Full time travel

[BigDaddy]

Gaad kaže:

Po vasoj logici ako njega npr. veseli kockanje onda je fer da mu daju istu lovu kao i sestrama da potrosi na kockanje??

Roditelji u njegovom smislu jesu odgovorni ljudi koji ce pomoc svojoj djeci u ostvarivanju temeljinih ciljeva kao stanovanje, obrazovanje i sl.

Apsolutno! Sa 29 godina je ipak malo kasno preodgajati dijete.
Uostalom, uvijek im može reći "poklonite mi stan", pa ga kasnije prodati.

[Opal Zg]

Gaad kaže:

Po vasoj logici ako njega npr. veseli kockanje onda je fer da mu daju istu lovu kao i sestrama da potrosi na kockanje??

gdje si vidio tu logiku?

i gdje vidiš razliku između situacije da netko unaprijed dobije nasljedstvo koje zakocka i situacije da dočeka nasljedstvo i onda ga zakocka?

[Bezveze]

Njegova „odlicna“ zarada i nije bas neka, a za mjesec dana budget putovanja mora radit dva mjeseca. Znaci, trebao bi radit 8 mjeseci godisnje za 4 mjeseca putovanja. Ili smislit nesto drugo.

Mozda roditelji i racunaju u tekicu i kad mu daju koliko i sestrama, bit ce hard stop. Ostatak kad ocjene da ce znat kako s parama ili kad za to dodje vrijeme.

[Opal Zg]

ako me pamćenje služi, pisao je da je radio u konzumovom skladištu i to valjda sezonski

zar ne bi bilo isto da su mu roditelji dali/kupili stan za stanovanje od kojeg on napravi apartman i iznajmljuje pa od te love putuje?

ja ne bi dala za drogu, kocku i neke skupe egzibicije, za ovakvo low budget putovanje od godine ili dvije bi

[NemremSeSjetit]

Meni je autorov uvod pomalo djetinjasti za objektivno odraslu osobu na pragu 30-ih.
Zbrajati tko je koliko država posjetio mi je isto onak , je li bitniji broj ili kvaliteta? Teško mi je zamisliti životno postignuće brojem država koje je netko posjetio. Uvijek će biti nekoga tko je posjetio još više. A imamo i Kristijana Iličića koji će uskoro sve, ali od toga i napravio ozbiljan business, a to nije lako i traži puno posla i truda i talenta, kao i svaki drugi business.

No, svakome svoje zadovoljstvo, nemam ništa protiv slijediti svoje snove, ali se onda oslanjaj sam na sebe i zaradi. Za gušte i stil života, ili iz gušta. Istina, neki, rijetki, dobro zarade od hobija, no samo ako imaju talent provajdati sadržaj koji zanima široku publiku i može iskočiti iz mase sličnih sadržaja.
Na YT postoje i tisuće koji su mislili isto, pa nakon nekoliko godina više ne vide veselje u takvom full time travel životu i objašnjavaju zašto su se odlučili skućiti negdje trajno, odnosno vratiti doma.

Roditelji očito žele i pomažu djeci da se skuće, vjerojatno bi tako i autoru pomogli, a onda nek iznajmljuje svoj stan i radi s tim novcima/putuje gdje hoće. I ima se gdje vratiti u svoje.

Ovdje mi se čini da autor očekuje neki ekvivalent vrijednosti da roditelji financiraju kao što su sestrama pomogli, a ne misli da će nekad trebati negdje i od nečeg živjeti, kad mu putovanja jednom dosade. Tko će to onda financirati?

Koliko su roditelji bogati i na što će potrošiti svoje novce se ne bi trebalo ticati odrasle djece, nakon što su ih odškolovali i dali im sve predispozicije za uspješan životni start.
Moj stav.
Ja ne bih financirala. Sorry.

[Opal Zg]

i stil pisanja mu je malo djetinjast, a što se nabrajanja tiče ja uvijek brojim komadiće mrkve dok ju sjeckam... rekoše mi da je to OKP

mislim da su Dubrovčanin i njegovi roditelji našli zlatnu sredinu i sklopili za njih dobar deal

godine su samo jedan broj u nizu

[Dubrovčanin]

Iznio sam previše privatnih podataka, ali ionako je Dubrovnik selendretina i cijeli svijet je globalno selo, teško je išta skriti. Ljudi se boje da će ih netko pratiti kad se cijepe protiv korone, a onda dođu na forum ili društvenu mrežu i podijele cijeli život u pojedinosti s masom nepoznatih osoba.

Ja imam neke posebne razloge zašto ne želim doslovno nikad biti doma ni vraćati se k njima nego želim samo stalno putovati, što mi sigurno nikad ne bi dosadilo. Moj otac je izrazito toksičan čovjek, takvo toksično ozračje je nevjerojatno. Vrijeđanje, napadanje, prigovaranje, optuživanje, gunđanje, mrzovolja, negativizam, omalovažavanje, lažno optuživanje od jutra do mraka. Doma se nisam osjećao ugodno, uslijed verbalnog zlostavljanja. Putovanja me iscjeljuju.

Nekad mi i nisu poslali ili su mi poslali premalo za normalno putovati. Onda bih spavao na ulici ili u parku. I tada, kad sam bio bez novca, gladan, žedan, neispavan, iscrpljen, prljav, prljave robe u backpacku, bilo hladno, vruće, kišovito, puhao jak vjetar, ni onda se nisam ni u jednom trenutku poželio vratiti doma. Dosta dobrih ljudi me častilo hranom ili udijelilo nešto novaca. Sve mi je lakše podnositi nego toksično ozračje, kakvo je vladalo doma.

[-doom]

NemremSeSjetit kaže:

A imamo i Kristijana Iličića koji će uskoro sve, ali od toga i napravio ozbiljan business,

Nije li Rostuhar prije njega već sve proputovao? Zašto se pokušava prezentirati da je on prvi Hrvat koji je sve obišao?
Pa jel se tko sjeća prepucavanja Rostuhara i Pauletića o tome tko je bio prvi na Južnom polu?
Sjećam se Iličićeve objave kako se probijao kroz džunglu, mislim Guatemale, da vidi poluraspadnute ostatke majanske piramide. Samo zato što nitko od naših nije tamo bio.
Gdje god takneš od naših putopisaca nalaziš na ego tripove. Čast iznimkama (Stipi Božiću...)

Zato mi je drago pročitat Dubrovčanina. Je da je neprofesionalno, i djetinje , je da gleda svaki dinar, ima krivo mišljenje, ali piše iz perspektive svakodnevnog putnika.
Ne grebe se za lajkove, ne forsira svoju Instagram stranicu, ne odgovara na moje upise ili na tuđa pitanja na ovom forumu. Totalno nas bezobrazno ignorira. Ali zato ne rješava svjetske probleme selfijima sa afričkom sirotinjom u nekom selu ili probleme ženskih prava u Afganistanu na čaju sa naoružanim talibanima.

[NemremSeSjetit]

Dubrovčanin kaže:

Iznio sam previše privatnih podataka, ali ionako je Dubrovnik selendretina i cijeli svijet je globalno selo, teško je išta skriti. Ljudi se boje da će ih netko pratiti kad se cijepe protiv korone, a onda dođu na forum ili društvenu mrežu i podijele cijeli život u pojedinosti s masom nepoznatih osoba.

Ja imam neke posebne razloge zašto ne želim doslovno nikad biti doma ni vraćati se k njima nego želim samo stalno putovati, što mi sigurno nikad ne bi dosadilo. Moj otac je izrazito toksičan čovjek, takvo toksično ozračje je nevjerojatno. Vrijeđanje, napadanje, prigovaranje, optuživanje, gunđanje, mrzovolja, negativizam, omalovažavanje, lažno optuživanje od jutra do mraka. Doma se nisam osjećao ugodno, uslijed verbalnog zlostavljanja. Putovanja me iscjeljuju.

Nekad mi i nisu poslali ili su mi poslali premalo za normalno putovati. Onda bih spavao na ulici ili u parku. I tada, kad sam bio bez novca, gladan, žedan, neispavan, iscrpljen, prljav, prljave robe u backpacku, bilo hladno, vruće, kišovito, puhao jak vjetar, ni onda se nisam ni u jednom trenutku poželio vratiti doma. Dosta dobrih ljudi me častilo hranom ili udijelilo nešto novaca. Sve mi je lakše podnositi nego toksično ozračje, kakvo je vladalo doma.

Vidi, ovo nije baš podforum za razlaganje i raspravu o obiteljskim (ne)prilikama, pa ne bih dalje u tom smjeru. Makar je vrlo hrabro, a možda za tebe i pozitivno da kroz svoje priče i doživljaje, koji te ispunjavaju, zaliječiš svoje rane i stekneš nove prijatelje diljem svijeta.
U tome ti želim puno uspjeha.

[NemremSeSjetit]

-doom kaže:

Nije li Rostuhar prije njega već sve proputovao? Zašto se pokušava prezentirati da je on prvi Hrvat koji je sve obišao?
Pa jel se tko sjeća prepucavanja Rostuhara i Pauletića o tome tko je bio prvi na Južnom polu?
Sjećam se Iličićeve objave kako se probijao kroz džunglu, mislim Guatemale, da vidi poluraspadnute ostatke majanske piramide. Samo zato što nitko od naših nije tamo bio.
Gdje god takneš od naših putopisaca nalaziš na ego tripove. Čast iznimkama (Stipi Božiću...)

Zato mi je drago pročitat Dubrovčanina. Je da je neprofesionalno, i djetinje , je da gleda svaki dinar, ima krivo mišljenje, ali piše iz perspektive svakodnevnog putnika.
Ne grebe se za lajkove, ne forsira svoju Instagram stranicu, ne odgovara na moje upise ili na tuđa pitanja na ovom forumu. Totalno nas bezobrazno ignorira. Ali zato ne rješava svjetske probleme selfijima sa afričkom sirotinjom u nekom selu ili probleme ženskih prava u Afganistanu na čaju sa naoružanim talibanima.

Jao Rostuhar legenda, da
Pratila iz dana u dan onomad njegovu "ekspediciju" po Južnom polu. I pripreme prije putovanja.

No nisam nigdje rekla da je Iličić prvi koji je išta, samo je sada aktualan jer iskače iz paštete, pa mi je prvi pao na pamet za ilustraciju u gornjem postu. I činjenica je da je dečko napravio dobar business (i svaka čast), makar je postao odavno naporan i teatralan do boli.

[Bezveze]

Opal Zg kaže:

i stil pisanja mu je malo djetinjast, a što se nabrajanja tiče ja uvijek brojim komadiće mrkve dok ju sjeckam... rekoše mi da je to OKP

mislim da su Dubrovčanin i njegovi roditelji našli zlatnu sredinu i sklopili za njih dobar deal

godine su samo jedan broj u nizu

I ja nekad danima nesto brojim, ne mogu hodat da ne brojim, brojim korake … Hvala Bogu, prodje me to, pa se mogu fokusurat na vaznije stvari.

Ovdje, ocito ne pricamo o godini/dvije nego zivotnom bijegu od problema. I pronalasku smisla zivota u putovanjima.

Mislim da bi lakse bilo dopustiti roditeljima da mu kupe stan u udaljenom mjestu i maknuti se od toksicne sredine.

Ici na tecaj fotografije, kupiti kvalitetni foto aparat. Pa, nece ti netko otkupljivati slike nacinjene jeftinim mobitelom.

Pronadji nesto sto ne mozes pronaci svugdje.

[VK Girl]

Možda je ovo Dubrovčaninu faza? Svi ih imamo u životu... u nekom trenutku shvatiti će da se može i zaposliti u državi u kojoj je, radit mjesec, dva, nastaviti dalje putovati. Možda upozna nekog i zaljubi se, možda su u šumi.

Ako ovako funckionira financiranje roditelja sad, ne znači da će zauvijek

Ne vidim problem da se mladi, zdravi čovjek snađe gdje god ga život baci

[ninac]

Dubrovčanin kaže:

Iznio sam previše privatnih podataka, ali ionako je Dubrovnik selendretina i cijeli svijet je globalno selo, teško je išta skriti. Ljudi se boje da će ih netko pratiti kad se cijepe protiv korone, a onda dođu na forum ili društvenu mrežu i podijele cijeli život u pojedinosti s masom nepoznatih osoba.

Ja imam neke posebne razloge zašto ne želim doslovno nikad biti doma ni vraćati se k njima nego želim samo stalno putovati, što mi sigurno nikad ne bi dosadilo. Moj otac je izrazito toksičan čovjek, takvo toksično ozračje je nevjerojatno. Vrijeđanje, napadanje, prigovaranje, optuživanje, gunđanje, mrzovolja, negativizam, omalovažavanje, lažno optuživanje od jutra do mraka. Doma se nisam osjećao ugodno, uslijed verbalnog zlostavljanja. Putovanja me iscjeljuju.

Nekad mi i nisu poslali ili su mi poslali premalo za normalno putovati. Onda bih spavao na ulici ili u parku. I tada, kad sam bio bez novca, gladan, žedan, neispavan, iscrpljen, prljav, prljave robe u backpacku, bilo hladno, vruće, kišovito, puhao jak vjetar, ni onda se nisam ni u jednom trenutku poželio vratiti doma. Dosta dobrih ljudi me častilo hranom ili udijelilo nešto novaca. Sve mi je lakše podnositi nego toksično ozračje, kakvo je vladalo doma.

Radi kaj te veseli. Ja sam proputoval puno, radil po 12-14 sati u kuhinji, muzel krave i svasta da proputujem ono kaj sam htel. I nikad nisam imal podrsku od doma. Imas jedan zivot i moj savjet ti je da ga iskoristis tocno onak kak ti zelis. A kad napravis gresku ne zali za njom.

Jesi razmislio o workaway? Odlicna stranica, volontiras par sati dnevno za hranu i smjestaj. Em se osjecas korisno, em imas sve kaj ti treba, upoznas hrpu ljudi i bas se udomacis jer ostanes na jednom mjestu po par tjedni/mjeseci. Moja topla preporuka

[ninac]

ninac kaže:

Radi kaj te veseli. Ja sam proputoval puno, radil po 12-14 sati u kuhinji, muzel krave i svasta da proputujem ono kaj sam htel. I nikad nisam imal podrsku od doma. Imas jedan zivot i moj savjet ti je da ga iskoristis tocno onak kak ti zelis. A kad napravis gresku ne zali za njom.

Jesi razmislio o workaway? Odlicna stranica, volontiras par sati dnevno za hranu i smjestaj. Em se osjecas korisno, em imas sve kaj ti treba, upoznas hrpu ljudi i bas se udomacis jer ostanes na jednom mjestu po par tjedni/mjeseci. Moja topla preporuka

Zapravo malo da prepravim svoj upis. Mislim da nije fer da uzimas novce od roditelja i jos ih blatis ovdje. Mislim da bi sam trebao zaraditi i putovati i ne trebas se vracati doma ili uopce imati kontakt ako je tak lose. Ali uzimati od njih novce a osjecati ovo kaj ti osjecas prema njima nije ok. Ima hrpa sezonskih poslova vani. Odradi sezonu u Skandinaviji i mozes jako jako dugo low budget putovati. Vjerojatno ces imati i vise nego ti roditelji salju i nikome se ne trebas opravdavati.

[Hiawatha87]

ninac kaže:

Zapravo malo da prepravim svoj upis. Mislim da nije fer da uzimas novce od roditelja i jos ih blatis ovdje. Mislim da bi sam trebao zaraditi i putovati i ne trebas se vracati doma ili uopce imati kontakt ako je tak lose. Ali uzimati od njih novce a osjecati ovo kaj ti osjecas prema njima nije ok. Ima hrpa sezonskih poslova vani. Odradi sezonu u Skandinaviji i mozes jako jako dugo low budget putovati. Vjerojatno ces imati i vise nego ti roditelji salju i nikome se ne trebas opravdavati.

Slažem se.

[Opal Zg]

ajmo probati da ne moraliziramo o odnosu roditelj - dijete jet je totalno off

hvala

[zacky]

Daleko si od full time travela.
To ne moze skoro nitko,iz razno raznih razloga,ali bi svejedno mogao dosta obic.
Nemoj gledat likove koji putuju samo da putuju,neg idi tamo gdje je tebi zanimljivo.
Tak bi ti bilo lakse skrpat neki konkretniji plan.

[Dubrovčanin]

Stiže lijepa vijest, Kristijan Iličić je prvi Hrvat koji je posjetio sve zemlje svijeta. Svih 197.

https://www.24sata.hr/news/kristijan...oj-san-1019142

Izgleda kao jednostavan cilj, samo ti treba vrijeme, novac i strpljenje pri ishođenju viza za neke zemlje. Podatak da je samo tristotinjak ljudi posjetilo svaku državu, od osam milijardi, je nevjerojatan. Prema podacima NASA-e ukupno 644 čovjeka su bila u svemiru.

Nevjerojatno da je više ljudi bilo u svemiru nego bilo u svakoj državi na svijetu. Putovati Zemljom je daleko jednostavnije nego biti astronaut, a iz ovog podatka bi zaključio da nije.

Sviđa mi se citat Iličića. Erupcija vulkana u Kongu netom nakon što sam sišao s njega podsjetila me je na to da život može nestati u trenu i da ga, dok smo živi, moramo živjeti punim plućima. Uspon na Acatenango naučio me je da se trebam i moram gurati izvan zone komfora, napraviti uvijek onaj jedan korak više. Upravo iza tog jednog koraka više, život počinje uzvraćati obilnim darovima. Vulkan na Vanuatuu mi je pokazao da život treba slaviti plesom, smijehom, u društvu onih koje voliš - dodao je.

[Dubrovčanin]

Posjetiti svaki kontinent i svaku državu je moguće, a posjetiti svaki grad, svako naselje, svaku znamenitost ili svaki otok ni teoretski nije. U jednom dokumentarcu sam čuo da kad bi svaki dan posjetio jedan novi, trebalo bi ti 48 godina za posjetiti svaki indonezijski otok. A to je samo Indonezija. Gdje su još Filipini, Polinezija, Mikronezija, Melanezija, karipski otoci, grčki otoci, norveški otoci, hrvatski otoci itd.

Naseljenih otoka ima oko 11 000, a nenaseljenih na stotine tisuća. Gradova preko 100 000 stanovnika ima 4037. Postoje 1223 mjesta koja je UNESCO zaštitio kao svjetsku baštinu. Ima preko 6500 nacionalnih parkova.

Ljepote svijeta su beskrajne, kad bi cijeli život samo stalno putovao vidio bi i upoznao tek djelić. Kako onda neki ljudi smatraju život dosadnim, ispraznim ili pomišljaju na samoubojstvo, kad je cijeli život dovoljan za nadiviti se tek djeliću svjetskih divota?

[b-baller]

Dubrovcaninu shvatili smo te i vidis da je konzensus da je lako putovati dok te drugi financiraju. Vecina bi tako, ali ljudi imaji poslove, obitelj, djecu, bolesne itd. I nekima je problem vikend u Ljubljani dok ti razglabas kako ti moze biti dosadno kad Indonezija ima desetke tisuca otoka. Ne zivis u realnom svijetu i ne dijelis probleme prosjecnog covjeka. Reci starcima hvala i zavrnite pipu pa cemo te onda vidjeti kad ces biti primoran sam se snalaziti za svoje provode. Ne zelim dalje ulaziti u tvoj odnos s roditeljima jer kako je i moderator napisao, to nije topic za to.