Josip Broz Tito

[lavore]

manchild kaže:

koliko je bilo atentata na Tita od 1945 - 1980?

nacional.hr/tito-je-uspio-prezivjeti-18-urota-i-57-atentata

"" u veljači 1947. na Brdu kod Kranja, tzv. “medicinski atentat” u kojemu je Tito dobio prostrijelnu ranu. U kolovozu 1948. u Beogradu crnogorski časnici organizirali se nalet tramvaja na Titov auto, a u Dubrovniku 1950.godine u Tita iz pištolja tri hica ispalio potpukovnik Branko Rudić iz osobne pratnje. Meci nisu ozlijedili Tita jer je nosio zaštitni prsluk.""

[KonakDino]

Tito je zvao Ivana Meštrovića da de vrati iz Amerike u Jugoslaviju....
Pri tome mu je garantirao pravo na svu imovinu i pravo na slobodno kretanje......
Jadan čovjek (mislim na JBT), nije shvatio da je upravo u tome i problem.....
Amerika nije davala Meštroviću garancije koje se podrazumijevaju same po sebi...

[Zoran Oštrić]

KonakDino kaže:

Tito je zvao Ivana Meštrovića da de vrati iz Amerike u Jugoslaviju....
Pri tome mu je garantirao pravo na svu imovinu i pravo na slobodno kretanje......
Jadan čovjek (mislim na JBT), nije shvatio da je upravo u tome i problem.....
Amerika nije davala Meštroviću garancije koje se podrazumijevaju same po sebi...

Koji je izvor i na što točno misliš kad kažeš "da je upravo u tome i problem" (u čemu?) i da "Amerika nije davala garancije"?

Meštrović je posjetio SFRJ 1959. i susreo se sa Titom, ali i sa Stepincem.

[KonakDino]

Zoran Oštrić kaže:

Koji je izvor i na što točno misliš kad kažeš "da je upravo u tome i problem" (u čemu?) i da "Amerika nije davala garancije"?

Meštrović je posjetio SFRJ 1959. i susreo se sa Titom, ali i sa Stepincem.

Negdje na TV-u je bila emisija o Meštroviću prije možda 4-5 godina...
I rečeno da mu je Tito ponudio mu da će mu garantirati vlasništvo nad imovinom i punu slobodu kretanja ako se vrati......
Pretpostavljam da bi to trebao biti javno dostupan podatak...
Možda je sam Meštrović nešto napisao o tome?

Meštrović se susreo sa Stepincem 59 godine....
Susret sa Stepincem 59 godine znači da je Meštrović vjerovao da se radi o montiranom procesu komunističkog režima protiv Stepinca a ne o ustaši Stepincu.....

Zašto bi se erudit svjetskog glasa išao vidjeti sa Gargamelom?
Stepinca je tako označio režim JBT.
Okrenimo priču Zorane ovako... da se ti možeš vratiti vremeplovom u 59- godinu....
A recimo da si jedan od pozatijih recim slikara u svijetu....Da li bi se ti osobno išao vidjeti sa Stepincem?

[kiseli1]

KonakDino kaže:

Negdje na TV-u je bila emisija o Meštroviću prije možda 4-5 godina...
I rečeno da mu je Tito ponudio mu da će mu garantirati vlasništvo nad imovinom i punu slobodu kretanja ako se vrati......
Pretpostavljam da bi to trebao biti javno dostupan podatak...
Možda je sam Meštrović nešto napisao o tome?

Meštrović se susreo sa Stepincem 59 godine....
Susret sa Stepincem 59 godine znači da je Meštrović vjerovao da se radi o montiranom procesu komunističkog režima protiv Stepinca a ne o ustaši Stepincu.....

Zašto bi se erudit svjetskog glasa išao vidjeti sa Gargamelom?
Stepinca je tako označio režim JBT.
Okrenimo priču Zorane ovako... da se ti možeš vratiti vremeplovom u 59- godinu....
A recimo da si jedan od pozatijih recim slikara u svijetu....Da li bi se ti osobno išao vidjeti sa Stepincem?

Mestrovic, koji je bio mason, je uhapsen od strane Pavelica, i pusten iz zatvora, i dobio dozvolu da ide za Svicarsku, ali pod uslovom da napravi sitne usluge Pavelicu, i NDH.
Isti taj Mestrovic je pomagao americkom OSS kada je trebalo stupiti u kontakt sa Njemcima u Svicarskoj.
Vjerojatno je posjetio Stepinca za neciji racun.

[lavore]

kiseli1 kaže:

Mestrovic, koji je bio mason, je uhapsen od strane Pavelica, i pusten iz zatvora, i dobio dozvolu da ide za Svicarsku, ali pod uslovom da napravi sitne usluge Pavelicu, i NDH.
Isti taj Mestrovic je pomagao americkom OSS kada je trebalo stupiti u kontakt sa Njemcima u Svicarskoj.
Vjerojatno je posjetio Stepinca za neciji racun.

bitno.net/svjedocanstvo-ivan-mestrovic-stepinac-me-spasio-iz-ustaske-tamnice

""nazvao ga je gradonačelnik Zagreba Većeslav Holjevac (1952.-1963.), predstavio se da je on prvi čovjek Zagreba, ali da nije i prvi čovjek politike. Pitao ga je: “Ako bi vas pozvao predsjednik Josip Broz na Brijune, da li biste se odazvali?” Meštrović mu je potvrdno odgovorio, ali pod jednim uvjetom da prvo može posjetiti bolesnog kardinala Alojzija Stepinca u Krašiću. Ovako to opisuje kipar Ante Starčević (1933.-2007.) u knjizi Hrvojke Mihanović-Salopek (prir.): Ante Starčević, KS, 2006. str. 99.

“Nije prošlo ni pola sata od toga razgovora, mercedes je već čekao na raspolaganju – Meštroviću. Ipak je Meštrović najprije posjetio M(ilana) Čurčina (1880.- 1960.), koji je ležao teško bolestan kući, također u nemilosti. On je bio dugogodišnji Meštrovićev mecena i izdavač njegovih monografija. Bio je bogat i komunisti su mu konfiscirali svu imovinu i ostao je bez ikakvih dohodaka. Njihov je susret bio dirljiv, a Meštrović ga je moralno i materijalno pomogao! Zatim je dogovoreno ići u Krašić. Meštrović je stigao u Krašić, uzoriti kardinal Stepinac ga je čekao na vratima, te ga je pitao: ‘Dragi umjetniče, da li se slažete sa mnom i mojim postupcima?’ Meštar je odgovorio: ’Oduvijek se slažem s Vama i Vašim postupcima, te sam došao prvo u prijateljski posjet donijeti Vam pozdrave i moje poštovanje!’”

Kardinalu Stepincu je bilo drago da se Meštrović slaže s njim i njegovim postupcima i pozvao ga je da uđe u kuću. Tada ga je Meštrović pitao kako se komunisti ponašaju prema njemu. Kardinal Stepinac mu je na to odgovorio: “Evo vidite ovako. Prije tri dana došao mi je isljednik iz Ozne i donio neka sudska rješenja. Pružio sam ruku preuzeti ih, a on je bio brži i zagasio je cigaretu na dlanu moje lijeve ruke, izvolite pogledati dokaz i ožiljak zagašene cigarete.” Umjetnik Ivan Meštrović se zgrozio i povjerovao istini koju je čuo i vidio. Dva patnika, dva gorostasa duha, Ivan Meštrović i kardinal Alojzije Stepinac ostali su u dugom razgovoru i obnovili sjećanja na protekle dane i godine. Imali su zajedničkih tema (arhiva.tacno.net/jugoslavenstvo-ivana-mestrovica-i-alojzija-stepinca ) i započetih i nedovršenih poslova.""
hkm.hr/posjet-ivana-mestrovica-kardinalu-stepincu-u-krasic

[Zoran Oštrić]

KonakDino kaže:

Negdje na TV-u je bila emisija o Meštroviću prije možda 4-5 godina...
I rečeno da mu je Tito ponudio mu da će mu garantirati vlasništvo nad imovinom i punu slobodu kretanja ako se vrati......
Pretpostavljam da bi to trebao biti javno dostupan podatak...
Možda je sam Meštrović nešto napisao o tome?

"Vidio sam prije nekoliko godina u nekoj emisiji na TV" nije baš zadovoljavajuće po običajima na ovom podforumu.

Ovdje nastojimo pomoći jedni drugima da nešto naučimo o prošlosti, o događajima, ljudima, okolnostima, oslanjajući se po mogućnosti na primarne povijesne izvore ili, realističnije s obzirom da smo amateri, na radove relevantnih, ozbiljnih povjesničara.

Nisam nikad baš proučavao Meštrovića, niti sam čitao njegove "Uspomene na političke ljude i događaje" (u kojima piše koliko sam vidio zanimljive stvari, ali memoari naravno nisu uvijek pouzdani izvor).

Svakako znaš da je bio, barem većinu života, uvjereni Jugoslaven.

Nalazim da se spominje kako je 1952. neku svoju imovinu darovao "hrvatskom narodu", faktično je to značio tadašnjim "narodnim vlastima". A danas je valjda u vlasništvu hrvatske države.

Meštrović se susreo sa Stepincem 59 godine....
Susret sa Stepincem 59 godine znači da je Meštrović vjerovao da se radi o montiranom procesu komunističkog režima protiv Stepinca a ne o ustaši Stepincu.....

Pa, mogao bi sam potražiti, ako te obojica zanimaju, je li Meštrović nešto pisao o tom susretu.

Ne mora značiti, ne znamo što je on vjerovao. No, Stepinac nije bio ustaša, tj. nije bio član Ustaškoga pokreta, a ni ideolog genocida nad Srbima, kako su ga velikosrpski antihrvatski šovinisti optuživali. Optužbe su bile u najmanju ruku jako nategnute, E sad, nije baš ni neki etički uzor, po mom skromnom mišljenju. Ali imamo o njemu poseban topic:
Alojzije Stepinac i njegova uloga u WWII; općenito o Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj u 2SR‎

Okrenimo priču Zorane ovako... da se ti možeš vratiti vremeplovom u 59- godinu....
A recimo da si jedan od pozatijih recim slikara u svijetu....Da li bi se ti osobno išao vidjeti sa Stepincem?

Imaš tu više ŠBBDJB, tako da je pitanje bespredmetno. (Osobno, pisao sam svojedobno tekst s određenim razumijevanjem za Branimira Glavaša, mogao bih tada npr. razgovarati s njim da je bilo prilike, iako smatram da je nesumnjivo bio sadistički zločinac - čuo sam strašne priče o tome što je radio još 1991.. Tako da su ti pretpostavke pitanja krive.)

No našao se 1959. i s Titom, dapače proveo je nekoliko dana na Brijunima.

Spominjemo Meštrovića svako malo na raznim topicima. Možemo i topic o njemu ako hoćeš.

Dodatak: Evo dok sam ovo pisao, objavio je Lavore nešto. Pa ti i ja možemo naučiti nešto što nismo znali. To je glavna svrha ovog foruma (a ne da izražavamo svoje emocije i ideološke stavove o događajima i osobama iz prošlosti. Pritom, moramo biti svjesni i da ne možemo apsolutno vjerovati u preneseno iz druge ili treće ruke - ali ako nemamo ništa bolje, i to je izvor.)

[kiseli1]

lavore kaže:

bitno.net/svjedocanstvo-ivan-mestrovic-stepinac-me-spasio-iz-ustaske-tamnice

""nazvao ga je gradonačelnik Zagreba Većeslav Holjevac (1952.-1963.), predstavio se da je on prvi čovjek Zagreba, ali da nije i prvi čovjek politike. Pitao ga je: “Ako bi vas pozvao predsjednik Josip Broz na Brijune, da li biste se odazvali?” Meštrović mu je potvrdno odgovorio, ali pod jednim uvjetom da prvo može posjetiti bolesnog kardinala Alojzija Stepinca u Krašiću. Ovako to opisuje kipar Ante Starčević (1933.-2007.) u knjizi Hrvojke Mihanović-Salopek (prir.): Ante Starčević, KS, 2006. str. 99.

“Nije prošlo ni pola sata od toga razgovora, mercedes je već čekao na raspolaganju – Meštroviću. Ipak je Meštrović najprije posjetio M(ilana) Čurčina (1880.- 1960.), koji je ležao teško bolestan kući, također u nemilosti. On je bio dugogodišnji Meštrovićev mecena i izdavač njegovih monografija. Bio je bogat i komunisti su mu konfiscirali svu imovinu i ostao je bez ikakvih dohodaka. Njihov je susret bio dirljiv, a Meštrović ga je moralno i materijalno pomogao! Zatim je dogovoreno ići u Krašić. Meštrović je stigao u Krašić, uzoriti kardinal Stepinac ga je čekao na vratima, te ga je pitao: ‘Dragi umjetniče, da li se slažete sa mnom i mojim postupcima?’ Meštar je odgovorio: ’Oduvijek se slažem s Vama i Vašim postupcima, te sam došao prvo u prijateljski posjet donijeti Vam pozdrave i moje poštovanje!’”

Kardinalu Stepincu je bilo drago da se Meštrović slaže s njim i njegovim postupcima i pozvao ga je da uđe u kuću. Tada ga je Meštrović pitao kako se komunisti ponašaju prema njemu. Kardinal Stepinac mu je na to odgovorio: “Evo vidite ovako. Prije tri dana došao mi je isljednik iz Ozne i donio neka sudska rješenja. Pružio sam ruku preuzeti ih, a on je bio brži i zagasio je cigaretu na dlanu moje lijeve ruke, izvolite pogledati dokaz i ožiljak zagašene cigarete.” Umjetnik Ivan Meštrović se zgrozio i povjerovao istini koju je čuo i vidio. Dva patnika, dva gorostasa duha, Ivan Meštrović i kardinal Alojzije Stepinac ostali su u dugom razgovoru i obnovili sjećanja na protekle dane i godine. Imali su zajedničkih tema (arhiva.tacno.net/jugoslavenstvo-ivana-mestrovica-i-alojzija-stepinca ) i započetih i nedovršenih poslova.""
hkm.hr/posjet-ivana-mestrovica-kardinalu-stepincu-u-krasic

Isljednik mu gasio cigaretu na dlanu, usred Krasica, gdje je bio slobodnjak, i imao jos dva svecenika pokraj sebe ?
Mason koji posjecuje kardinala RKC ?

[Zoran Oštrić]

Napisao sam ovaj kratki osvrt prije deset godina. Podsjetio me FB, a bilo je u diskusiji ovdje. Ponavljam, jer je sažeto i jer i danas isto mislim. (Ako ne razumijete opaske o Lacanu, Foucaultu i Derridi, zanemarite, malo tko nešto zna o njima, a još manje razumije!)

Ako bih prihvatio da jesam "Titov obožavatelj", tu se radi o divljenju nekoj osobi iz prošlosti. (Možda bi kovanica "zadivljenik" bolje izrazila taj odnos, jer odbijam da se radi o "obožavanju".)

Pisao sam nedavno, možda si vidio, da sam baveći se Titom 2000-ih (kad sam pročitao omanje brdo knjiga o njemu), shvatio, da sam se zapravo već kao adolescent, dok je Tito još bio živ, 30 godina ranije, prema njemu odnosio kao prema liku iz prošlosti, heroju mita i legende, iako je još bio živ. Kao Otac, kojem dugujemo, ali je umro i mi, njegovi potomci, slobodni smo djelovati dalje u svijetu kojeg nam je ostavio. Ne kao "uzor", jer on sam je živio u posve drugačijem svijetu.

Tako za mene. Ne i za druge, one koji ga oplakuju i prizivaju njegovog avatara, ili oni koji bjesne protiv njega i koje i dalje opsjeda njegova sablast. (Usp. Derrida: "Sablast Marxa") Prvi su sinovi koji su ostali u infantilnom stadiju, dječica izgubljena bez tate. Drugi su zarobljeni u beskonačnoj adolescenciji - njihova pobuna protiv Oca nikad se ne može završiti, oni ga ne mogu "ubiti i pojesti" (Freud), jer je on Sablast. (Otac se transformirao u Ime Oca, po Lacanu.)

Mogu mu se diviti kao što se divim Napoleonu, Beethovenu ili Hegelu (da spomenem trojicu suvremenika), a da mi nisu uzor. Nemaju veze s mojim životom 2014, ne gledam u njima uzor koji treba slijediti, ne ponavljam odgovore koje su oni dali (evo taman sam u grupi "Što čitam" objavio jednu bilješku o čitanju Foucoulta i njegovom razmišljanju o smrti autora - smrti čovjeka - smrti Boga).

Na kraju, ne samo Tito nego i Hegel sažimaju svoje životno djelo u ponudi JUOSP: Jednostavan Univerzalni Odgovor Na Sva Pitanja. (Tito: "treba mobilizirati subjektivne snage i svaki je cilj ostvariv"; sjećam se aforizma na račun Kardeljeve umotvorine "pluralizam samoupravnih interesa": "SVI JEDINSTVENI U BORBI ZA PLURALIZAM!"; Hegel: "apsolutni duh nalazi svoje ostvarenje u autoritarnoj državi".)

Zadivljenost izuzetnim povijesnim događajem, koji je Tito ostvario, osobito 1941.-1945.: mobilizirao je "subjektivne snage" i gotovo ni iz čega stvorio objektivnu snagu, moćnu armiju koja je pobijedila u ratu. Razbio je lokalne neprijatelje, prvenstveno ustaše i četnike, kao balavce, i oni i danas cmizdre.

Ali to nije uzor za nas danas. Niti po načinu, ni po boljševističkoj ideologiji, koju je slijedio.

[Zoran Oštrić]

Nevjerojatno, ali nisam dosad primijetio film "Josef" iz 2011., redatelja Stanislava Tomića. Glazbu za film skladao je Marko Perković Thompson, koji i glumi u jednoj manjoj ulozi. Na festivalu u Puli dobio je nagradu za najbolje specijalne efekte. Kažu da je dobar akcijski film.

Događa se 1915. na austrougarsko-ruskoj fronti u Galiciji. Da ne prepričavam radnju, pročitajte na Wikipediji.

"Josef" iz naslova je Josip Broz, ali ima kvaka!

Čini mi se zapravo kao zajebancija i sarkazam na teze "Tito nije Josip Broz iz Kumrovca, zamijenili su ga!".

Evo dostupan je cijeli film na Dailymotion.



Thompson skladao glazbu za film o Titu!

[XmoronX]

Definitivno najveći i najuspješniji Hrvat u povijesti.

Heroj a ne zločinac!

[Dilberth]

Zoran Oštrić kaže:

Događa se 1915. na austrougarsko-ruskoj fronti u Galiciji. Da ne prepričavam radnju, pročitajte na Wikipediji.

Opet ti nesretni Čerkezi.

Radnja
Istočno bojište, Galicija, 1915. godine. Ruski vojnici i Čerkezi pod zapovjedništvom kapetana Serjože (Dražen Šivak) pljačkaju mrtve austrijske vojnike u napuštenom rovu, ubijajući preživjele.

Čerkeza ono vrijem takoreći nije ni bilo. Sve ih je jos u 19. stoljecu poklala i rastjerala ruska carska armija.
Danas vecinom zive u Turskoj i Jordanu.
U Jordanu sluze kao pocasna kraljevska garda.
https://pbs.twimg.com/media/GHsLlLIWgAAzPph.jpg

Ono u filmu su nasa ruska braca, vojnici i Kozaci.

[Zoran Oštrić]

Dilberth kaže:

Čerkeza ono vrijem takoreći nije ni bilo. Sve ih je jos u 19. stoljecu poklala i rastjerala ruska carska armija.

Ali se pojam koristio znatno šire, tada a i u Drugom svjetskom ratu, kao skupni naziv za konjanike iz euroazijskih stepa. Surovi ratnici kroz stoljeća, ratni pohod im je prilika za pljačku, ne osvrću se mnogo na Haške konvencije. Koristi ga ne samo Tito u kasnijem prepričavanju, nego i drugi.

»Svladavši domobrane, „Čerkezi" su se navodno odali klanju. Broz je tvrdio da je njihov krvoločni trans prekinula pješadija koja je do rovova dospjela nešto kasnije. Prema podacima brace Pali iz Okna, u tim su bitkama gotovo potpuno uništene 1. i 3. bojna 25. zagrebačke pukovnije.« (Stričević, 2024:38; knjiga "Tito u Rusiji : Sibirska odiseja 1915.-1920.") Josip Broz bio je ranjen i zarobljen u bitkama kod sela OKno, danas Vikno u Ukrajini.

»Čerkezi, Oseti, a za njima i pravoslavni kozaci, haraju kroz usmenu predaju ukrajinskog sela o crnim jahacima, koja je slična uspomenama što ih je kući donijela hrvatska domobranska generacija. U zapisima iz Okna govori se o „strašnim poganima koji ubijaju i kolju sve pred sobom", psi rata u tim su pričama „crni, tamni Cerkezi", kao i „divlji kozaci koji ubijaju, pljačkaju, pale i uništavaju sve na što naidu".« (Stričević, 2024:41; citira knigu braće Pali iz 2018. "Istorija sela Vikno")

Filip Hameršak u svojoj disertaciji "Hrvatska autobiografija i prvi svjetski rat" 2013. naravno citira i te uspomene Josipa Broza, ali i drugi spominju naziv čerkezi. Spominje da se »više autobiografa slaže da su rijetko uzimali zarobljenike« (str. 266) (Kasnije je tiskana knjiga, tekst dopunjen i prilagođen, ali citiram disertaciju jer je dostupna na Međumrežju.)

Uz uspomene Grke Turkalja Guslara, tiskane u SAD 1930, navodi: »Kozaci su i/ili Čerkezi, sinonim za okrutnost u dobrome dijelu korpusa, a čak i u spomenutoj promidžbenoj literaturi navedeno je da su im austro-ugarski vojnici znali vraćati sličnom mjerom.« (str. 368) (tj. jednako okrutno su ih sve ubijali, dok su druge ruske zarobljenike zarobljavali i često se prijazno međusobno ponašali).

[Dilberth]

Ocito da se je pojam koristio znatno šire, jer ako cemo vjerovati Wiki enciklopediji, Čerkeza u WW1 jedva da je i bilo.
https://en.wikipedia.org/wiki/Circassians

Puno je vjerovatnije da je ime Čerkez za Kozake doslo jer su Kozaci, a pogotovo Donski Kozaci, nosili slicne odore kao i Čerkezi, koje su oni nazivali "čerkeska".
https://jamestown.org/wp-content/upl...n-Cossacks.jpg

Sigurno da su bili odjeveni kao "crni jahaci", ali nisu bili crni i tamni, jer ni Cerkezi niti Kozaci nisu "crni i tamni".

[Cool]

Enciklopedija Britanika kaže da je Broz bio staljinistički ubica u Moskvi 1930-ih:

"In 1937–38, Joseph Stalin’s purges devastated the CPY leadership, claiming the lives of Gorkić and most of the other topmost veterans. Tito profited from (and probably was an accomplice in) the repression, gaining the Comintern’s mandate to replenish the CPY’s leadership councils with his hand-picked lieutenants—Edvard Kardelj, Alexander Ranković, Milovan Djilas, and Ivo Lola Ribar"

Mnogi ljudi nisu svesni kakvo govno od čoveka je bio Broz.

[Zoran Oštrić]

Cool kaže:

Enciklopedija Britanika kaže da je Broz bio staljinistički ubica u Moskvi 1930-ih:

"In 1937–38, Joseph Stalin’s purges devastated the CPY leadership, claiming the lives of Gorkić and most of the other topmost veterans. Tito profited from (and probably was an accomplice in) the repression, gaining the Comintern’s mandate to replenish the CPY’s leadership councils with his hand-picked lieutenants—Edvard Kardelj, Alexander Ranković, Milovan Djilas, and Ivo Lola Ribar"

Mnogi ljudi nisu svesni kakvo govno od čoveka je bio Broz.

Piše "probably" i "suučesnik" a ne "ubojica". Međutim, nije bio. Sami dokumenti koje je Pero Simić prikupio i objavio dokazuju da ništa nije imao s hapšenjima i likvidacijama. Bio je percipiran kao Gorkićev čovjek, i samom mu je visio život o koncu. Kad je većina njih bila hapšena, 1937.-1938. on nije ni bio u SSSR-u.

Nakon što je uhapšen Gorkić, preostali članovi privremenog rukovodstva, Tito i još trojica, pola godine nisu imali nikakvu službenu vijest iz Moskve, postoje brojni dokumenti o tome, te im je prestao stizati novac. Kad je Gorkiću u Pariz stigao poziv da otputuje u Moskvu, gdje će biti uhapšen i likvidiran, Tito je boravio u Jugoslaviji.

Karakteristike koje je Friedrich Walter pisao o svojim suradnicima 1935.-1936.. bile su obične radne karakteristike; i danas multinacionalne kompanije (kakva je bila Kominterna) imaju takve fajlove o svojim ljudima. One nisu nikako mogle biti osnova za hapšenje i suđenje 2-3 godine kasnije. Sam Simić kaže da je vidio i karakteristike koje su drugi pisali o Titu, ali ih nažalost nije objavio.

A 1938. je Walter (Tito) pisao karakteristike o ljudima koji su već bili uhapšeni i u njima izražavao kajanje što nije na vrijeme primijetio njihovo štetno djelovanje (uključujući njegovu tadašnju i bivšu ženu) - sam Simić to objavljuje - a to upravo dokazuje da nije bio "cinker".

Jedino je mogao biti umiješan u to da bude uhićen i likvidiran Petko Miletić 1939., a tada je stvarno bilo ili-ili: jedan će biti generalni sekretar, jedan likvidiran.

Moskva je 1936. imenovala privremeno rukovodstvo na čelu s Gorkićem, u kojem su bili Tito i još trojica. Nakon hapšenja Gorkića, ostala četvorica su preživjela i ostali u vodstvu KPJ i za vrijeme rata (uz Tita to su bili Rodoljub Čolaković, Sreten Žujović i Franc Leskošek); pomoglo je svakako to da se ostala trojica, osim Tita, koliko znam, uopće nisu putovali u SSSR u tom razdoblju.

Tito je boravio u Jugoslaviji od kraja 1936.. Postepeno je od domaćih kadrova ustrojio novo rukovodstvo u zemlji, čak i kad nije imao vezu s Moskvom. Nije mu trebalo da ubija one koji su tada boravili u Parizu, u Španjolskoj ili u Moskvi. Konačno je organizirao partijsku konferenciju u listopadu 1940. i na njoj je izabrano novo rukovodstvo, posve nezavisno od Kominterne.

Ponavljam: to je jasno upravo na temelju dokumenata koje je Simić našao u arhivi Kominterne i objavio.

Više puta smo to ovdje na forumu i u ovom topicu spominjali.

[Cool]

Zoran Oštrić kaže:

Piše "probably" i "suučesnik" a ne "ubojica". Međutim, nije bio. Sami dokumenti koje je Pero Simić prikupio i objavio to dokazuju, da ništa nije imao s hapšenjima i likvidacijama. Bio je percipiran kao Gorkićev čovjek, i samom mu je visio život o koncu. Kad je većina njih bila hapšena, 1937.-1938. on nije ni bio u SSSR-u.

Nakon što je uhapšen Gorkić, preostali članovi privremenog rukovodstva, Tito i još trojica, pola godine nisu imali nikakvu vijest iz Moskve, postoje brojni dokumenti o tome.

Karakteristike koje je Friedrich Walter pisao o svojim suradnicima 1935.-1936.. bile su obične radne karakteristike, i danas multinacionalne kompanije (kakva je bila Kominterna) imaju takve fajlove o svojim ljudima. One nisu nikako mogle biti osnova za hapšenje i suđenje 2-3 godine kasnije. Sam Simić kaže da je vidio i karakteristike koje su drugi pisali o Titu, ali ih nažalost nije objavio.

A 1938. je Walter (Tito) pisao karakteristike o ljudima koji su već bili uhapšeni i u njima izražavao kajanje što nije na vrijeme primijetio njihovo štetno djelovanje (uključujući njegovu tadašnju i bivšu ženu) - sam Simić to objavljuje - a to upravo dokazuje da nije bio "cinker".

Jedino je mogao biti umiješan u to da bude uhićen i likvidiran Petko Miletić 1939., a tada je stvarno bilo ili-ili: jedan će biti generalni sekretar, jedan likvidiran.

Moskva je 1936. imenovala privremeno rukovodstvo na čelu s Gorkićem, u kojem su bili Tito i još trojica. Nakon hapšenja Gorkića, ostala trojica su preživjela i ostali u vodstvu KPj i za vrijeme rata.

Tito je organizirao partijsku konferenciju u listopadu 1940. i na njoj je izabrano novo rukovodstvo, posve nezavisno od Kominterne.

Ponavljam: to je jasno upravo na temelju dokumenata koje je Simić našao u arhivi Kominterne i objavio.

Više puta smo to ovdje na forumu i u ovom topicu spominjali.

1. Enciklopedija Britanika je najpouzdaniji izvor informisanja na svetu.

2. probably
used to mean that something is very likely
https://dictionary.cambridge.org/dic...glish/probably
To je dovoljan standard dokazivanja da neko bude osuđen za saučesništvo u ubistvu.

3. Ako je neko saučesnik u ubistvu, može da se kaže da je ubica.

Dakle, Broz je bio staljinistički ubica u Moskvi 1930-ih.

[Zoran Oštrić]

Cool kaže:

1. Enciklopedija Britanika je najpouzdaniji izvor informisanja na svetu.

U ovom konkretnom slučaju nije.

3. Ako je neko saučesnik u ubistvu, može da se kaže da je ubica.

Dakle, Broz je bio staljinistički ubica u Moskvi 1930-ih.

Nije bio suučesnik u ubojstvima. Kad su se ona događala, uglavnom nije ni bio u Moskvi.

Kao što rekoh, to je jasno iz samih dokumenata koje Simić donosi. Pogledati njegovu knjigu "Svetac i magle". Pročitati dokumente, ne Simićeve interpretacije.

Imaš o tome detaljnije moje postove ovdje. Pretraži ovaj topic.

Evo jedan moj post još iz 2011..

Drugi pisac o Titu koji je vidio te dokumente, Slovenac Silvin Eiletz, bio ih je stavio, skenirane originale na ruskom, na Internet. Spomenuo sam to u ovom topicu 2017., post #48. Ali evo, kako to nažalost biva na Internetu, adresa više ne postoji. Ja imam to na harddisku, skinuo sam, pa možda postavim negdje.

[Cool]

Zoran Oštrić kaže:

U ovom konkretnom slučaju nije.


Nije bio suučesnik u ubojstvima. Kad su se ona događala, uglavnom nije ni bio u Moskvi.

Kao što rekoh, to je jasno iz samih dokumenata koje Simić donosi. Pogledati njegovu knjigu "Svetac i magle".

Imaš o tome detaljnije moje postove ovdje. Pretraži ovaj topic.

Više verujem u ono što kaže Britanika nego ono što ti tvrdiš.

Broz je bio staljinistički ubica u Moskvi 1930-ih.

[kiseli1]

Cool kaže:

1. Enciklopedija Britanika je najpouzdaniji izvor informisanja na svetu.

2. probably
used to mean that something is very likely
https://dictionary.cambridge.org/dic...glish/probably
To je dovoljan standard dokazivanja da neko bude osuđen za saučesništvo u ubistvu.

3. Ako je neko saučesnik u ubistvu, može da se kaže da je ubica.

Dakle, Broz je bio staljinistički ubica u Moskvi 1930-ih.

Enciklopedija ovisi o autorima i njihovom znanju predmeta.Clanak o Titu je napisao Ivo Banac.Njegovo podrucje je bilo Juzna Evropa, i internacionalni komunizam.Nije Titov biograf.U svojoj knjizi "With Stalin Against Tito: Cominformist Splits in Yugoslav Communism" je bio prilicno pozitivan o Titu