Terrible two - dvogodišnjaci: nisu bebe, nisu djeca

[cannoteven]

Pozdrav,
Dakle, dijete od 2 godine i 2 mjeseca pocelo sa takvim tantrumima da mi prije svega treba exorcist a tek onda bilo sto drugo. To je rezanje, vristanje, bacanje po kolicima (ako smo vani), udaranje nogama o pod, bacanje stvari, ponekad udaranje i grizenje (mene)...

Inace je uvijek bio jako dobra beba, spava super, ne cendra puno, njezan ali i dosta osjetljiv. Tantrumi su inace poceli vec sa godinu i pol, ne pretjerano cesto i def ne ovakvih razmjera ali sad je to svakodnevno bar 2 puta dnevno ako ne dobije sta hoce, npr. gledanje crtanih po cijeli dan.

Kasni u govoru pa je vjerojatno i to jedan od razloga. Uglavnom, ja sam na rubu ocaja, strah me ici negdje sama s njim.

Nakon 5 do 10 min on prestane i kao da nista nije bilo a ja sam za bacit se kroz prozor. Ne popustam mu, dosad sam samo jednom jer sam se doslovno prepala da ce prestati disati koliko je gadno bilo.

Citala sam iznad postove, znam da nema nekog rjesenja al eto bar da se ispusem malo ovdje


Sent from my SM-A520F using Tapatalk

[La_LuNa]

Nedavno je netko od mojih frendova sherao, pa da prigidno stavimo na ovu temu.

Kad krene tantrum, pokusajte se sjetiti da niste VI zapravo krivi vec se malo bice nosi s navalom velikih osjecaja koje (jos) ne razumije i uci kontrolirati. Najbolje sto mozete napraviti je ostati mirne i uvijek, uvijek biti tamo za njih.

https://m.facebook.com/watch/?v=710047286151497&_rdr

[cannoteven]

Ah rasplace me taj video Tako sam sinoc kad je imao drugi tantrum al kod moga je bio dosta jaci. Mazila ga po ledjima i cekala smireno. Al za taj dan sam vec bila "gotova", zato je i ispalo dobro. Inace me uzasno razbjesni, ponekad i urlam sto naravno ne pomaze
ne znas na kraju tko tu ima tantrum

Sent from my SM-A520F using Tapatalk

[BACARDI]

La_LuNa kaže:

Nedavno je netko od mojih frendova sherao, pa da prigidno stavimo na ovu temu.

Kad krene tantrum, pokusajte se sjetiti da niste VI zapravo krivi vec se malo bice nosi s navalom velikih osjecaja koje (jos) ne razumije i uci kontrolirati. Najbolje sto mozete napraviti je ostati mirne i uvijek, uvijek biti tamo za njih.

https://m.facebook.com/watch/?v=710047286151497&_rdr

Placem ko kisa..
Kako kaze Canoteven, nema pravila, al bar se tu mozemo izjadati..




Sent from my iPhone using Tapatalk

[Nostalgic]

1g 9 mj
Nema neke velike tantrume, nego zna samo odjednom pocet izvoditi (oce hodat - nece hodat, oce u park nece u park, pa pocne cmoljit usred setnje i sl.)
Mene vise od svega tu muci moj unutarnji osjecaj za koji nije ona odgovorna. Ja uvijek mislim da joj je eksli nesto- pocinje neka bolest, boli je trbuh, boli je glava, lose joj je. Jako me opere ta tjeskoba, i tu vise vidim problem. Kontroliram se i nastojim racionalno procijeniti i reagirati ali mislim da je pitanje trenutka kad ce to namirisati i koristiti kao alat (dijete ce logicno, povezati da na to ima reakcije da dobije sto zeli)..
Help.

[Snow Fairy]

Danas je plakala jer:
Hoce da joj na cetkicu neprestano dajem pastu za zube
Hoce u usta gurati moju cetkicu
Hoce obuci bratove carape,a ne zna i ne da pomoc
Skinula se i ja sam ju obukla. Tu je urlala i kotrljala se po podu

Bas je postala placljiva i tuli svako malo


A nemamo vise dude koja znala pomoci

[BACARDI]

Moja je, unazad 7 dana sta je bolesna, postala potpuno ovisna o dudi..
Prije ju je nosila samo za spavanje, sad ju navlaci po cijeli dan..




Sent from my iPhone using Tapatalk

[cannoteven]

BACARDI kaže:

Moja je, unazad 7 dana sta je bolesna, postala potpuno ovisna o dudi..
Prije ju je nosila samo za spavanje, sad ju navlaci po cijeli dan..




Sent from my iPhone using Tapatalk

Slicno i kod nas. Samo sto nije bio bolestan. Sad mu je sakrijem preko dana ako uspijem i dajem samo za spavanje.
Primjetila sam i da mu se vec i zubici malo krive a naravno ni ne pokusava pricati kad je ima po cijeli dan u ustima.

Sent from my SM-A520F using Tapatalk

[Snow Fairy]

Novi razlozi zasto ona tuli:
Deda mi je dodao pelenu
Deda je pospremio igracke
Ostavila sam ju s tatom u sobi
Nije se htjela voditi za ruku na placu
Braco se nije htio voziti na guralicama po njenim pravilima
Nije htjela u kucu na rucak


Ne sjecam se jel stariji toliko tulio. Cak ni ne mogu procijeniti sto ce ju prebaciti

[BACARDI]

Ja svojoj strogo branim da ista govori kad ima dudu u ustima! To frfljanje me nervira za medalju.
Sad vec sama zna, da kad krene pricati, mora izvaditi dudu.
U vrticu i doma ju je imala samo za spavanje, a sad se toliko navukla da mi je muka. Samo “duda duda” “gdje je moja dudaaa” ..

I ne, ona nema jednu dudu, ona ima jednu u ustima i po jednu u svakoj ruci..
I samo ih izmjenjuje :roleeyes:


Danas je ok kaj se tantruma tice..
Cijelo jutro je s tatom bila vani, pa sam bar dio dana bila oslobodjena cepica za usi


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Snow Fairy]

Ja sam dudu maknula po danu. Onda su tete iz vrtica jedan dan srezale i tamo, rekle da je pticica odnijela dude, i svi su spavali bez. Kazu da uopce nije bilo neke frke, od svih 18.
Glupo mi onda bio ne iskoristiti priliku pa sam i doma makla nocnu. Bilo malo cupavo 2-3 noci, al eto proslo i to

[klonirana papiga]

Dakle ovjde mogu cviliti hvala snow
Nisam uspjela izbrojati danasnje tantrume.vrhunac je bio kad sam izvukla krivu guralicu/bicikl iz garaze.do parkica je urlao,onda je malo nadureno kopao po zemlji i zakljucio da on ide doma.sam.nece dat ruku.pa drame do doma,doma se nije htio skinut nego je htio s tatom van...ima li uopce smisla pisat dalje?
Mm je izjavio da razmislja da ga posaljemo u srednju kod njegovih staraca reko ko ziv ko mrtav do tad

[bistabil]

cannoteven kaže:

Pozdrav,
Dakle, dijete od 2 godine i 2 mjeseca pocelo sa takvim tantrumima da mi prije svega treba exorcist a tek onda bilo sto drugo. To je rezanje, vristanje, bacanje po kolicima (ako smo vani), udaranje nogama o pod, bacanje stvari, ponekad udaranje i grizenje (mene)...

Kasni u govoru pa je vjerojatno i to jedan od razloga. Uglavnom, ja sam na rubu ocaja, strah me ici negdje sama s njim.

Nakon 5 do 10 min on prestane i kao da nista nije bilo a ja sam za bacit se kroz prozor. Ne popustam mu, dosad sam samo jednom jer sam se doslovno prepala da ce prestati disati koliko je gadno bilo.

Sent from my SM-A520F using Tapatalk

Poznato mi je to, prije bih rekao da su tantrumi posljedica kasnjenja u govoru nego obrnuto.

Koliko sam primjetio najveci problem je sto se djeca ne mogu izraziti te sto ne shvacaju odredjene koncepte(vremenske, prostorne, drustvene i sl.). Sto dovodi da nesto ne mogu/ne smiju, a ne mogu spoznati zasto, pa onda dolazi bujica negativnih osjecaja koje ne mogu procesuirati.

Osobno bih se slozio sa onim strucnjacima koji promoviraju trazenje kompromisnih rjesenja, izbjegavanje potencijalnih tantrumskih situacija, ucenja emocija i njihove kontrole.
A ne slazem se sa onima koji zagovaraju micanje od djece, pusti ga prestat ce, pokazi mu tko je sef, postavi granice i sl.

Jer dijete od dvije godine ne moze pojmiti granice, drustvenu prihvatljivost, vremenske intervale, pa ni same emocije, dok ga to ne naucimo postavljanje granica nije nista drugo nego negativno uvjetovanje. A smatram da je negativno uvjetovanje, osim u rijetkim potrebnim situacijama, lose za razvoj.

E sada neka djeca imaju karakter da ostanu tamo gdje ih stavis i da ih ni necujes, druga pak imaju potpuno suprotnu krajnost pa bi sve pipkali dirali i jasno daju do znanja kada im nesto smeta.

Osobno smatram, a i istrazivanja to podupiru da su djeca sa ovim potonjim karakterom kasnije (u prosjeku naravno) uspjesnija u zivotu. (Ne da mi se linkati sada)

Osobno iskustvo ->

Moja curka je bila zhatijevna jos od rodjenja, stalno je trazila fizicki kontakt i morala biti do nas u suprotnom bi poplavila od vristanja. Tako je donedavno bila u kreveticu koji je bio odmah do naseg kreveta sa skinutom stranicom do naseg kreveta.

Sa cca. godinu i pol su krenuli takvi uzasni tantrumi da je to bilo neopisivo i trajali su do otprilike pocetka trece godine. Svaki put kada bismo isli sa igralista, kada bi u zabavnom parku sisli sa voznje i ponovno stali u red, kada bi joj keks pao i razbio se, kada bi joj igracka pala i zaprljala se, kada bi morala presvuci omiljenu odjecu, kada bi mama pojela njen bobi flips(iz cijele zdjelice bi upikirala par koji su samo njeni), jer joj se sladoled otopio u ruci... da ne nabrajam sve situacije.
Od pocetka je kasnila u govoru, vjerojatno je i istovremeno usvajanje 3 jezika igralo u tome ulogu.

Sada, sa tri i pol tantruma vise nema, nekada zna biti jako uporna/tvrdoglava, ali to je nesto sasvim drugo, tj. sada lijepo pricamo .
Sve zeli napraviti sama, a i vecinu toga uspijeva, prije cca dva mjeseca je izrazila zelju za svojom sobom, dobila ju je i bez problema spava i sama obavlja nuzdu nocu. Ujutro si sama nadje sto bi obukla i obuce se u potpunosti sama, cak i ako joj je omiljena majca prljava ju presvuce(sto je prosle godine bila situacija za zestoki tantrum), opere zube. Znaci ja ili mama joj smao moramo reci da se spremi. Jedino ne moze jos rajsverslus zakopcati.
Sa govorom(reprodukcijom) jos uvijek kasni, medjutim zna sva slova procitati, napisati, te nabrojati par rijeci koja pocinju tim slovom. Tako da me ne brine to previse.

Ono sto zelim reci je da ce sa vremenom vjerojatno biti lakse.

Sto se tice grizenja daj joj da te ugrize i izazivaj je da sto jace proba, samo pazi da ne raspalis tantrum jos jace, moja je odustala od toga nakon par puta jer je vidjela da nema efekta.

Uostalom cega te strah, tudjih pogleda i komentara? Mene to niti najmanje ne interesira. Dobro pri tome mi pomaze sto sam i sam bio takvo dijete pa sam na kraju ispao bolje od sve djece onih koji su mojoj majci govorili "kako to ona odgaja dijete" i sl. stvari.

[La_LuNa]

Tantrumi su razvojno uvjetovani. Kod neke djece su vise izrazeni, kod neke manje; kao uostalom i sve ostalo po cem se nasa djeca razlikuju/slice. Bude malo lakse kad to prihvatite. Mislim, i dalje vam nece biti svejedno, i dalje ce vas to iscrpiti, i dalje cete se crveniti u javnosti, ali nekako je ipak utjesno znati da svi u nekoj mjeri prolazimo kroz to (kao i kroz kolike, izbijanje zubica, regresije sna itd). Ja sam odgojitelj i dobro su mi poznate sve razvojne faze i nahendlala sam se svakakvih dvogodisnjaka; pa me moja prvorodjena svejedno mogla samo tako izbaciti iz cipela. Sad njen braco polako ulazi u tu fazu i vec vidim da nece biti nista lakse
Samo budite uz njih kad tantrum staje, jer im je potrebna vasa podrska (znaci, poslati ih same na "hladjenje" je zapravo najlosiji izbor). Oni ne drame zbog smokija, sladoleda, boje case, jer pada kisa; oni su u drami jer ne razumiju emocije koje su ih preuzele. I zato vas trebaju, tocno kao u onom videu.

[cannoteven]

bistabil kaže:

Uostalom cega te strah, tudjih pogleda i komentara? Mene to niti najmanje ne interesira. Dobro pri tome mi pomaze sto sam i sam bio takvo dijete pa sam na kraju ispao bolje od sve djece onih koji su mojoj majci govorili "kako to ona odgaja dijete" i sl. stvari.

Nije ugodno kad se svi okrecu u prolazu i gledaju nas sazaljivo al veci mi je problem sto ga ne mogu nagovoriti ni da se pokrenemo. Baci se na zemlju i opusti tako da ga ne mogu dici naravno uz urlanje i onda se hrvam s njim pokusavajuci ga podici. Povelik je za svoju dob plus zimska oprema i sve mi to jako otezava. Srecom zadnji put smo imali kolica pa sam ga uspjela nekako ubaciti i odvesti. urlao je i bacao se po kolicima vecinu puta a bili smo podaleko od kuce

Sent from my SM-A520F using Tapatalk

[bistabil]

cannoteven kaže:

Nije ugodno kad se svi okrecu u prolazu i gledaju nas sazaljivo al veci mi je problem sto ga ne mogu nagovoriti ni da se pokrenemo. Baci se na zemlju i opusti tako da ga ne mogu dici naravno uz urlanje i onda se hrvam s njim pokusavajuci ga podici. Povelik je za svoju dob plus zimska oprema i sve mi to jako otezava. Srecom zadnji put smo imali kolica pa sam ga uspjela nekako ubaciti i odvesti. urlao je i bacao se po kolicima vecinu puta a bili smo podaleko od kuce

Sent from my SM-A520F using Tapatalk

Pogledaj malo bolje vidjet ces da razliciti ljudi imaju razlicite reakcije, puno je takvih kakve si opisala, ali ima i podosta onih koji to ne promatraju kao nesto negativno.

Kazem potpuno te razumijem, meni je malo lakse posto sam musko pa ako zurimo lakse mi ju je ponijeti bez obzira na njeno ritanje i vristanje.
Ali proci ce i to...

Zapravo zalosno je koliko istraumatizirane djece postoji i to upravo zbog toga sto su sami roditelji emotivno nerazvijeni. Mogao bi se i zapitati tko ima cesce tantrume u tim slucajevima roditelji ili dijete.

[Snow Fairy]

Moja je fakat karakter. Jucer krenula s ispadom u vrticu jer sam joj htjela obuti cipelice,a ona htjela gumene cizme. I sto cu,popustila sam. Biram bitke.

Ionak je doma tulila jer joj brat htio pomoci sloziti puzzle, jer je tata sjeo na krivo mjesto na kaucu, jer smo presvlacile pelenu...

[La_LuNa]

https://www.mommyshorts.com/2014/04/...re-crying.html

Osobno sam se pronasla u "I wiped his nose". i u hrpi drugih, naravno. Al ova s nosom bas dira u srce

[countrywoman]

ljudi, trebam savjet. nije moje dijete nego susjedi. citam rid godinama i kuzim otprilike kako i zasto se stvari dogadjaju i ni na koji nacin ne zelim obezvrijediti roditeljski trud (nemam svoje djece). bas zato dolazim ovdje pitati jer ne zelim ispasti osudjivac ili ne znam neka zla djecomrzka (a djecu inace obozavam, imam prijatelje i rodbinu s djecom i sve ih volim - i ona mene (uglavnom lol)).

situacija je sljedeca: zivim u kuci (spojene su jednim zidom, nazalost, jako slabo izoliranim) do kuce mlade obitelji s curicom od nekih 2-3 godine. zadnjih barem 6 mjeseci (ako ne i blizu godine dana) djevojcica najmanje navecer i ujutro vristi i place i zove mamu. koji put po noci a nekad i vise puta preko dana. to traje barem 10 minuta a nekad i skoro sat vremena. znam za tantrume i sve ali ne djeluje mi razmazeno (mislim, vjerojatno jest ali nije dijete krivo), taj plac bude toliko bolan i tuzan, mene srce boli.
mamu i tatu ne cujem kad se to dogadja. zapravo, tatu sam jednom-dvaput cula da se nesto blesira, a mamu odnedavno da se nekoliko puta izderala na nju (cini mi se da imaju novu malu bebu doma, cujem i nju da place ali ne tako cesto, tako blizu jer valjda ova veca ima sobu bas do mene i moje spavace).

znaci, ona je uglavnom kroz to vristanje sama i prepustena sama sebi, ne znam sto roditelji rade. ne zelim nikoga osudjivati, jer zaista ne znam o cemu se radi, ali zao mi je male, zao mi je (valjda) i njih, ali zao mi je i mene jer to stalno slusam. imam vec traume od tog jadnog djeteta.

na ulici ih se zapravo vise ne usudim ni pozdraviti jer ne znam sto bih rekla; tema jest osjetljiva, roditelji su osjetljivi ... i jos se ja osjecam krivo jer kao prigovaram.

ne znam imaju li pojma koliko se sve to cuje i mozda malo razmisle ako im na neki nacin dam do znanja ... pogotovo ako je u pitanju nedajboze i neki oblik zlostavljanja.

jel mozda ja pretjerujem? jel to vama zvuci normalno? kako da im kazem?

[vela poljakinja]

cannoteven kaže:

Pozdrav,
Dakle, dijete od 2 godine i 2 mjeseca pocelo sa takvim tantrumima da mi prije svega treba exorcist a tek onda bilo sto drugo. To je rezanje, vristanje, bacanje po kolicima (ako smo vani), udaranje nogama o pod, bacanje stvari, ponekad udaranje i grizenje (mene)...

Inace je uvijek bio jako dobra beba, spava super, ne cendra puno, njezan ali i dosta osjetljiv. Tantrumi su inace poceli vec sa godinu i pol, ne pretjerano cesto i def ne ovakvih razmjera ali sad je to svakodnevno bar 2 puta dnevno ako ne dobije sta hoce, npr. gledanje crtanih po cijeli dan.

Kasni u govoru pa je vjerojatno i to jedan od razloga. Uglavnom, ja sam na rubu ocaja, strah me ici negdje sama s njim.

Nakon 5 do 10 min on prestane i kao da nista nije bilo a ja sam za bacit se kroz prozor. Ne popustam mu, dosad sam samo jednom jer sam se doslovno prepala da ce prestati disati koliko je gadno bilo.

Citala sam iznad postove, znam da nema nekog rjesenja al eto bar da se ispusem malo ovdje


Sent from my SM-A520F using Tapatalk

Žao mi je da je tako, ali kod nas ista situacija. Mislim da bi u nekim situacijama i egzorcist dao petama vjetra. Evo danas, trebamo ga presvuči i on se trga i baca i vrišti ko da je ne znam kaj. I to nakon što smo već 3 puta odgodili presvlačenje i dogovorili ga za poslije. Užas. Malac k tome non stop traži da se ja maknem od njega. Neki dan mi je rekao da smrdim. Jezus Maria ja da sam svojoj Vesni rekla da smrdi , bi me sredila za čas. Ja ovom nemrem niš. A čudila sam se frendici kad je rekla da ona svom trogodišnjaku nemre niš. Ja još gora.