nicht zu leben wissen, es sei denn als Untergehende, denn es sind die Hinübergehenden.)
Isusovo uskrsnuće se može posmatrati kao taj prelazak(hinübergehen). "Zapadanje"(untergehen, isto i propadanje) može se isto vidjeti kao borba sa egom.

"Ljubim velike preziratelje, jer oni su veliki štovatelji i strijele čežnje za drugom obalom."(Ich liebe die grossen Verachtenden, weil sie die grossen Verehrenden sind und Pfeile der Sehnsucht nach dem andern Ufer.)
Prezir se odnosi na ovozemaljsko, materijalno, a ne druga ljudska bića, ako je "druga obala" ta neka druga forma, nadčovjek. Ili možda u svjetlu njegovog šetača po žici, na nagone ili ego.

"Ljubim one koji ne traže tek za zvijezdama neki razlog da bi zapali i bili žrtvom: već one koji se zemlji žrtvuju, da bi zemlja jednom bila nadčovjekova."(Ich liebe Die, welche nicht erst hinter den Sternen einen Grund suchen, unterzugehen und Opfer zu sein: sondern die sich der Erde opfern, dass die Erde einst der Übermenschen werde.)
Ovo bi se moglo tumačiti kao osuda samoubojstva i teatralne žrtve, osim ako ona opstaje, ima višu svrhu i pomaže drugima njihov put ka nadčovjeku što se takođe može naći u Isusu.

...

Ako Nietzsche-a ovako tumačimo, onda nam Isusov primjer upravo daje dokaz da je mogućno dostići nadčovjeka i to ti je odgovor na onaj drugi post. Da ne dužim, nadam se da sad dobijaš sliku što hoću da kažem.
__________________
IN SOMNIS VERITAS
Baš Čelik is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.12.2005., 05:53   #15
Zapadanje jeste vrlina koja objedinjuje ostale vrline nadcoveka. Jer pad pred svakim covekom jeste ta moc.

Pad moci pred pravdom.
-----------------------------
Pad slobode pred sumnjom.
Pad volje pred zeljom.
Pad ljubavi pred zaljubljenoscu i nagonom.
------------------------------
Pad smernosti pred dilemom.
Pad hrabrosti pred strahom.
Pad junastva pred ljubavlju i mrznjom.
Pad razboritosti pred smehom i placem.
Pad skromnosti pred sebe-dopadanjem.
Pad snage pred mudroscu.

----------------
Pad u smrt (ega) pred sujetom zivota.

Pad arete (vrline uopste) pred ljudskim, slaboscu izbora.

Zapasti, dozvoliti, predati, prepustiti...
__________________
There's crack in everything,that's how the lights gets in...
Kosmarac is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.12.2005., 11:41   #16
ali ja sam mislio da bi mogli doći do nadčovjeka via negationis.

znači, nadčovjek je ono što čovjek nije.

pa bih molio neku dobru dušu koja ima Zaratustru doma da napiše kakav je posljednji čovjek.

ako nam to ne kaže izrijekom što je nadčovjek, bar će nam reći što on definitivno nije.
__________________
Saće bit bamba ramba.
Krvnik is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.12.2005., 11:53   #17
o zadnjem čovjeku
__________________
nitko i ništa is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.12.2005., 01:16   #18
Mislim da NIetzscheu nadčovjek nije bio lik poput Isusa, čak bi se moglo reći da je imao suprotnu sliku u glavi od njega...

NJegova teorija je full gruba, zakoni prirode, ak je netko u problemima - ne pomogni mu već ga još gurni i na taj način jaki opstaju i po njemu se stvara jaki ljudski rod.

NJegovi teoriju su iskorištavali nacisti u svojim teorijama o arijevskoj rasi.

Nietzschea frustriraju "obični ljudi" i iako ima u njegovim teorijama dašak genijalnosti ta frustracija se jako osjeti a samim time i umanjuje i njega i njegove teorije jel ne razlikuje osobu od životinje.
 
Odgovori s citatom
Old 08.12.2005., 18:46   #19
Re: nadčovjek?

Quote:
cvjechar kaže:
zanima me samo...ovo sam čuo a neda mi se čitati..što bi točno predstavljao Nietszcheov nadčovjek...fala...bez svadjanja molim..
Nietszcheov nad čovjek je misao koja govori da je bio zreo za liječenje kod psihijatra! Jer govori o evolutivnoj težnji čovjeka da pretvori sebe u boga (nažalost ima takvih mnogo). I to spada u psihologiju ne parapsihologiju!
P.S. Jel vidite što čini Darwinova sekta, jer se ne može reći da je to nauka već zloćin poput fašizma, demokracije i komunizna- isto sranje drugo pakovanje.
__________________
My name is Bond, James Bond!!!SHAKEN, NOT STIRRED!!!
Smuki is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2005., 05:51   #20
ma dajte ljudi, koje pretvarqanje u Boga!? Njega je ionako ubio

nietzscheov natcovjek je onaj koji je prosao prevrednovanje svih vrijednosti, koji se istovremeno i smije i place i iz ocaja i ushicenja, koji u sebi sublimira sve kontradikcije ovog proturjecno9g svita radjajuci novi smisao i cilj
nietcheov natcovjek ne prihvaca osrednjost i slabost, ne podnosi mediokritete (zapravo ih ignorira, ali mediokriteti ne podnose njega)
on svojom voljom rusi sve pred sobom i ubija viseg covjeka u sebi da prokrci put radjanju natcovjeka

natcovjek je samo maximalno iskoristenje svih potencijala nkojima nas je priroda obdarila, akoje mi ne koristimo, bilo iz straha, bilo iz necega drugog

ponekad pomislim kako bi se Nietsche odnosio prema hitleru da je pozivio jos 30ak godina
2 ludjaka jedan nasuprot drugog; samo sta je Nietzsche plemeniti i genijalni ludjak, a hitler budala s nekim nijansama genijalnosti ali ipak budala
Nietche s onim junackim brchinama, a hitler s pederskim brcicima

ne sumnjam da bi ga Nietzsche ignorira, a i hitler bi vjerojatno biza sta dalje od njega
bigfoot is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 07:30.