Dobra hrvatska poezija

[zlica od opanka]

Veče

Kad bijeli danak za gorama mine,
Večeri rujne zatreperi krilo,
U svetu prošlost duša mi se vine
I sveg se sjetim što je nekad bilo:
Kad svaki zračak onih zvijezda mali‘
Anđelskim plamom punjaše mi grudi,
Sanjivom dolom kad sićani vali
Pričahu milje što ga srce žudi;
Kad svaki cvijetak što ravnice krasi
Stvaraše ushit na licu mi mladom,
Kad slavuj-tice zadrhtali glasi
Zgrijavaše krvcu svetinjom i nadom…
I sada veče trepti krilom blagim,
Po plavom svodu zvjezdice se nižu,
I sada zefiri sa mirisom dragim
Kô tajni pozdrav do meneka stižu;
I sada slavuj nježnu pjesmu budi,
I zvijezde sjaju tajanstvenom draži,
Al‘ moja duša u daljinu bludi,
Daleko tamo svoju ljubav traži.

Miroslav Krleža

[FluZtr]

Metamorfoza

Htio bih znati odakle
dolazi ova praznina, tako
da se pretvaram u neko prozirno jezero, kome
možete vidjeti dno, ali bez riba.

Ali bez školjaka, rakova, bez
podvodnog raslinstva koje barem
taji neko ime, a ja sam danas
bezimen. Čak me pomalo nema.

I tako, govoreći o praznini, pomičem
vodu u jezeru, ona
razbacuje pijesak i neke sitne čestice prilege
po dnu. Meni se smućuje.

Idem ulicama spuštene glave poput
nekog drugog jezera, tamnog prije svega, zatim
i otrovnog; i ne govorimo o tim
ogavnim bićima koja pužu po dnu, tako
da sada sam sebi zaudaram.

Slavko Mihalić

[Mathematicar]

Mujezin

Kako vidje, tako obnevidje tu,
Na istom mjestu s koga spazi nju,
Svoju milu ćerku, svoj život, svoj raj,
Da u nevjernika pade naručaj;
Pade i on tužan kao kamen lik,
Mrtve svoje sreće mrtav spomenik;
Zadnji mu je šapat uz zgrčenu pest:
"Stalna... na tom svijetu... samo mijena... jest!"

Petar Preradović

[zlica od opanka]

Uspomene u nama

Pod našim mesom rastu spomena tamni koluti
Ko prstenje pod sočnom korom stabla,
Ko iz dubine zdenca mi s uspomene kabla
Dižemo sliku iz tmine što u nama šuti.
O, kako su duboki zdenci naših slika,
Trajanja, magle, grčeva i plača.
Voda nas živa uspomene jača,
Liječi nas tajna potonulih slika.
Gradovi sniju u nama, prostori, pjesme ptica,
Zaboravljene sobe, predvečerja kasna,
I javljaju se draga pokojna tiha lica.
I tako sja u nama kružnica zdenca jasna
Ko pladanj srebrn u okviru tmica,
Uspomena prhne iz nas ko splašena ptica.

Miroslav Krleža

[rosenkreuz]

Ovdje se prepisuju pjesme?
Bilo bi dobro kad bi osim autora naveli i izdanje iz kojeg se to prepisuje.
Meni ovo "Miroslav Krleža", "Petar Perić" ne znači ništa..

[zlica od opanka]

rosenkreuz kaže:

Ovdje se prepisuju pjesme?
Bilo bi dobro kad bi osim autora naveli i izdanje iz kojeg se to prepisuje.
Meni ovo "Miroslav Krleža", "Petar Perić" ne znači ništa..

Održavamo ovu temu za forumaša SCOLU, koji ju je održavao upravo ovakvom.
Nažalost, SCOLA više ne dolazi na forum.
Pridruži se i slobodno navedi sve što želiš.

SCOLA kaže:

TAMA

O, tama, tama. Približio bih je
da mi bude ogrtač za većernju hladnoću,
udaljio bih je da me ne zaguši,
udvarao bih joj, vikao: čija si, tamo?
Luda i mudra hvata me s visinskog tornja.
Gdje smo? Kad budem mogao i budem znao
svrnut ću je na sitan kvadrat ispred,
to nesretno mjesto gdje se bez
prestanka obnavljaju porazi.
Tu budimo, ti moćna, ti svevideća,
tu časak budi svjetlo,
reci ja sam svjetlo.

Danijel Dragojević

[0ona]

rosenkreuz kaže:

Ovdje se prepisuju pjesme?
Bilo bi dobro kad bi osim autora naveli i izdanje iz kojeg se to prepisuje.
Meni ovo "Miroslav Krleža", "Petar Perić" ne znači ništa..

A ne znas se sluziti netom? Mene kad nesto doista zanima, u tren trenuca pronadjem i zbirku i izdanje, antikvarijate i knjizare koje doticno djelo posjeduju.

Copy - paste i trazi, bratac.

[0ona]

'Htjela sam pisati o oceanima i pomorcima koji godine skupljaju u staklene satove punjene zrnima žita pa ih jedne jeseni, četvrtkom najčešće, izlože kao ukras na drvenim komodama. Susjedi im se dive, izvrću ih naopako svaki put kada svrate na ručak, a zrna se žita u njima koprcaju poput ruske rakete lansirane po drugi put u Svemir. Nisam pisala jer nisam poznavala niti jednoga pomorca.'

Posilović

[zlica od opanka]

0ona kaže:

'Htjela sam pisati o oceanima i pomorcima koji godine skupljaju u staklene satove punjene zrnima žita pa ih jedne jeseni, četvrtkom najčešće, izlože kao ukras na drvenim komodama. Susjedi im se dive, izvrću ih naopako svaki put kada svrate na ručak, a zrna se žita u njima koprcaju poput ruske rakete lansirane po drugi put u Svemir. Nisam pisala jer nisam poznavala niti jednoga pomorca.'

Posilović

Puno ti hvala što si nam se pridružila ovdje!

[0ona]

zlica od opanka kaže:

Puno ti hvala što si nam se pridružila ovdje!

A, zapravo, zahvalnost ide svima vama koji odrzavate ovo malo skloniste za ranjene ptice i odbjegle cvrcke, skloniste koje mi je neocekivano pomoglo u nekim ranjivim momentima.

.
.
.

te noći na ljetnoj terasi svog prijatelja
čitala si mi pjesme silovite meksičke pjesnikinje
od koje se zrak uskovitlao
a komadić zemlje na kojem sam stajala
postao užasno uzak i groban

čitala si je s kastanjetama u zglobovima
i tekilom među bedrima
i već sam pomislila da se vraćaš
ali oči koje sam zatekla nisu imale veze
s meksičkom pjesnikinjom
ni sa mnom
pa sam odustala od toga da ti kažem
kako sam se još kao djevojčica hranila žar pticama
toliko da su mi opernatile ruke
i kuda god njima posegnula
sve se nekako izdizalo i fijucalo i frcalo na sve strane
moje noći su se uvijek caklile i pucketale poput vlažnih grančica
i čim sam se dočepala nogu
počela sam bježati splavom niz rijeku
do samoga ušća

kasnije sam odlazila vlakom milje i milje daleko
i mnogo toga sam ugledala samo na trenutak
kroz zamagljen prozor
i mnogo čizama sam potrošila
do prstiju
prevrćući kamen po kamen
čašu po čašu
grad po grad
ne bi li te negdje u tom zapetljaju crijeva, jezika i makadama pronašla

ono što ti je iscrtalo tragove iskrenja na leđima
nije te htjelo porobiti
htjelo te samo utisnuti u prostor između ključnih kostiju
mjesto na kojem se najjasnije čuje žila kucavica
koje snajperisti nikada ne pogađaju
malo sklonište za ranjene ptice i odbjegle cvrčke

Burić

[zlica od opanka]

0ona kaže:

A, zapravo, zahvalnost ide svima vama koji odrzavate ovo malo skloniste za ranjene ptice i odbjegle cvrcke, skloniste koje mi je neocekivano pomoglo u nekim ranjivim momentima…

Zahvalnost ide i tebi. Dođi nam.


U provincijskom kinu…

vrijeme kao da stoji
tamo su još na cijeni
jučerašnji heroji

i nikad neće stići
do onih jadnih sala
Bergman, Antonioni,
filmovi novog vala

U provincijskom kinu
loše filmove daju;
tamo i danas pravda
pobjeđuje na kraju

Arsen Dedić

[zlica od opanka]

Za Matka.

Bokeljska noć

Jedne će se noći lude
zapalit u nama vatre,
čudit će se moje vale,
kako zanos budi ljude.

Srce jednom mora planut
za sav život, za sve dane,
mora nekad poslije tuge
vjetar nosit naše lađe.

Zasjat će palaci, antike, tarace,
ćakulat će šjore, cije Gracijane.
Svi oriđinali i sve karampane,
hodit će na feštu za nas Kotorane.

Ali kada nakon slavlja
opet dođu noći duge
divne, plave, moje vale
znat će tješit svoje ljude!

Srce jednom mora planut
za sav život za sve dane,
mora nekad poslije tuge
vjetar nosit naše lađe.

Zasjat će palaci, antike, tarace,
ćakulat će šjore, cije Gracijane.
Svi oridjinali i sve karampane,
hodit će na feštu za nas Kotorane!

Vice Vukov

[Freyya]

U SVAKOM SLUČAJU TE VOLIM

Volim te uvijek, i kad se budiš,
I kad na licu šminke nemaš,
I kad si ljuta, i kad se čudiš,
I kad bez mene na ples se spremaš,
Uvijek te volim, hoću da znaš,
Volim te, ne znam kako da odolim,
U svakom slučaju te volim.
Volim te kad si blijeda i sjetna,
I kada bore imaš na licu,
Volim te kad si divlja i sretna,
I kad u ruci držiš pticu,
Kad ništa nećeš da mi daš,
Volim te, ne znam kako da odolim,
U svakom slučaju te volim.

Volim te uvijek, i kada sanjaš,
Kad ne pišeš mi, kad te nema,
Kada od mene stalno se sklanjaš,
Volim te kad si posve nijema,
Kad šutiš poput ribe baš,
Volim te, ne znam kako da odolim,
U svakom slučaju te volim.

Volim te uvijek, čak i tada,
Kad ne volim te, kad si sama,
Kad večer pada iznad grada,
Volim te kad se praviš dama,
Kad ne voliš me, kao sada,
U tome i jest život naš,
U svakom slučaju te volim,
U svakom slučaju te volim.

Luko Paljetak


(19. kolovoza 1943. – 12. svibnja 2024.)

[Martian7]

Krasna mi je ta pjesma. A nisam do sada ni znala da ju je napisao Luko Paljetak.

[Mathematicar]

Zidari

Onoga dana dogradismo krov,
Visok i pristao.
Pala je kiša i polila krov.
On je blistao.

Oprasmo ruke. Sjedosmo ručat,
A pri objedu
Pogledasmo često na blistavi krov —
Na našu pobjedu.

Dobriša Cesarić

[rosenkreuz]

0ona kaže:

A ne znas se sluziti netom? Mene kad nesto doista zanima, u tren trenuca pronadjem i zbirku i izdanje, antikvarijate i knjizare koje doticno djelo posjeduju.

Copy - paste i trazi, bratac.

Odlično🤗

Eto onda jedna prigodna koje se uvijek sjetim u ovom dobu

POČETAK PROLJEĆA

U mladoj travi tad se javi
Zviždanjem glasnim prvi kos.
I gle! Od pjesme žutokljunca
Odjednom je vrt prepun sunca
tiptip...do puta
Doskakuta,
I digne krilo, pa se sunča
A onda se u travu vrati
I sluša gdje ga hvale vlati.

🐦

[rosenkreuz]

0ona kaže:

A ne znas se sluziti netom? Mene kad nesto doista zanima, u tren trenuca pronadjem i zbirku i izdanje, antikvarijate i knjizare koje doticno djelo posjeduju.

Copy - paste i trazi, bratac.

Ne znaš da su izdavači, urednici, ovi, oni, skoro uvijek nešto mijenjali, i pjesma se počesto razlikuje od originala ovisno od izdavača do izdavača, čak do te mjere da se više ni ne zna kakav je bio original. O prevodima da ne govorimo.
OK, nebitno za ovu temu.

[Mathematicar]

Adieu

O moja je leđa lagano
Kucnula mandolina
I moj se je kaput raskrio.
Purpurna pomrčina
Moje je vjeđe prekrila
Od sunca, vjetra i vina.

A moja se ruka ganula
Koja pjesmice sklada,
Svijetlu je suzu utrla
Što mi sa zjenâ pada.
– Tako silazim, gospojo,
Stubama tvojega grada.

Vladimir Vidrić

[Mathematicar]

Ljubavno predvečerje

Kako su lijepi oblaci, te rumene
Igračke vjetra, što nam draga lica;
Preneraženo njinim čudnim žarom,
Odlijeće k njima jedno jato ptica.

Nenaslućene otkriva mi tajne
Taj predvečernji trenut, koji zgrnu
Sve blago čežnja u oči ti sjajne,
Sav miris ženstva u kosu ti crnu.

O, sada shvaćam svijetli osmijeh neba!
Tajanstveni govor drveća i trava
U skladu je sa kucajima srca –
I ponad sviju snova ta je java.

Samo sam srce, samo toplo srce,
I sve je sreća što mi oči vide,
A ti trenuci – to su slavoluci
Kroz koje ljubav u trijumfu ide!

Dobriša Cesarić

[zlica od opanka]

Lice u meni

Tvoje se lice po meni šulja
Oko srca oko jezika oko očiju
I prati me dok sanjam
Dok ptice pjevaju proviruješ iza grana
Iznenađuješ me između oblaka
Po kiši mi šapćeš sa svih strana
Iz magle dolazi tvoja jeka
Dok sjedam pisati pjesmu
Tvoje lice moju ruku čeka

Vlado Gotovac