Citati koje volimo (kraći stihovi i rečenice)

[Kajsa]

Nakon nekog vremena uvidiš tanku crtu između držanja za ruke i vezanja za dušu. I naučiš da voljeti ne znači oslanjati se , a društvo ne znači sigurnost.
I naučiš da poljupci nisu ugovori, a pokloni obećanja.
I počneš prihvaćati svoje poraze uzdignute glave i otvorenih očiju, s ljupkosti odraslog čovjeka, a ne tugom djeteta.
I naučiš da sve puteve moraš sagraditi danas jer je sutrašnje tlo isuviše nesigurno za planiranje.
Nakon nekog vremena naučiš da i sunce opeče ako mu se previše približiš. Stoga sadi svoj osobni vrt i uređuj svoju dušu, umjesto da čekaš da ti neko pokloni cvijeće. I nauči da možes mnogo toga pretrpjeti. Da si uistinu snažan, i da uistinu vrijediš.

[vivaxmaster]

"Raise your words, not voice. It is rain that grows flowers, not thunder."- Rumi

[Nerija]

Kajsa kaže:

Nakon nekog vremena uvidiš tanku crtu između držanja za ruke i vezanja za dušu. I naučiš da voljeti ne znači oslanjati se , a društvo ne znači sigurnost.
I naučiš da poljupci nisu ugovori, a pokloni obećanja.
.

prelijepo.

[hyperactive_anki]

Kajsa kaže:

Nakon nekog vremena uvidiš tanku crtu između držanja za ruke i vezanja za dušu. I naučiš da voljeti ne znači oslanjati se , a društvo ne znači sigurnost.
I naučiš da poljupci nisu ugovori, a pokloni obećanja.
I počneš prihvaćati svoje poraze uzdignute glave i otvorenih očiju, s ljupkosti odraslog čovjeka, a ne tugom djeteta.
I naučiš da sve puteve moraš sagraditi danas jer je sutrašnje tlo isuviše nesigurno za planiranje.
Nakon nekog vremena naučiš da i sunce opeče ako mu se previše približiš. Stoga sadi svoj osobni vrt i uređuj svoju dušu, umjesto da čekaš da ti neko pokloni cvijeće. I nauči da možes mnogo toga pretrpjeti. Da si uistinu snažan, i da uistinu vrijediš.

Ko je ovo napisao?

[Night_raven26]

Što se, pak, tiče moje diobe ljudi na obične i neobične, priznajem da je ona unekoliko proizvoljna, ali ja i ne insistiram na tačnim brojčanim podacima.. Ja samo vjerujem u svoju glavnu misao. A ona se sastoji u tome da se ljudi već po prirodnom zakonu uopće dijele na dvije kategorije: na nižu (na obične), to jest, tako reći na materijal koji služi samo za rađanje sebi sličnih, i na ljude u pravom smislu, to jest ljude koji imaju dara ili talenta da u svojoj sredini kažu novu riječ.
Tu, razumije se, postoji beskonačno mnogo podjela, ali osobne crte obaju kategorija su dovoljno izrazite: prvu kategoriju, to jest materijal, općenito govoreći, čine ljudi koji su po svojoj prirodi konzervativni, uljudni, ljudi koji žive u poslušnosti i vole slušati.
Po mom mišljenju, oni su i obvezatni biti poslušni, jer to je njihova namjena i u tome nema apsolutno ništa što bi ih ponižavalo. Čitava druga kategorija gazi zakon, to su rušitelji, ili su, sudeći po njihovim sposobnostima, naklonjeni rušenju. Zločini tih ljudi su, razumije se, relativni i vrlo različiti; u većini slučajeva, u veoma raznolikim izjavama, oni traže obaranje postojećeg u ime nečeg boljeg. Ali ako je jednom od tih ljudi potrebno zbog svoje ideje pregaziti i preko mrtvog tijela i krvi, po mom mišljenju, on sam sebi to može dopustiti - uostalom, sve u zavisnosti od njegove ideje i njenih razmjera - to imajte u vidu. Prva kategorija je uvijek - gospodar svog vremena, a druga - gospodar budućnosti. Prvi održavaju svijet i brojčano ga umnožavaju; drugi pokreću svijet i vode ga cilju. I jedni i drugi imaju potpuno ista prava na postojanje. - Raskoljnikov

[Kajsa]

hyperactive_anki kaže:

Ko je ovo napisao?

Veronica A.Schoffst

[anna_maria]

''Ima trenutaka kada me osjecaj usamljenosti iznenada obuhvati posvuda, naprosto po cijelom tijelu. Boli me svaka pora, mucno mi je do povracanja. Samoca se ne moze izbaciti, nema povracanja. Smijesne su sve vrste jadikovki.''

Mani Gotovac - Falis mi

[la-zo]

''Ne zanima me od čega živiš.
Želim znati za čim žudiš i imaš li hrabrosti snivati o ispunjenju želja srca svoga.
Ne zanima me koliko ti je godina.
Želim znati jesi li spreman riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi,
zbog svojih snova, zbog ove pustolovine koju nazivamo životom.

Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec.
Želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli,
jesu li te životna razočaranja otvorila ili si se skrutio i
zatvorio od straha da ponovno ne osjetiš bol.

Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol, moju i svoju,
a da je pritom ne moraš skrivati ili ublažavati ili izbrisati.
Želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe,
i možeš li divlje zaplesati i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju, a da nas pritom
ne upozoravaš neka budemo pažljivi,
realni, svjesni ljudskih ograničenja.

Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita.
Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga kako bi bio iskren prema sebi;
jesi li spreman podnijeti optužbe za izdaju, a pritom ne iznevjeriti sebe;
možeš li biti izdajica i samim time vrijedan povjerenja. Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu,
pa i ako nije lijepa, svakoga dana, i možeš li svoj život nadahnjivati njezinom prisutnošću.

Želim znati jesi li dovoljno snažan da živiš s neuspjehom, svojim i mojim,
i da svejedno stojiš na rubu jezera i ushićeno vičeš prema srebrnom punom mjesecu: "To!"
Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš.
Želim znati jesi li sposoban ustati, nakon noći ispunjene tugom i očajem, umoran i do kostiju izubijan,
i učiniti sve što je potrebno kako bi nahranio svoju djecu.
Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio ovamo.
Želim znati hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre i ne posustajati.

Ne zanima me gdje si ili što ili s kime si studirao.
Želim znati što te u tebi samom gura naprijed u trenucima kad
se sve ostalo ruši.
Želim znati možeš li biti sam sa sobom i voliš li uistinu osobu koja jesi u trenucima praznine."

Oriah Mountain Dreamer

[Lachen]

I pusto, i tužno, i nikog da ruku ti dade
kada je duša raspeta...
Želje!..Ta našto zaludne želje i nade?
A ljeta bježe - najbolja ljeta!

Ljubit...al koga?...Privremeno - ne vrijedi truda,
a vječne ljubavi nema.
Pogledaš u se - prošlosti tamo ni traga:
tu bol i radost je nijema.

Strasti? - Uvijek je naslada bolesna i luda
pred umom u ništa pala.
A život, kad hladno pogledaš oko sebe svuda,
pusta je i glupa šala.

M. J. Ljermontov

[kockasta]

A book must be the axe for the frozen sea within us

franz kafka

[malazara]

Vrijeme za rađanje i vrijeme za umiranje;
Vrijeme za sađenje i vrijeme za čupanje posađenog;

Vrijeme za ranjavanje i vrijeme za liječenje;
Vrijeme za rušenje i vrijeme za građenje;

Vrijeme za plakanje i vrijeme za smijanje;
Vrijeme za žaljenje i vrijeme za radovanje;

Vrijeme za bacanje kamenja i vrijeme za skupljanje kamenja;
Vrijeme za grljenje i vrijeme za suzdržavanje od grljenja;

Vrijeme za traženje i vrijeme za gubljenje;
Vrijeme za čuvanje i vrijeme za bacanje;

Vrijeme za deranje i vrijeme za šivenje;
Vrijeme za ćutanje i vrijeme za pričanje;

Vrijeme za ljubav i vrijeme za mržnju;
Vrijeme za rat i vrijeme za mir.

ZA SVE POSTOJI VRIJEME


ovo sigurno nije točan citat i zapravo ne znam od kuda je da li mi netko može pomoći ?

[kockasta]

mislim da ti je to iz biblije. nisam sigurna


The rules are complex, multiform. There’s the shopping that needs doing out of working hours, the automatic dispensers where money has to be got. Above all there are the different payments you must make to the organizations that run different aspects of your life. You can fall ill into the bargain, which involves costs, and more formalities.

Nevertheless, some free time remains. What’s to be done? How do you use your time? in dedicating yourself to helping people? But basically other people don’t interest you. Listening to records? That used to be a solution, but as the years go by you have to say that music moves you less and less.

Taken in its widest sense, a spot of do-it-yourself can be a way out. But the fact is that nothing can halt the ever-increasing recurrence of those moments when your total isolation, the sensation of an all-consuming emptiness, the foreboding that your existence is nearing a painful and definitive end all combine to plunge you into a state of real suffering.

And yet you haven’t always wanted to die.

houellebecq

[FeetF1]

Budite zahvalni na ljudima koji vas čine sretnima – to su simpatični vrtlari zbog kojih naša duša procvjeta.
M. Proust

[Lachen]

Da bih se oslobodio
ovog šupljeg neprekinutog i određenog poretka
Kamo da pođem?
Kamo bih pošao?
Da umre spoznaja jestva
i
od snova
od parola
od ljudi
da budem oslobođen u svakom času
sada kada u meni
nema moći ni da mrzim
reci ti
kamo da pođem?
Ovo neprestano disanje
kamena na kamen stavljanje
omatanje kostiju svilom
poštivanje svile
to mi je sve grdno dojadilo
ja ne želim
da me zrak dotiče
da me oganj pije
niti da igdje ikakvo bilo
za me bije
Gledaj me, rđa povijest sve više
moje oči opija
poput pare se diže
dan
poput vapna upija.
U uskoj tami mog ždrijela
lažne budućnosti
kašalj hriplje
u posljednjim danima života
poput doživotna robijaša
ne želim
da mi sjećanja na vanjski svijet nadođu
ne želim
po stvari ili prilici ili zemlji ili smjeru
ili po vremenu, djelu
ili po krvnoj vezi
da me se ovdje prepozna
reci mi
kamo da pođem?

Kailash Vajpeyi

[freak=)]

‎"A ona? Ona je prihvatila svaki dio mene i nikada nije tražila da se mijenjam, a promijenila me."

Đ. Balašević

[Kajsa]

Poslao sam joj kišu. Nemojte se ljutiti vi koji ste joj blizu pa ste pokisli. Ona stvarno voli kišu, a ja volim kad je sretna ... Đ.B.

[hasnfefer]

Wanda Warska kaže:

Ovo je tužna priča i tužan konac ima.
Ovo je tužna priča o ljudima i psima.

Dane i tjedne sami, prošla je zima i ljeto,
u sobi nekog hotela živjehu čovjek i pseto.
Jeli su ista jela, pili su ista pića.
Čovjek je živio pseći, jer to je tužna priča.

Pas se je zvao Petar, čovjek se zvao Sava.
U svakome psu je čovjek, u čovjeku pseto spava.
Godine tako su prošle, postoje takve krize,
čovjek, uz narav pseću — dobije želju da grize.

Ista ih sudba prati, isto ih grije ljeto.
Ne zna se tko je čovjek, ne zna se tko je pseto.
Zajedno laju na mjesec — samoća, jad i bijeda.
Čovjeku dlaka je bijela, a psu kosa je sijeda.

No jednog jesenjeg dana (jer, u jesen lišće žuti,
u jesen svaka ljubav svoj tužni konac sluti),
gospodar hotela je spavao na svome radnome mjestu
i osmoro dlakavih nogu izišlo je na cestu.

Pošli su korakom složnim u susret psećoj sudbini.
Oboje vidješe nebo i zvijezde u daljini.

No odjednom, očajni jauk razbije grad na pola:
iz prvog ugla banu siva šinterska kola,
i Sivi razapne mrežu na četiri strane svijeta.
Uzdrhtala je zemlja k'o srce velikog pseta.

Čovjek il' pas — svejedno, oboje stanu da laju.
Sada u kolima istim voze se istome kraju.
Jer, ovo je tužna priča i tužan konac ima.
Ovo je tužna priča —
o psima i o psima.

Vratar je sanjao vrata, velika i od zlata,
i kitu krizantema, i ljubav koje nema.
No, četiri para nogu, dva podvijena repa,
osmoro dlakavih šapa i četiri oka slijepa
prošli su pored njega. (Čovjek i pseto skupa).
Napolju bijaše hladno, i kiša ulicu kupa.

Pošli su korakom složnim u susret psećoj sudbini.
Oboje vidješe nebo i zvijezde u daljini.

No odjednom, očajni jauk razbije grad na pola:
iz prvog ugla banu siva šinterska kola,
i Sivi razapne mrežu na četiri strane svijeta.
Uzdrhtala je zemlja k'o srce velikog pseta.

Čovjek il' pas — svejedno, oboje stanu da laju.
Sada u kolima istim voze se istome kraju.
Jer, ovo je tužna priča i tužan konac ima.
Ovo je tužna priča —
o psima i o psima.

Zvonimir Balog - Čovjek i pas

Predobro!

[kockasta]

meni se ova jos svida od houellebecqa ( once more )

I bathed for a long time under the sun and the starlight, and I felt nothing other than a slightly obscure and nutritive sensation. Happiness was not a possible horizon. The world had betrayed. My body belonged to me for only a brief lapse of time; I would never reach the goal I had been set. The future was empty; it was the mountain. My dreams were populated with emotional presences. I was, I was no longer. Life was real.

[bhavatarini]

[...] the point of philosophy is to start with something so simple as not to seem worth stating, and to end with something so paradoxical that no one will believe it.
~ Bertrand Russell, The Philosophy of Logical Atomism

[mimma7]

Teško je nešto reći o Puškinu onome tko ništa o njemu na zna. Puškin je veliki pjesnik. Napoleon je manje velik od Puškina. I Bismarck je u usporedbi s Puškinom ništa. I Aleksandar I. II. i III. jednostavno su mjehurići u usporedbi s Puškinom. I svi ostali ljudi su u usporedbi s Puškinom mjehurići, jedino u usporedbi s Gogoljem Puškin je sam mjehurić.
I zbog toga, umjesto da pišem o Puškinu, radije ću vam pisati o Gogolju.
S obzirom da je Gogolj tako velik da se o njemu ne može ništa napisati, ja ću ipak pisati o Puškinu.
Međutim, glupo je poslije Gogolja pisati o Puškinu. A o Gogolju se ne može pisati. Zbog toga radije ni o kome neću pisati.