Dugin most

[Cats]

Iskrena sućut, lauxret

[leeloo27]

lauxret kaže:

I moj zadnji post ovdje. Moja miljenica je uginula u ponedjeljak oko 18h, nakon ravno 10 godina druzenja. :'(

Sto se tice veterinara u Osijeku definitivno NE PREPORUCUJEM 'vetosan'! Dali su da jadna pije antibiotike, a nisu skontali da tesko dise i da joj srce jako brzo lupa za nekoga tko danima ne jede , ne pije, tko je kost i koza, i samo lezi i miruje. Takvom stanju ne pomazu nikakvi antibiotici, bio to covjek ili zivotinja! Takodjer ambulanta poprilicno jadno izgleda, apsolutno nista opreme u njoj , mogu maltene samo dati injekciju i prepisat neke tablete. No meni nije vrag dao mira pa sam otisla kod drugog veterinara, u ambulantu dr. Dolittle, em hrpa opreme, vlastita ljekarna, rendgen, laboratorij.... i, tamo otkrijemo da jadna ne moze disati jer su joj pluca puna nekakve tekucine, i da je nazalost prekasno za ista. Temperaturu je imala 37.7C kad sam ju dovela kod njega, jezik bio plavkast zbog nedostatka kisika..pretuzno.
Eto, drugi puta cu pametnije ako ikad budem odlucila opet uzeti macu. Pozdrav svima

Žao mi je.

Joj bolje da ne pišem ništa. Tu sam se na livadi skoro posvađala s ljudima, nedo bog da spomeneš da imaš svakakva iskustva s njime.

Kod njega je kako naletiš, imam i odlična iskustva (spasio mi je micija kad je bilo hitno), a imam i katastrofa zadnje iskustvo zbog kojeg sam se s mačkama preselila u drugu ambulantu i tamo idem već godinama. Jbg meni je neprihvatljivo da netko navaljuje cijepiti živinu dok se od nečega oporavlja i da ja moram razmišljati jel mogu vjerovati tom vetu ili ne što se tiče drugih stvari. Mislim da je mico tada iskoristio jedan od svojih 9 života, da sam ga dala tada cijepiti bio bi pokojan jer je imao užasne jetrene i bilirubin i mjesecima je trebalo da dođe u normalu i mjesecima sam morala paziti što od preparata koristim i koje lijekove dobiva da mu ne bi opteretila jetru.

[_enigma_]

(drugi dio posta od ispod..)

I nije prošlo dvije minute, ona meni DOSLOVCE OTEGNE PAPKE, OKRENE OČIMA I IZDAHNE PRED OČIMA!!

Ja izletim i derem se da je prestala disati.. oni dođu i odnesu je kao na kisik..

ali prekjučer sam u konzultacijama s jednim iskusnim vetom saznala da je zapravo već tada bila gotova.. nema povratka.. toliko joj je snizio tlak da nema povratka od toga..... reanimacija tu nema nikakvog smisla.. tlak otišao..

Pao tlak.. otkazala pluća.. digla se temperatura koju NIJE IMALA jer su joj pluća otkazala.. onda su je hladili i nisu uspjeli ohladiti.. onda joj je srce stalo, pa su je 4 puta defibrilirali.. bezveze.. ne bi joj to pomoglo, saznala sam kasnije.. kasnije od iskusnog veta.. da čim je ona jednom otišla, gotovo.. pao tlak, to ne možeš dići više.. on veli.. Eto..

Moju belicu ubiše veterinari. Budale. Eto. Veliko i razvikano More iz Šibenika.

Nisu oni loši ljudi vjerojatno, ali ovo su učinili diletantski do bola!!

Ljuta sam.. tužna.. pitam se: jesam u pravu ili nisam? Jesam. Jer morali su znati da se dahtanje ne rješava sedacijama na silu, nego pokušaš saznati šta je.. sedacije su uvijek opasne kod srčanih bolesnika ili kod problema sa plućima, a ona je očito imala ili jedno ili drugo, ili oboje..

A oni njoj s tim problemom daju sedativ koji je opasan u takvim situacijama, i kad se ona, borac mali, skoro izvuče iz toga, on joj spiči apaurin, koji joj je dodatno snizio tlak i prevalio je preko ruba po kojem je plesala...

Majko moja.. ovo što sad saznala o sedativu koji je dobila me je učvrstilo da je inače dobar doktor postupio krajnje diletantski..
Umjesto da ako već ne može snimiti psa, temeljito presluša i pokuša barem snimiti bez obzira na dahtanje, jer ako na popisu sumnjivih bolesti s obzirom na simptom su pluća i/ili srce EVIDENTNO, onda sedacija nije smjela biti!!!

Sve da je i preživjela tu sedaciju i da sam s njom otišla doma, bez da su joj dijagnosticirali stvar i dali odgovarajući lijek, isto bi mi umrla.
Jer sam se vratila doma bez dijagnoze!
I onda bi mi umrla na rukama, a ja bi se grizla što nisam inzistirala na daljnjim pretragama i pregledima..

koji diletanti..

Ne znam zašto Šibensko More toliko hvale.. ponijeli su se em neprofesionalno (nisu je htjeli primiti u ponoć kad sam rekla da je hitan slučaj, te da treba hitnu noćnu obradu!!), em je nisu htjeli primiti ujutro (), nego dođi ja u 13h.. Kad sam došla, njeno malo srce se mučilo 13 sati duže..

Ma sve se urotilo protiv nje.. nije imala šanse jer bi je opet obradile ove budale koje bi joj opet spičile sedative.. samo po noći i 13 sati ranije bi je ubili..

Tako da s Morem očito nije imala nikakve šanse... eventualno bi možda u ponoć bolje podnijela sedaciju, pa bi joj možda napravili (da su se sjetili, vrli veterinari) i uzv srca i pluća i šta još već treba..

Svašta, svašta, svašta..

Ode moje dijete zbog tih idiota.. Sve sam ljuća na njih.. Jedva čekam da je pokupim i onda će me čut!

Ovo iskustvo, da vam dijete umre pred očima, nikom NIKOM ne bih poželjela!

Upravo ovo.. ove slike.. one me napadaju i ne daju da se smirim.. ujutro me bude.. i tako..

ah.. moram se smiriti jer će me ovo ubiti..

[_enigma_]

lauxret, moja iskrena sućut... Drži mi se.. Drži!

Nestao mi prvi dio posta.. gdje opisujem kako je to sve išlo..
ma.. neda mi se sad opet pisati.. ajd, budem. Jer je bitno za razumijevanje onog objavljenog posta..

Uglavnom, nakon što je nisu htjeli primiti niti u ponoć, niti ujutro, naruče me u 13h i dođem ja s njom.
Poslušali je slušalicama jedno sekundu, izvadili krv, dali protiv bolova i antibiotik za svaki slučaj i htjeli poslati doma...
ja: molim?! Nema šanse.. napravite joj sve pretrage.. rentgen, uzv.. sve šta treba da se ustanovi zašto dahće, jer ovo njeno malo srce neće izdržati!

Nato oni nju uspavaju, odnesu na rentgen i mi čekamo.. čekamo

vrate se oni i kažu: budite uz nju..

Ona hropće.. jedva diše.. trza nogicom.. ko da ima epilepsiju..
Ja užasnuta..
Pjevam joj.. pseto maleno.. slatko preslatko.. tebe volim ja, curo malena...

I borac moj mali.. polako polako nogica se prestane trzati.. počne opet dahtati.. navraćaju doktori.. kaže jedan: šta, uz toliku sedaciju, još trza..?

Ona polako počne dahtati.. prestane trzanje nogicama.. ulazi mladi doktor koji je vodi.. i ja njemu skrenem pažnju na njeno dahtanje..

nato on njoj nešto spiči, nisam se niti snašla!

Ja pitam: šta ste joj to dali?!?!? Bojala sam se da joj opet nije spičio nešto za smirenje!
Apaurin, kaže on!

Znala sam da je GOTOVA!! Majko moja!

[_enigma_]

Laku noc, duso mamina mala.. odmaraj svoje malo napaceno srce.. ili pluca.. ko zna sta ti je bilo..

Boze.. jos ne vjerujem..

Za koji dan prvi put da idemo dole bez tebe.. jos uvijek ne vjerujem.. sve je tako pusto bez tebe..

Sve je izgubilo boju.. do niceg mi vise nije stalo..
Ne znam kako zivjeti bez tebe..
Zaboravim na koji tren, a onda kad se sjetim, ko ubod noza u dusu..

Ajme.. kako se ovo prezivi..? 😢

[Pješčani sat]

enigma i lauxret, moja sućut.

[_enigma_]

Pokopala sam moje milo.. To je drugi put da mi je umrla.. tko zna šta se sad događa tamo dole.. ne mogu niti zamisliti..

NIKAD VIŠE njene male glavice.. njenih malih obrisića.. tako slatka od vrška repića do šapica i glavice.. Milovala sam je kroz dekicu.. provirila njuškicu.. njena..! Glavica..njena! ONA! Toliko šokantno, a oper sam bila sretna šta je još jednom vidim! Međutim.. onda trebalo to zatrpati zemljom.. JOOOJ!

NIKAD više neću vidjeti i maziti ta mala leđa.. tu malu slatku glavicu..

U drugom životu, ima li takve glavice..? Leđa..? ILi je sve ništavilo..? Nema ničega..?

Ne mogu vjerovati da je nema.. i da je otišla na tako užasan i glup način.. Nije zaslužila, maleni moj borac..

Plačem.. ne mogu je preboljeti.. tako mi ju je žao.. što je morala takav strah i užas doživjeti.. milo moje.. spavaj.. spavaj.. sanjaj o nama.. o hranici.. o poslasticama.. o piču i čokoladi.. o spavanju iza peći.. o zajedničkim šetnjicama po kvartu.. po Maksimiru.. O tvojim omiljenim patkicama.. o sunčanju u travici.. na krevetu.. na stolici.. na platou ispred vikse..
o nama dvjema na našem krevetu.. ultimativna sreća za obje.. spavaj, milo moje.. sanjaj.. sanjaj.. samo nemoj biti mrtva.. barem duhom.. molim Svevišnjeg.. Svemir.. Boga.. koga treba.. da ti ne uskrati barem duševni život, sad kad malo tijelo trune u zemlji.. ono prekrasno preslatko malo tijelo..

Utjeho moja.. bebo moja.. sve moje.. tebe nema kraj mene.. ali pustimo to.. bitno da je tebi dobro.. Nadam se.. Bože, nadam se da zaista postoji taj Dugin most i ta livadica.. premda.. tebi bi bilo najdraže biti uz mene, pod dekom.. i žvačkati pič i čokoladu.. jesti juhicu.. njuškati roštiljić i dobiti komad meseka..

Spavaj, bebo moja.. nadam se da su sile dobre prema tebi.. da ti je dušica na nekom lijepom mjestu.. ako si reinkarnirala, da nisi kukac ili leptir.. da ti je opet dao lijep život uz nekog dobrog.. ili da dušica čeka mene.. na livadici.. o Bože, molim te to.. učini nam to.. zaslužilo je malo moje.. nevino i nedužno preslatko malo stvorenje..

Ljubi te mama, voli te tata, ne možemo te zaboraviti, zlato naše!
Ljubimo te! VOLIMO TE! Nikad te nećemo zaboraviti.. NIKAD!

https://www.google.hr/search?source=....0.4Cnx3utsbF0

[Victoria 08]

Danas je otišao mačak Todor
Hvala ti za 14 godina kojima si mojima uljepšavao život.
Sad odmori.

[Victoria 08]

Otišao je i naš pas Kuki
13 godina si nam uljepšavao život.
Klinci su neopisivo tužni, dvorište je pusto bez tebe.
Odmaraj sada.

[leeloo27]

Tako su i moj mici i macka otisli u par mjeseci razmaka.

[_enigma_]

Evo, da vidite moju malu srnicu.. moje malo štene od 6 do 9 godina (slike su iz tog perioda)

Ove su mi nekako posebne..
Ljepotica u travi.. srnica moja mala..
https://imgur.com/NhEz2b1

E, ljudi, taj pogled.. te oči.. ovu fotku imam uokvirenu.. i gdje god je stavim, ona me gleda.. baš čudna i fora slika..
https://imgur.com/QOkcuop

Žica hranu ispod stola! )) Standard.. hahahah
https://imgur.com/aCm8CSA

E, ova je za krepat.. ))
https://imgur.com/KHvvBtm

Blaženo spava, srce moje.. ljubav moja..
https://imgur.com/lHwYqhC

Njen mali pogledić.. standarni.. hahahah.. srce moje.. kako je slatka sva..
https://imgur.com/MBbDum8

Čeka papicu da bude gotova..
https://imgur.com/5URoLM7
https://imgur.com/M2QYzIj

Božićna atmosfera..:
https://imgur.com/JP6SIOe
https://imgur.com/inf0HBv

Spava blaženo.. tako je izgledala i kad je 'otišla'.. Bože..
https://imgur.com/pErDUiR

Uživa, ali ono, totalka!
https://imgur.com/EPqrkIp

Ova mi je antologijska.. za sva vremena.. taj pogled, nekako iz daljine..
https://imgur.com/cZWKg0Q

Šta da vam kažem.. ovakvo malo slatko pseto - nikad više.. nikad više.. RIP, zlato mamino.. Neka te anđeli čuvaju..

[Didi]

_enigma_ kaže:

Žica hranu ispod stola! )) Standard.. hahahah
https://imgur.com/aCm8CSA

Meni je ova najljepša. I nisi je baš morala odati što je radila.

[_enigma_]

Didi kaže:

Meni je ova najljepša. I nisi je baš morala odati što je radila.

Moja mala srnica.. Evo.. kad je već nisi mogla upoznati uživo, bar evo ovako..

[Zaljubljeni111]

Isprike odmah ako tema ne pripada ovdje pa slobodno premjestite. Samo zelim cuti misljenje osoba koje imaju iskustva s ovom situacijom, a vjerujem da nas ima.

Naime, u petak oko podne napustila nas je nasa draga peknezerica. Bila je stara malo preko 10 godina i ta cinjenica me uzasno rastuzuje dok pisem ovo. Vidim da na nekim stranicama pise da mogu zivjeti 12-15, ali neki kazu da je i 10 godina vec mnogo. Znam da su skloni bolestima ali sumnjamo na trovanje. Noc prije sam je drzao u sobi nekih 30 minuta. Kad je pozeljela ici dolje, spustio sam je i nekako je cudno pocela hodati. Djelovalo je kao da je paralizirana.

To je nekako sve krenulo pocetkom proslog tjedna. Mislilo se da je opet obicna viroza i da ne treba strahovati jer je cesto znala povracati ali bi sve bilo u redu nakon 2-3 dana dok bi samo mirovala. Prati me sad velika krivnja jer smatram kako se mozda nesto moglo napraviti kad se odmah pocela lose osjecati.

Odvratan osjecaj je kad sam saznao od clana obitelji kako je otisla. Otisao sam do nje na balkon i vidio kako lezi otvorenih ociju. Zoves i mrdas ali ne reagira. Odmah sam zaplakao jer tek kad ti nesto skroz sklizne s ruku, tek onda shvatis koliko si zapravo izgubio.

Sretan sam jer smo joj podarili prekrasan zivot. Zaista smo je i razmazili previse ali ono sto me najvise fasciniralo je njezina ljubav prema majci. Ne znam kako bi to uopce opisao i zbog toga mi je najvise zao sto je vise nema. Mama nije mogla otici iz stana ni na sat vremena, a ona bi doslovce zaplakala od tuge jer je morala otici van, pa makar i na kratko. A povratak? To je doslovce vristanje od srece jer je mama dosla kuci. Imali su nevjerojatnu povezanost i strah me kako ce mama reagirati nakon nekog vremena iako je sve to iznenadujuce dobro primila.

Imala je tretman prave princeze i uistinu je bio poseban pas iako znam da to svi govorimo za nase drage ljubimce ali najrade bi postavio jedan video da se vidi kolika je to povezanost.

Prati me golema tuga, posebno jucer sam tijekom dana kratko zadrijemao i naravno san o njoj. Sanjao sam kako sam se nasao tog petka na balkonu i kako sam je mrdao, mrdao i mrdao. I USPIO! Sve je bilo kao prije i vratila nam se. Sreca u obitelji nikad nije bila veca, a onda sam se probudio i samo briznuo u plac. Uzasan osjecaj.

Je li u redu planirati dolazak novog psa ili je jos rano za to? Osobno se osjecam kao da je dio mene otisao iako se nisam toliko brinuo za nju kao sto je mama to radila. Vise sam uskakao s hranom koju je voljela pa bi tek onda njoj znao biti broj jedan. Sad me malo i strah kad bi dolazio novi pas jer zaista ne razmisljas o tim negativnim stvarima, a onda kad ode ti dode smak svijeta.

Kako ste vi krenuli dalje nakon ovakvih situacija? Ispricavam se na dugackom pisanju ali odmah mi je lakse. Srecom imam normalne prijatelje pa su mi mnogi pomogli u razgovorima o tome.

[leeloo27]

Zašto bi bilo prerano? Svatko tuguje na svoj način.

Kad smo dali micija uspavati ja sam sutradan otišla u azil i udomila štene. Slušala sam priče kak mi se nije ovaj ni pošteno ohladio a ja već novu živinu nabavila i da sam trebala prvo preboljeti. Ne da mi se uopće objašnjavati da ja tog mačka neću nikada preboliti, da mi je bio poseban i da me puno jače pogodilo nego kad su ostali otišli i da nema tog vremenskog perioda kad bi mi bilo lakše. Evo i ovo sad tipkam na rubu plača, a a prošlo je godinu i pol dana kako ga nema. Meni je bilo lakše nabaviti odmah nešto novo jer mi je zaokupilo pažnju i nisam stogla toliko cmizdriti i pasti u depru. Da boli, još uvijek boli i boljet će i on i ostatak ekipe.

[Offshore]

Leleloo je sve rekla.

Bol neće boljet ništa manje, ali imat ćeš nekoga tko će te zaokupiti, i veseliti.

[panties]

_enigma_ kaže:

Ovo iskustvo, da vam dijete umre pred očima, nikom NIKOM ne bih poželjela!

Uzasnuta ovo citam sve, katastrofa. Ista stvar mi se desila.
U dva dana mi je na rukama umro pas nakon sto su nas veterinari uporno kuci slali sa nekim gastro hranama, i sta ti ja znam. Ja kazem, ON JEDE, ON PIJE, CAK I PISKI, KAKI ali dahce, ne igra se, vidi se da nije svoj.
Ma znate, on ima 13 godina, ne moze se on vise ni igrati ko sto se igrao. Nista, to je gastritis neki, evo tebi royal canin, i racun, i kuci pa dodjite opet u ponedjeljak. Dvaput u petak, dvaput u subotu.

Subota na nedjelju, 5 ujutro, budi on mene, beba moja. Reko sta ti treba, oces jesti, hoces da idemo u setnju? Nabrajam mu ja sta mu sve mogu dati, al nista on, leze mi na krilo i umrije. Ko vjetrom odnesen, samo ga nema. Samo se opustio, na usta krv, ne samo krv nego litre i litre krvi, takav sam osjecaj imala. Pokusavam ga ozivljavat, u jednom trenu je poceo da i dise, ili sam bar mislila, pa jos veci horor kad sam skontala da je ipak to to... davno je on otisao. Prijateljica mi je poslije objasnila da je to samo bio zrak koji je ostao u plucima, izasao...

Pa kako, kako nisu skontali da se pluca pune tecnoscu, kako nisu skontali da nesto nije u redu sa srcem? Ubija me u pojam to sto sve mislim da sam mogla jos nesto uraditi... ali sta? Sta kad nisam i sama veterinar, ne razumijem se u psece zdravlje mimo 'nesto mi je slab', kada veterinari na raspologanju NECE da rade svoj posao. Istraumirana sam od tog nerada, neznanja, neprofesionalnosti. Kako covjek da ikome vjeruje?

@zaljubljeni111 Ja licno mislim da kad ti raskusuras sa sobom u glavi da si prihvatio taj gubitak za ono sto jeste, da ne trazis zamjenu nego samo jos jednog druga, da taj drugi pas vjerovatno nece biti isti kao i prosli, i da nije fer da to od njega i ocekujes... tad je vrijeme.
Ja sam bila spremna odmah, ubijala me tisina u kuci. Znala sam da je on otisao i da ga nijedan drugi nece zamijeniti, ali imam ljubavi za jos jednog. Malo sam bila i sebicna, meni bi lakse bilo.
Moji ukucani nisu bili spremni. Mala sestra je trebala vremena da sredi to sebi u glavi i to sam i postovala, i nismo uzimali jos jednog psa dok nije ona bila spremna.
Refleksno je da hoces drugog psa odmah, gubitak boli. Cekaj, smiri malo. Vidi zasto zelis drugog psa, iz kojih razloga. I onda odluci. Nekim ljudima treba dugo da budu spremni iako misle da su spremni odmah.

edit: meni je okolina toksicna bila poslije ovog gubitka, sa svima sam se pozdravila. "zasto patis za psom toliko, pa nije covjek", kaze, a znam da bi se rasplakao da mu mobitel crkne il tene poderu. Ne razumiju to ljudi koji nisu dozivjeli, bar iz mog iskustva.

[Fl@Tron]

Moja prica pocinje kad je maca prije 8 dana prestala jesti i piti... i jednostavno je klonula. Odmah smo ju odveli veterinaru gdje je utvrđena anemija...i da ne duljim uz to sve je dobila i neku macju neizljecivu bolest - koju navodno od mame svoje nosi...U nadi da cemo ju spasiti svaki dan smo je vodili veterinaru na ljecenje...upravo smo ju uspavali pocela joj je jetra otkazivati i pocela se napuhavat...

R.I.P. Penny 01.07.2013. - 04.06.2019

[nela2910]

Fl@Tron kaže:

Moja prica pocinje kad je maca prije 8 dana prestala jesti i piti... i jednostavno je klonula. Odmah smo ju odveli veterinaru gdje je utvrđena anemija...i da ne duljim uz to sve je dobila i neku macju neizljecivu bolest - koju navodno od mame svoje nosi...U nadi da cemo ju spasiti svaki dan smo je vodili veterinaru na ljecenje...upravo smo ju uspavali pocela joj je jetra otkazivati i pocela se napuhavat...

R.I.P. Penny 01.07.2013. - 04.06.2019

Žao mi je zbog penny, drži se!
Rip

[Fl@Tron]

nela2910 kaže:

Žao mi je zbog penny, drži se!
Rip

hvala...fip skraceno, od tog je umrla