Koliko uživamo u prirodi?

[Schneider]

Evo mozda malo neobicna tema, ali ajde bas se zapitajte koliko uistinu uzivate u prirodi. Znam mnoge svoje kolege i poznanike koje je preuzela tehnologija, auti itd. Impresionira ih podatak o nekom autu, ili nekoj grafickoj kartici, ali priroda nista. Nisam ja neki freak, ali zalosno je da neki ljudi paljkaju auto za prijeci 300 m, imaju tu povlasticu da se mogu prosetati...ali ne... nema se vremena za setnju. Drugi opet kazu, prehladno im je, kad dođe ljeto presparno je. Pa barem mi ovdje imamo srecu uzivati u 4 godisnja doba,pa svako moze uzivati u svome. Meni bas drago bude kad vidim da ljudi idu bikeom na posao i tak. Ja se bavim racunalima zadnjih 7 godina, pratim sve to onoliko koliko moram. Izlaze novi, brzi procesori, jace grafe, veci diskovi...sve je to OK, ali sto dalje ta tehnologija postaje ljudima prioritet. Djeca umjesto da se igraju vani, igraju igre... kamo to vodi. Nadam se da ne mislite da pametarim, ali uzivajte u prirodi koliko god mozete, jer nemaju svi tu privilegiju.

[p555]

Ja sam evo jedan zaljubljenik u prirodu. Uživam svaki slobodni trenutak i kad god mogu sjednem na bicikl i odem na vožnju pa kud me kotači odvezu

A ovo za tehnologiju imaš pravo to sam baš i ja primijetio. Npr. ovo za djecu. Ja i moje društvo kad smo bili na zimskim praznicima stalno smo bili vani na snijegu (ako ga je bilo naravno) i igrali se. A sad ja tu djecu nigdje ne vidim uopće ih nema vani. Ah da zaboravih, vise po cijele dane na fejsu, my spaceu i ostalim "društvenim" pizdarijama

[coolinesay]

mislim da ti je tema odlična.
žalosno je koliko ljudi malo obraćaju pažnju na prirodu.

eto ja, visim dosta na računalu ali nisam od onih što ne vide četiri pernata vrapca na živici, vranu koja skače po grani, debelog pepljkastog mačka, djetlića, pticu na krovu koja trza repom svakih par trenutaka...
svaki put to pokušam zabilježiti svojim digitalcem ali možda bih se trebala samo prepustiti trenutku i jednostavno promatrati tu pticu umjesto što namještam objektiv kako bih ju mogla što bolje uhvatiti

[glosa]

Ja obozavam vikendice i u tome nisam nikakva iznimka, mozda mi je samo ukus malo drugaciji od vecine. Moja vikendica je svaki planinarski dom.

[Schneider]

Hehe... moram napomenuti da je digitalac velika iznimka. Ja obozavam fotografirati prirodu,a za razliku od drugih novotarija i gadgeta, digitalac te vuce van u setnju i navodi te da u prirodi primjecujes neke prelijepe sitnice koje drugi mozda ne primjecuju. Ma kazem, nisam ja neki freak, pogledam ja TV, odem na Fejs... sveje to OK, ali postoje granice.

[papa štrumf]

Pokušavam uživati i nadam se da ću uživati sve više.

[haram]

Ne uzivam otkad sam mjesec dana bauljao po smrznutoj sumetini pa su mi se smrzli prsti na nogama pa su mi ih amputirali i bjezao pred medvjedom i pojeo svog najboljeg prijatelja kako bih prezivio i klao se s vucima i jeo crve i zohare i gliste ... fuj priroda !

[Zlo_i_Naopako]

Preko zime ne uživam u prirodi jer sam zimogrozna... Inače obožavam prirodu, hodati po šumi, brdima, otocima, sjedit pod nekim drvetom i čekat da prođa dan Nekom totalno blesavo, meni uživancija. Jedva čekam proljeće!

ja uživam u prirodi,šetnjama,ljeti idem bicom na poso,obožavam ić pješke na sljeme itd.
a svaki vikend idem obvezno na dugu šetnju maksimirom bilo ljeti ili zima...
inače volim bit na netu,igrat plejstejšn..dakle volim i tehnologiju ali nastojim što manje slobodnog vremena provest doma a više u prirodi

[Naïve Lurker]

volim biti u prirodi osim za vrijeme Z I M E

[Anton]

Vidim da dosta vas voli prirodu samo kada vam to odgovara.Priroda je lijepa, ali i okrutna.Nemojte ju romantizirati.

[Wotan]

Anton kaže:

Vidim da dosta vas voli prirodu samo kada vam to odgovara.Priroda je lijepa, ali i okrutna.Nemojte ju romantizirati.

Teško je stajati pred Plitvičkim jezerima ili zelenim poljanama Irske i ne romantizirati ono što vidiš. Međutim, nađi se tamo izgubljen i romantika će naglo splasnuti te će njeno mjesto zauzeti potreba za preživljavanjem. Zaista, koliko joj se treba diviti, toliko je se treba bojati i poštovati ju. That is the order of things.

[sugarfree7]

Naïve Lurker kaže:

volim biti u prirodi osim za vrijeme Z I M E

ne znam zašto toliko ljudi ne voli zimu........obožavam se valjati u snijegu, grudati, šetati dok me obasipaju pahulje snijega

inače, presretna sam što živim u podneblju u kojem se izmjenjuju sva četiri godišnja doba. poludila bih da živim u kaliforniji i sličnim mjestima iako ljeto obožavam.

[Schneider]

Bas to, ne moze biti idealnije, a opet se mnogi skroz zale..sad je zima, ljeti vruce, pa promjene... Meni super. A da priroda moze biti surova, moze.

[Anton]

Wotan kaže:

Teško je stajati pred Plitvičkim jezerima ili zelenim poljanama Irske i ne romantizirati ono što vidiš. Međutim, nađi se tamo izgubljen i romantika će naglo splasnuti te će njeno mjesto zauzeti potreba za preživljavanjem. Zaista, koliko joj se treba diviti, toliko je se treba bojati i poštovati ju. That is the order of things.

Ne treba isključivo romantizirati ( tko se nije divio ljepoti prirode? ), to je ono na čega ciljam, nego poznavati i onu drugu, tamnu, okrutnu stranu prirode.

[Zlo_i_Naopako]

Anton kaže:

Ne treba isključivo romantizirati ( tko se nije divio ljepoti prirode? ), to je ono na čega ciljam, nego poznavati i onu drugu, tamnu, okrutnu stranu prirode.

Ta me ne zanima. Ja znam da ja uživam kada sam u prirodi, zašto da se zamaram nekom okrutnom stranom prirode?

[●Baba Yaga●]

Ja obožavam duge šetnje i svuda idem pješice. Čak i kad budem imala auto namjeravam se njime služiti samo ako idem nekamo dalje nego što me noge mogu odvesti ili ako znam da bih se jako umorila i sl. Volim šetati i zimi i ljeti. Govorim o šetnjama od jednog dijela grada do drugog, nije baš da uživam u šetnjama šumom i sl.. to me plaši, a ni kukce baš ne volim. Ali volim se kretati na nogama, stvarno volim.. Dok npr. imam prijateljicu koja se vozi autom od svoje kuće do moje (a pješice bi joj za to trebalo 7 min.), njoj je nepojmljivo da ode pješice bilo gdje ako je auto kod kuće - KATASTROFA, to me baš živcira kod nje. Obožavam ići pješice u Zoo.. Volim ptice, obožavam , gdje god idem uvijek ih gledam (i općenito sve životinje)..
Mogu reći da uživam u prirodi, ali u šumu nikad ne bih išla šetati sama ..i nisam baš za spavanje u vrećama i sl..

[IdrilZG]

Uživam!
I obožavam ju u svako godišnje doba, svako vrijeme i zato pasionirano fotografiram.
Malo su me začudili ovi komentari o okrutnoj strani prirode, no većinom su ljudi samo krivi za takve situacije jer precijene svoje mogućnosti. Divljina je divna, samo se treba znati nositi s njom i dobro paziti na sebe.

[Wotan]

Zlo_i_Naopako kaže:

Ta me ne zanima. Ja znam da ja uživam kada sam u prirodi, zašto da se zamaram nekom okrutnom stranom prirode?

Ne bih baš rekao okrutnom... Nije ni okrutna ni blagonaklona. Jednostavno je... priroda. Divljina. Bezosjećajna i indiferentna prema dobru, zlu i cijelom spektru emocija koje ljudi mogu iznjedriti. Jednako će ubiti onoga tko ju mrzi, kao i onoga koji joj se beskrajno divi. Uživanje u njoj bez spoznaje o njenoj "drugoj" strani pomalo graniči s iluzijom. Romantiziranjem, kako je Anton rekao. Odnosno, nije to "druga" strana. To je sve ista strana, samo je teško biti je svjestan i uzimati ju u obzir kada smo spellbound, recimo, slavonskim šumama u jesen.

...no većinom su ljudi samo krivi za takve situacije jer precijene svoje mogućnosti.

Vjeruj mi Idril, nije baš uvijek to slučaj. Zapravo, prilično često nije baš to slučaj.

Edit: Prilično često uživam u prirodi. U šetnjama, razmišljanju, čak i kada idem na trčanje trčim kroz obližnju šumu. U kasno proljeće, ljeto i jesen znam čak uzeti LotR, sjesti uz neko drvo u šumarku i čitati. Zaista poseban osjećaj.

[arna]

Volim biti u prirodi, zapravo, gdje god odem, samo priroda me i oduševljava. Ljeti more, galebovi, Velebit, bujno zelenilo, topli kamen, mirisi i silno plavetnilo, bude u meni radost življenja. U jesen, blagi brežuljci gdje imam viksu, obojeni spektrom toplih boja, šuštavo lišće, miris gljiva i zrele zemlje, let sokola ili brzi trk srne, uvija me u toplo veselje zajedništva bivanja na Zemlji. Zimi, uz srebrno cakleći i škripeći snijeg, posebno plavetnilo neba, uz golo ali snažno drveće, uporno izvirujuće travke uz zečje tragove na bijeloj podlozi, a s dalekim vidikom kroz prozračne krošnje, srce mi pjeva od užitka i radosti. A onda proljeće, šarenilo ponovnog buđenja, svjetlost i toplina zraka, bujanje života i ja u svemu tome, zna mi izmamiti suze ushićenja i onda pjevam, trčim i udišem sav taj život, zahvalna što sam djelić te božanstvenosti.