Odvajanje - kako olakšati?

[zoro007]

svaki put kad našu curku (13mj) netko treba čuvati - a to je dva puta u tjednu baka, napravi cirkus. čim se baka pojavi na vratima, odmah se okači meni ili mm-u za nogu. kuži da će ostati sama sa njom.
ja obično odem ranije na posao i dragi je najčešće prepusti baki kad dođe. ja se iskradem i najčešće i ne skuži kad odem. kad MM napušta kuću i ona ostaje sa bakom, obično napravi scenu. plače, a zaista je majstorica dramatiziranja i stoga taj plač zvuči grozno.
baka kaže da je kad ostane sa njom sama ispočetka tužna, nekad i čitavo jutro. inače, baka se fino sa njom igra i ne mislim da je ona kao osoba razlog njenom ponašanju.

nedavno je moja mama apelirala da prestanem dojiti, da je to razlog što se ona tako ponaša. opet si mislim da dojenje nema sa tim veze. MM nema mlijeka, a ona plače i za njim.
ovaj tjedan sam je ostavila na sat i pol sa mojom sestrom i njenom curicom. napravila je dramu, kaže mi sestra da je neprestano plakala 45 min.
da se opraštam od nje kad odlazim, mislim da to trenutno ne vrijedi. samo bi plakala.

ne znam da li joj činim dobro sa tim što ta dva dana izbivam (a gledam da ne bude jako dugo), no obaveze zovu. kad se vratim, prvo što napravi je otkopčavanje bluze i sisanje. sljedeći dan sam isto njena i samo njena, kao da hoće nadoknaditi vrijeme.

kako vaši mališani reagiraju na vaš odlazak i koje metode koristite?

[happygoose]

Nemam dojam da su dojenje ili baka razlog plachu. Vishe strah od odvajanja..

Mi smo sa nashom u to vrijeme napravili suprotno...znala je kad odlazimo i da se vracamo.Mislim da je to klincima u stvari najveci strah, da vishe nece vidjeti mamu ili tatu.I oprashatali smo se od nje, bez odugovalchenja.
Naravno da je plakla i urlala, ali nakon nekog vremena je prihvatila da kad odlazimo da cemo se i vratiti.
Jednostavno nismo htjeli posustati, jer smo mislili da ce se takvo ponashanje preliti i na ostale aspekte svakodnevnice.

pocheli smo sa mali stvarima kao odlazak u trgovinu...ostajala bi doma sa tatom i obrnuto...plakanje/urlanje u nejm it ....uvijek uz glasno ponavaljanje da se mama/tata vracaju.

Ne mislim da je kraj svijeta(ne brini) i da ce se i to prerasti sa vremenom

[pink5]

dojenje ti nije razlog što se curka ne voli odvajati,jednostavno je takvo dijete,ja svog dojim pa još nije plakao zamnom.

Možda da joj objasniš prije nego pođeš,da joj kažeš da mama mora ići raditi i da će brzo doći. Već su mame tu govorile kako dobiješ kontra efekt ako joj izmagliš a da te ne vidi,probaj tako s objašnjavanjem.
Možda ne bude bilo uspjeha na početku,ali vrijedi pokušati,sretno!

[m@m@]

moja se nikad nije plakala kad bi ja odlazila.......
isto sam dojila , ona bi ostala sa tatom ili bi je vozila kod bake........
ja se jedino nikad nisam iskradala da ona ne kuži, pozdravim se uvijek , dam pusu, kažem da bude dobra i da ću ja doći brzo ili kad se naspava ili tako nešto.......
sad ima 15mj i uvijek se tako "rastajemo".
a počelo je sa njenih 9mj kad sam išla raditi, isto kao ti , samo 2 dana u tjednu.

[mandy]

dojenje nije razlog....jako mali broj djece ne reagira kad roditelj odlazi.

ono što po meni radiš pogrešno je to što odlaziš bez pozdrava (kad krene privikavanje u vrtić/jaslice prvo što kažu je ne otić bez pozdrava)...samo nestaneš, osjećaju se nesigurnima jer sad si tu sad nisi i neznaju kad će se tako nešto opet dogodit.....plakat će i kad kažeš mama ide radit al će doć brzo, al znaju gdje si i sa vremenom će im to postat normalno ....

Miha ide u vrtić 6 mj (doduše sa većim prekidima)..prva 2 tejdna je plakao cijeli dan, poslje toga još koja suzica kad krene ujutro al čim uđe u sobu sve super..

[putnica]

godina dana starosti djeteta i jest period kad ono pocne i fizicki i psihicki osjecati razdvajanje, mama i dijete prestaju biti "jedno bice" kako ono do tad precipira svijet, pa se radja taj strah od napustanja.

ne pokazivati tugu, ljutnju i strah, ubrzati odlaske, pusica, mama/tata ide nakratko, zatvoriti vrata i onda vani placi ako trebas, ali u protivnom malecka od tebe takodjer moze dobiti potvrdu da je to strasno.

[HAL3]

Ma koliko god maleni bili, klinci itekako dobr razumiju. Ja našoj uvijek lijepo kažem kako mama/tata/seka sada mora otići tu i tu, obaviti to i to, ali da će se vratiti i da će misliti na nju. Bez dugotrajnih opraštanja, pa-pa, pusa i bris. Primjetila sam da što je odlazak duži, samo se dijete više izaziva. Ali obavezno djetetu objasniti i reći kamo se odlazi.
I mislim da dojenje s tim nema nikakve veze, predlažem da dojiš i dalje.

[rh4ps0dy]

Tako maleno dijete nema pojam o vremenu i svaki puta dok odlaziš, njemu odlaziš zauvijek. Nemoj pokazivati neke tulave emocije reci "mama ide tu i tu, brzo će se vratiti, kako se vratila i jučer", pusa, pozdrav i bris. Nemoj skrivati da odlaziš, samo će biti gore.

[renatap]

nikoako skrivati da odlazis to nije dobro bolje reci da ides piskiti nego pobjeci... moj sin ide u junior igraonicu jer jos ne ide u jaslice i teta nam isto kaze da uvijek kazemo da cemo doci brzo jer ih polako priprema za jaslice danas sutra.... a i to je faza koju svako dijete mora proci nekome to dodje sa godinu nekome sa dvije a zna doci i kasnije.....

[gica]

...slažem se, nikako se nemoj iskradati bez pozdrava i objašnjenja...moja starija je isto imala takve faze, ali danas me s radošću ispraća, šalje puse, veselo maše
...ALI, ako nestanem bez da joj se javim(odnosno odem dok ona spava, pa joj se ni ne mogu javiti), sveki mi kaže da stalno hoda okolo, tuli i traži me po sobama...to se odnosi i na tatu...

[zoro007]

putnica kaže:

godina dana starosti djeteta i jest period kad ono pocne i fizicki i psihicki osjecati razdvajanje, mama i dijete prestaju biti "jedno bice" kako ono do tad precipira svijet, pa se radja taj strah od napustanja.

ne pokazivati tugu, ljutnju i strah, ubrzati odlaske, pusica, mama/tata ide nakratko, zatvoriti vrata i onda vani placi ako trebas, ali u protivnom malecka od tebe takodjer moze dobiti potvrdu da je to strasno.

utoliko nezgodnije što porodiljni završava nakon godinu dana.
ne plačem niti se bacam u bed kad idem. prihvaćam to sasvim normalno, što više, mislim da je dobro da se navikava i na bacu&co

hvala cure. od sada ću odlaziti sa opraštanjem. već od sutra ćemo vježbati 'mini odlaske' na par minuta, pola sata i duže. valjda će jednom razumjeti da ću se vratiti.
neću prestati dojiti, mada mi nekad pitanja u vezi dojenja idu na živce - tipa 'a zašto joj sada daješ'..'pa mogla bi i bez sisanja'
kad ne dojiš ne valja, a kad dojiš duže od nekog prosjeka opet ne valja...

[svastamorac]

Drama Queen

Počnite s opraštanjem i objašnjavanjem. Ja ti savjetujem a svom mališi od sokoro pa 7 mjeseci bježim na wc

[Sandra October]

moj je brzo prestao s tim, isto skužio da se vraćamo.. a onda smo se preselili prije 2 mjeseca i to je bio horor, plakao je svako jutro i ja skupa s njim.. onda smo izmislili rituale na oproštaju sa se malo pomazimo na krevetu i onda se umotamo u dekicu i odemo na terasu gledat gradilište preko uta (muško dijete, bageri i to.. ) prestao nakon ca mjesec dana ali rituali ostali. kad vidi da oblačim kaput, malo se pomazimo, dodaje mi dekicu i idemo na terasu tamo ga dam nakon par minuta dadilji u ruke i onda mi mašu kad ulazim u auto

al zato kad dođem doma valjda da jadan bude ziher da ostajem mi skida cipele i,sprema ih u ormar na sigurno i brže-bolje dodaje papuče, skida mi kaput i vodi prema igračkama svaki put se rastopim

dakle, probaj sa ritualima.. oni im ulijevaju osjećaj sigurnosti

[Soon Li]

zoro007 kaže:

utoliko nezgodnije što porodiljni završava nakon godinu dana.
ne plačem niti se bacam u bed kad idem. prihvaćam to sasvim normalno, što više, mislim da je dobro da se navikava i na bacu&co

hvala cure. od sada ću odlaziti sa opraštanjem. već od sutra ćemo vježbati 'mini odlaske' na par minuta, pola sata i duže. valjda će jednom razumjeti da ću se vratiti.
neću prestati dojiti, mada mi nekad pitanja u vezi dojenja idu na živce - tipa 'a zašto joj sada daješ'..'pa mogla bi i bez sisanja'
kad ne dojiš ne valja, a kad dojiš duže od nekog prosjeka opet ne valja...

upravo sam ti to htjela predložiti. otiđi u dućan prvih par puta:mama ide u dućan i brzo se vrati. pa malo dulje itd i naviknut će se! ali probaj da joj uvijek netko zaokupi pažnju s nečim!!

[Aruena]

zoro007 kaže:

svaki put kad našu curku (13mj) netko treba čuvati - a to je dva puta u tjednu baka, napravi cirkus. čim se baka pojavi na vratima, odmah se okači meni ili mm-u za nogu. kuži da će ostati sama sa njom.
ja obično odem ranije na posao i dragi je najčešće prepusti baki kad dođe. ja se iskradem i najčešće i ne skuži kad odem. kad MM napušta kuću i ona ostaje sa bakom, obično napravi scenu. plače, a zaista je majstorica dramatiziranja i stoga taj plač zvuči grozno.
baka kaže da je kad ostane sa njom sama ispočetka tužna, nekad i čitavo jutro. inače, baka se fino sa njom igra i ne mislim da je ona kao osoba razlog njenom ponašanju.

nedavno je moja mama apelirala da prestanem dojiti, da je to razlog što se ona tako ponaša. opet si mislim da dojenje nema sa tim veze. MM nema mlijeka, a ona plače i za njim.
ovaj tjedan sam je ostavila na sat i pol sa mojom sestrom i njenom curicom. napravila je dramu, kaže mi sestra da je neprestano plakala 45 min.
da se opraštam od nje kad odlazim, mislim da to trenutno ne vrijedi. samo bi plakala.

ne znam da li joj činim dobro sa tim što ta dva dana izbivam (a gledam da ne bude jako dugo), no obaveze zovu. kad se vratim, prvo što napravi je otkopčavanje bluze i sisanje. sljedeći dan sam isto njena i samo njena, kao da hoće nadoknaditi vrijeme.

kako vaši mališani reagiraju na vaš odlazak i koje metode koristite?

Uvijek,bas uvijek (cak i kad su bili tako mali) sam djeci govorila da moram ici tu i tu,da cu se vratiti,dala im pusu i to je bilo to.Nekad je bilo plakanja,ali vremenom su se navikli.Nikad svojoj djeci nisam "pobjegla" ili ih slagala da cu doci sutra,a ja recimo na sluzbenom putu od nekoliko dana.

Dijete ti je malo ali te dovoljno razumije u ovom slucaju,samo budi iskrena,njezna i odlucna,pa ce se vremenom navici da ne pravi vece probleme.

[zoro007]

moram je pohvaliti - sada joj odvajanje lakše pada. svaki put se od nje opraštam. zna nekad kukati, no prestane nakon pola minute. čak mi da pusu i maše..
mora da to svjesno opraštanje igra ulogu, no vjerujem da je vremenom postala i mudrija..
hvala

[Leonee]

Mozda, a mozda se navikla da odlazis I navikla se na baku.
Princevic pizdi prva 2 dana kada ostaje sa dadiljom, ako je prije toga bio prekid cuvanja.. Tipa tjedan dana.
Treba mu par dana da se opet navikne na nju I da mi odlazimo.. I da se vracamo.

U jaslicama je u pocetku bio prilicno ok, a onda je poceo dramiti stravicno I nikada nije to prebolio (ok, obzirom na bolestine nismo ni imali priliku.. Samo se ta agonija udvostrucavala I razvlacila...).

[moonyena]

Oh, pa to je topic starijeg datuma. Drago mi je da se malena malo smirila, ali ja bih ipak ponovila što su rekle prethodnice, i svojim iskustvom i sjećanjem podcrtala -najgore je djetetu kada roditelj nešto tako radi poskrivečki, "pobjegne", i kada djete osjeti tu nesigurnost, i gubi povjerenje u roditelja. Ja se toga jasno sjećam -polaska u vrtić, i još mogu vratiti taj očajnički osjećaj izgubljenosti i panike. Nemojte to raditi svojoj djeci!

[Leonee]

Mislim da bi isto pizdila, bila da ti je mama rekla da odlazi ili otisla bez pozdrava.. osjecaj izgubljenosti, panike bi imala svejedno.

Meni je cak teta (koja navodno je jedna od boljih u tom vrticu) rekla da se izgubim.. on skuzi nakon nekog vremena da me nema, pocne pizditi, ona ga brzebolje zaokupira s necim.. I on nakon nekog vremena odustane... I guess..

Sa dadiljom sam probala I jedno I drugo. On pizdi na to sto zna da ce biti sada bez mene I tate. Nakon par dana se privikne na nju I onda je ok. Jednostavno moraju (skoro) svi proci tu fazu ostavljanja. Nema, nazalost, carobne formule kako to izbjeci.

[mandy]

nije isto kad mama nestane a sad je bila tu i kad kaže da ide negdje da će doći brzo i onda stvarno ode i vrati se nakon nekog vremena....nije stvar u plakanju, osjećaju panike..
i sa godinu dana oni jako puno razumiju, samo to trebaju prihvatit...a nestajanje im dodatno poljulja već ionako nesigurno tlo.....i onda se brinu stalno jer mama može nestat bilo kad..gube povjerenje