Umrli

[Anderlon]

Počivali u miru

Marianne Faithfull - odlazak muze
Teofil Pančić - rasni novinar koji je dočekao da sjeme koje je sijao proklija

[Dante]

nakon što je u tinejdžerskoj dobi otišla u London, upoznala je menadžera Rolling Stonesa Andrewa Looga Oldhama, koji je zamolio Micka Jaggera i Keitha Richardsa da napišu njezin debitantski singl iz 1964. As Tears Go By, koji je dospio među Top 10 u Velikoj Britaniji. Imala je još tri Top 10 singla u 1965., a svi su također dosegli Top 40 u SAD-u.

Slavili su je kao ikonu "swinging Londona". Udala se za umjetnika Johna Dunbara 1965. i dobila sina Nicholasa, no ubrzo je napustila Dunbara zbog Micka Jaggera s kojim je bila u četverogodišnjoj vezi.

Često su je opisivali kao muzu za bend: jednom je rekla Jaggeru "divlji konji me nisu mogli odvući", što je postalo refren pjesme Wild Horses, a njezina borba s drogom također se pokazala inspirativnom za pjesme Dear Doctor i You Can‘t Always Get What you Want. Rekla je: “Znam da su me koristili kao muzu za te teške pjesme o drogama. Znala sam da sam iskorištena, ali bilo je to za vrijednu svrhu.” ... Jutarnji, Guardian


(29.12.1946 – 30.1.2025)

[Kafanska pevačica]

Lijepu i osobnu posvetu napisao je Zoran Tučkar na Ravno do dna:

Otišla je Marianne Faithfull, rock’n’roll dama koja je nosila crninu i onda kad je bila odjevena u najvedrije boje na svijetu.

“Želite li upoznati pakao, naći ćete ga u duši depresivnog čovjeka”, rečenica je koju sam čuo na četvrtoj godini psihologije, na kolegiju zvanom klinička psihodijagnostika. Čini mi se da sam najsličnije paklu osjetio kad sam slušao album “Broken English” Marianne Faithfull, a prije toga, u pjesmi “Sister Morphine” The Rolling Stonesa.

Marianne Faithfull će još dugo tražiti svoje priznanje koautorstva nad pjesmom “Sister Morphine”, vjerojatno među 10 najjezivijih pjesama u kanonu rock’n’rolla. Teško je i zamisliti bi li Jagger ili Richards mogli napisati stihove:

“Ah, come on, Sister Morphine, you better make up my bed
‘Cause you know and I know in the morning I’ll be dead,
and you can sit around, and you can watch all the
Clean white sheets stained red.”


Također, teško je zamisliti bi li Jagger napisao “Sympathy For The Devil” da mu Marianne nije u ruke dala Bulgakovljevu knjigu “Majstor i Margarita”, a vjerojatno bi i glazbena karijera Faithfull bila drugačija da joj u tinejdžerskim godinama Jagger i Richards nisu podarili “As Tears Go By”...

[Mr. Brown]

Jurica Pavičić, kako samo on zna, napisao je posvetu Teofilu Pančiću (dijelovi iz Jutarnjeg):

Ovo je prokleto nepravedno, Teofilu Pančiću se pred očima zbivalo ono što je godinama priželjkivao - buđenje Srbije

U Novom Sadu je u 59. godini života nakon duge bolesti preminuo novinar i esejist Teofil Pančić, jedan od najvažnijih političkih analitičara i društvenih komentatora u Srbiji. Istodobno, Pančić je još od devedesetih bio najutjecajniji književni kritičar prostora bivše Jugoslavije.

Rođen je u makedonskom Skopju, živio u južnosrpskom Pirotu, a onda u formativnim godinama doselio u Zagreb, u novozagrebačku "Mamuticu". Kao tipično dijete šezdesetaške generacije, proživio je formativna poglavlja Zagreba 80-ih: Radio 101, Kulušić, Polet, SKUC. Da se stvari politički nisu razvile kako su se razvile, Pančić bi vjerojatno i ostao u Zagrebu i, vjerojatno, radio isto ono što će raditi i kasnije, ali u Hrvatskoj.

Međutim, sudbina se s Pančićem poigrala, kao i tisućama sličnih njemu. Dolaze devedesete, počinje rat. Pančićeva obitelj napušta Zagreb i seli se u Srbiju s ključem (bivšeg) stana u džepu, ključem kojeg će po vlastitom svjedočenju godinama držati u džepu. Povijest te selidbe Pančić će opisati u antologijskom eseju "Ključ".

Tijekom devedesetih i dvijetisućitih Pančić se afirmira kao možda vodeći srbijanski liberalni opinion-maker, ali i kao utjecajni književni kritičar. U Srbiji ponajprije piše za tjednik "Vreme" čiju je programsku orijentaciju bitno usmjerio. Piše, međutim, i u Hrvatskoj, za "Jutarnji list" i "Globus". Pančić je u političkim analizama oštar kritičar srpskog nacionalizma, ali još i pogotovo autoritarnog, velikodržavnog i poslušničkog mentaliteta koji ide pod ruku s vladajućim nacionalizmom. S pozicije koja je jednom nogom u politici a drugom u kulturi, Pančić secira i na komade rastavlja porobljene institucije, lažne kumire tzv. nacionalne kulture, udvorničke umjetnike, satelitsku kič-kulturu koja obigrava oko nacionalizma.

Iz te pozicije Pančić je esejistički šibao Miloševića, ali i još pogotovo Vučića. Vučićevu vlast prokazuje kao ono što ona jest: nejunački čopor ražalovanih nacionalista koji je državu i njene institucije porobio u kleptokratsko-klijentističko klupko lišeno a ma kakvog ideološkog sadržaja osim metastazirajućeg kiča...

Pančić je bio rasni novinar. Bio je stroj za pisanje. Činilo se ponekad da mu se život sastoji samo od čitanja i pisanja. Posljednjih godina i doista je bilo tako, jer ga je teška bolest vezala za krevet i stan u novosadskom neboderu.

Nakon što je trideset pet godina publicistički udarao u betonski zid, nakon što je predugo zagovarao promjenu koja nikako da se dogodi i nakon što je cijeli zreli život proveo u povorkama i demonstracijama Pančić je dočekao da sjeme koje je ustrajno sijao proklija.

Tako je prokleto nepravedno što raspletu tog buđenja neće svjedočiti svojim vlastitim očima.

[body halleck]

Koliko me memorija pamćenja služi, TP je bio objavljivan i u FT periodički

Miloševićevi adlatusi&hemoroidi ga nisu baš voljeli

[Drakula]

Preminuo je Petar Gudelj, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika

Petar Gudelj, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika, rođen u Podosoju 29. rujna 1933., preminuo je u četvrtak 13. veljače u Zagrebu, izvijestili su iz Školske knjige, izdavačke kuće koja je već godinama objavljivala njegova djela i koju je Gudelj nazivao "kuća mojih knjiga" ili od milja, "Žužulište".
"Cio život pišem pjesme. Prvu pjesmu sam započeo kad sam naučio prvo slovo. Tu svoju prvu pjesmu nastavio sam pisati do današnjega dana. Ona se pruža kroz sve moje godine i kroz sve moje knjige. I pisat ću je sve dok neka duga ruka na moje pisanje ne spusti točku. Pjesmi tu ne će biti kraj. Ona će se dalje pisati, sama", riječi su Petra Gudelja.

Najavljivao je svoj odlazak često, od prvih pjesničkih zbirki do završnog dijela dnevničkih zapisa Gora oko dvora u kojima je opsesivno tragao za kućom u šumi podno Medvednice, za grobnim mjestom pred crkvom u Podosoju, za priznanjem unutar kanona hrvatske književnosti… Otvarao je bolno pitanje pripadnosti, tužio se na zdravstvene tegobe, osluškivao blizinu smrti i jedinog pravog sugovornika pronalazio u prirodi i šumi, među omorikama i javorima, žunama, kukavicama i prepelicama.

Petar Gudelj diplomirao je 1959. komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Objavio je 32 autorske knjige, od toga osam u Školskoj knjizi, za koju je pripremio i antologiju Kada se sunce ženilo – cvjetnjak usmenih lirskih pjesama. U Školskoj knjizi u pripremi je trosveščani izbor iz djela Ponor i trstika. Gudelj je dobitnik Nagrade Tin Ujević (2002.), Nagrade Goranov vijenac za cjelokupni umjetnički opus (2010.), Nagrade Fonda Miroslav Krleža (2011.) i Plakete Dobrojutro, more (2014.).

Vrhunska pjesnička djela toga mističnog Mediteranca i plemenitoga gorštaka, erudita koji je u tančine poznavao grčke i rimske mitove, biblijski svijet i ilirsku dušu svoga zavičaja, a vlastite stihove izgovarao karizmatično, napamet, kao da ih kleše u kamenu, objavljivana su u nakladi Školske knjige dva desetljeća. U toj su izdavačkoj kući, koju je pjesnik nazivao rodna kuća mojih knjiga i od milja joj nadijevao ime Žužulište, objavljene izbori iz pjesništva i zbirke Pelazg na mazgi, Sve što si donio iz planine, Da zađe Mjesec, da izađe Sunce, Imotska knjiga, Munje i naranče, Za svojim pjesmama i Dva ili tri ljeta, dvije ili tri zime i Gora oko dvora te Petrov izbor iz usmenih lirskih pjesama Kada se sunce ženilo – cvjetnjak usmenih lirskih pjesama.

Pjesniku je najdraža među njima Pelazg na mazgi. Pelazgi su mitska bića, prvi ljudi koji su niknuli iz zemlje, a zemlja je u poeziji Petra Gudelja, zajedno s jezikom, središnji dio kozmosa iz kojega su se pretočile sve njegove pjesme.
„Zemlja je zvijezda, zemlja je majka, zemlja je domovina. Mi smo zemlja. Koja je prohodala i progovorila. Osvijestila se, posvijestila se, napisala pjesmu Imati jezik, imati zemlju. Jednu od mnogih u kojima/ kojima/ se čudim, divim i zahvaljujem što imam zemlju, u sebi i pod sobom: majku, hraniteljicu, domovinu i postelju u koju ću leći i provoditi vječnost. Jezik, koji zovem hrvatskim, kojim ću sve to iskazati, izgrcati. Nikada dovoljno izmoliti, izgovoriti i zahvaliti za taj neizmjerni dar”, izjavio je svojedobno Petar Gudelj, pjesnik koji je sebe nazivao „samoniklim, iz zemlje izniklim, Pelazgom”.

Večernji

[Tomo1972]

Davor Aras, hrvatski političar, politički zatvorenik, osnivač HDZ-a i saborski zastupnik,umro je 14. veljače u Zadru u 92. godini

[Tomo1972]

U 98. godini umrla francuska glumica Geneviève Page

[Stanislav]

U Bunuelovom Belle de jour s Catherine Danevue

Geneviève Page, zavodljiva francuska glumica koja je glumila u filmovima poput Belle de Jour, El Cid i The Private Life of Sherlock Holmes, preminula je u petak. Imala je 97 godina. Page je preminula u svom domu u Parizu.

Tijekom karijere dugoj više od 50 godina, Page se pojavila i u drugim zapaženim filmovima kao što su Fanfan la Tulip (1952); Foreign Intrigue (1956), s Robertom Mitchumom; The Silken Affair (1956), s Davidom Nivenom; John Frankenheimerov Grand Prix (1966); Mayerling (1968), redatelja Terencea Younga; i Song Without End (1960) Charlesa Vidora, gdje je režiser umro usred snimanja i zamijenio ga je George Cukor.

Godine 1967., španjolski redatelj Luis Buñuel je castao Page kao Madame Anais, vlasnicu visokoklasnog bordela u Belle de Jour, adaptaciji romana Josepha Kessela iz 1928. godine.

Madame Anais je zahtjevna žena bez kompromisa, s naznakom privlačnosti prema liku Deneuve, a film uključuje vrlo kratak poljubac između njih. Page je za svoj rad dobila nominaciju za sporednu glumicu od Nacionalnog društva filmskih kritičara, a drama je osvojila Zlatnog lava na Venecijanskom filmskom festivalu.

Početkom sedamdesetih godina, redatelj Billy Wilder je izbacio film The Private Life of Sherlock Holmes, s Robertom Stephensom kao poznatim detektivom i Colinom Blakelyjem kao Dr. Watsonom. Page igra misterioznu belgijsku klijenticu koja moli Holmesa da pronađe njezinog nestalog inženjera supruga. Produkcija filma je zaustavljena nakon što se model čudovišta iz Loch Nessa, dug 30 stopa, potonuo u jezeru dok je bio vučen za brodom.

Rođena je kao Geneviève Bonjean u Parizu 13. prosinca 1927. Njen otac, Jacques Paul Bonjean, bio je trgovac umjetninama i kolekcionar koji je otvorio galeriju u partnerstvu s Christianom Diorom.

Page je također bila istaknuta kazališna glumica, pojavila se u The Bitter Tears of Petra von Kant 1980. godine i osvojila nagradu Molière 1996. za Colombe.

Bila je u braku s poslovnim čovjekom Jean-Claudeom Bujardom od 1959. do njegove smrti 2011. Hollywood Reporter, prijevod ChatGPT

[Tomo1972]

Umrla Maja Tedeschi, ugledna arhitektica i Emilova supruga

P.S. Može li ova tema dobiti počasno mjesto na vrhu? Ne da mi se skrolati do dna kako bi ju našao?

[Drakula]

PREMINULA je poznata arhitektica Maja Tedeschi, supruga poduzetnika Emila Tedeschija. Tedeschi je rođena je u svibnju 1964. godine. Iza sebe je ostavila značajan trag u arhitekturi, kao i dvoje djece.

Maja Tedeschi ostvarila je niz upečatljivih arhitektonskih projekata. Među njima se ističe kuća Sabljić/Kugli u Zagrebu, nominirana za prestižnu nagradu "Bernardo Bernardi" Udruženja hrvatskih arhitekata, zatim prostori radija Yammat u centru grada te Briig boutique hotel u Splitu koji je, u suradnji s Damirom Rakom, osvojio važnu međunarodnu nagradu. Također je radila na projektu vile Elan u Maslinici na Šolti.

Njezin arhitektonski izričaj odlikovao se jednostavnošću, čistoćom i minimalizmom, a istovremeno je uspijevala postići snažan dojam u oblikovanju prostora.

Jedan od njezinih najzapaženijih projekata bila je kuća Sabljić/Kugli, nazvana po nekadašnjem vlasniku, knjižaru Kugliju. Ova građevina u Visokoj ulici na zagrebačkom Gornjem gradu spoj je tradicije i suvremenog načina života, a ima i bogatu povijest - u njoj je živio i preminuo skladatelj Ivan plemeniti Zajc.

Osnovala je arhitektonski ured Studio 180 koji ima sjedište u Zagrebu. Diplomirala je 1989. godine na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.

Na javnom natječaju 2015. godine s arhitektom Damirom Rakom osvojila je prvu nagradu za projekt Hotela Briig na Bačvicama u Splitu. Projekt je završen 2019. godine te je osvojio nagradu BIG SEE ARCHITECTURE AWARD 2020.

Studio 180 bavi se poslovima projektiranja stambenih, turističkih i poslovnih objekata te javnih i privatnih interijera.

Index

[Tomo1972]

U 81. godini umro glumac Peter Jason, poznata njuška iz raznih filmova i serija

Peter Jason bio je američki karakterni glumac rođen 22. srpnja 1944. godine u Hollywoodu, Kalifornija. Preminuo je 21. veljače 2025. u dobi od 80 godina. Tijekom svoje gotovo šest desetljeća duge karijere, Jason je ostvario preko 260 uloga u filmovima i televizijskim serijama. Najpoznatiji je po ulozi Con Stapletona u HBO-ovoj seriji "Deadwood" te čestoj suradnji s redateljima Walterom Hillom i Johnom Carpenterom. Jason je također glumio u poznatim filmovima poput "48 Hrs.", "Karate Kid" i "Arachnophobia"

[Tomo1972]

U 89. godini umrla legendarna pjevačica Roberta Flack

Legendarni pop/R&B vokal Roberta Flack, koja je lansirana u zvjezdani status ranih 70-ih godina Grammy nagrađenim hitovima 'The First Time Ever I Saw Your Face' i 'Killing Me Softly With His Song', preminula je u 88. godini, prema izjavi njezinog predstavnika. Uzrok smrti nije naveden.

[cestar]

R.I.P. Roberta... "Killing me softly..."

[Ingvar25]

Umrla Michelle Trachtenberg u 40. Godini, poznata po ulogama u seriji Buffy The Vampire Slayer te filmovima Eurotrip i Ledena Princeza!

R.I.P.

[klingonac_worf]

pa koliko je imala godina kada je glumila dawn? 15? odlična serija, ponovo je gledam na disney. mala je bila bombon

[Tomo1972]

Umro Gene Hackman (95), jedan od najvećih glumaca svih vremena. Pronađen mrtav zajedno sa suprugom i psom

Gene Hackman je bio američki glumac i dvostruki dobitnik Oscara, poznat po svojim ulogama u klasičnim filmovima poput The French Connection (1971) i Unforgiven (1992). Rođen je 30. siječnja 1930. godine.

Hackman je tijekom svoje karijere glumio u više od 80 filmova, a proslavio se svojim snažnim, realističnim glumačkim stilom. Osim Oscara, osvojio je i četiri Zlatna globusa te mnoge druge nagrade.

Neki od njegovih najpoznatijih filmova su:

The French Connection – uloga detektiva Popeyeja DoyleaUnforgiven – uloga šerifa Little Billa DaggettaSuperman (1978) – uloga Lexa LuthoraThe Conversation (1974)Mississippi Burning (1988)

Povukao se iz glume 2004. godine i od tada živi mirnim životom, posvećen pisanju romana i hobijima.

[Majk]

Bit će monoksid... Odlaze legende pomalo. RIP

[ku-kuruz]

Baš sam neki dan čitao njegovu izjavu da se boji smrti.Počivao u miru.

[Chief Eng]

Vrhunski glumac.