Eugen Fink: Uvod u filozofiju

[nitko i ništa]

0. Hegel se na jednom mjestu žali kako u pogledu svih umjetnosti, znanosti i zanata vlada uvjerenje da se onaj koji se njima želi baviti mora dugo i postupno učiti, dok jedino o filozofiji vlada predrasuda da je svatko u stanju filozofirati i ocjenjivati vrijednost neke filozofije prema mjerilima koja posjeduje u svom prirodnom umu. A svatko priznaje da nije u stanju napraviti cipele, premda ima i oči i ruke i može nabaviti i kožu i alat – kao da mjerilo za cipele ne posjeduje u svome stopalu!

[nitko i ništa]

Palo mi je na pamet da bismo mogli organizirati jednu malu 'filozofsku radionicu' – da nekoliko redovitih forumskih filozofa i onih koji će to tek postati istodobno čitaju neku knjigu, tijekom recimo par tjedana, i raspravljaju o njoj. Osobito mi se povoljnom za to učinio Finkov Uvod u filozofiju. No, shvatio sam da je to iluzorno – najprije zato što bi teško bilo dovoljno uskladiti rasporede, a još više zbog problema o kojem sam gore naveo Hegelovo zapažanje. Nitko ne misli da se tek mora uvesti u filozofiju. Svatko misli da je ili već pravi filozof, ili je štoviše uvelike nadrastao filozofiju, i svojim mišljenjem (ili mnogi čak ne-mišljenjem) ili metodom ide dublje od nje.

Pa sam odlučio ovako: kako sam ionako skoro svaki dan na forumu, nabacivat ću pomalo dijelove te knjige. U početku ću vrlo malo izostavljati, a možda i nešto komentirati, ako mi se učini primjereno. Oni koji češće zalaze na ovaj podforum moći će se tako dati uvesti filozofiju, preko Finka i moga skenera. Rasprava je dobrodošla – ipak, s obzirom na narav teme nadam se da ćemo svi biti u stanju prihvatiti položaj učenika u odnosu na ono što Fink kazuje. To 'biti učenik' ne znači 'ne misliti svojom glavom', nego dopustiti mu da nas uvede u nešto. Mišljenje svojom glavom ionako nećemo moći izbjeći.

Naravno, preporučujem ipak svima koje zanima filozofija da tu knjigu kupe – 60 kuna nije puno, a ovaj Uvod je izvanredan. Da kupe a ne posude u knjižnici, jer pravu filozofsku knjigu čitamo više puta. Oni koji odluče pratiti ovo iznošenje te knjige na netu trebaju znati da knjiga ima 222 stranice. Tako da ja vjerujem da ćemo za nekih godinu dana forumašenja doći bliže tome da smo uvedeni u filozofiju. Jedan velikan našeg doba kaže da ako bio što radiš svaki dan 20 minuta, ali svaki dan, postat ćeš stručnjak u tome. Ako to kaže Arnold Schwarzenegger, za vjerovati mu je. Zato obavezno kliknite na 'pretplati se na ovu temu', i polako se uvedite u filozofiju.

Dakle, Eugen Fink, predavanja iz 1946. (numeracija odjeljaka je moja).

[nitko i ništa]

1. Postavlja se zadaća uvoda u filozofiju. Nju susrećemo kao nastavni predmet na sveučilištu (kod nas i u gimnaziji). Pitanje je samo pokazuje li se ona na taj način kakva je sama po sebi ili upravo tako skriva svoju bit. (…) Što se događa s filozofijom kada se pojavi u programu učenja u nekoj školi? Je li mudrost uopće moguća kao školska mudrost? Ta upitnost opterećuje svaki pokušaj pokazivanja puta u filozofiju.

2. Filozofija nije znanost. Ona stoga nema ni isti stil poučavanja i učenja kao znanosti. Filozofija također nije svjetonazor koji se može proročki objavljivati. Što su to znanosti i svjetonazor, to konačno određuje filozofija. A ona također sama određuje što je ona sama. (…) Ona je međutim uvijek u izrazitoj opasnosti da zataji u zadaći svojeg samoutemeljenja i ono 'sapere aude' vrijedi za nju u izuzetnom smislu.

3. Uvod u filozofiju nije nikada tek 'pedagoški' uvod u stanje znanja neke znanosti, niti je usporedivo s takvim uvodom(…) Uvod u filozofiju je napor da filozofija započne.

(...nastavit će se...)

Da ne bismo morali pitati adriatica što znači 'sapere aude', Google daje: Sapere Aude is Latin for the command 'dare to know,' which is the sentence Immanuel Kant uses as a departure point for his essay "What is Enlightenment?" Kant commands us to "have the courage to use our own understanding!"

[nitko i ništa]

Ponegdje ću malo pokušati pojednostavniti Finkov način izlaganja.
Riječ 'historija' valja shvatiti kao 'znanje o povijesti', a riječ 'povijest' kao 'način promjene u vremenu', kao sami proces kojega historija opisuje.

4. No, zar se to započinjanje nije već odavno dogodilo? Ne leži li taj početak daleko iza nas, i nije li nadiđen u dugoj povijesti napretkom, radom generacija?
Povijest filozofije, njoj svojstveni način promjene u vremenu, daleko je od toga da bude samorazumljivo tlo koje nam omogućuje neposredan pristup filozofiji. Povijesnost filozofije je nejasan problem. Put preko povijesti ne ušteđuje nam nevolju započinjanja

Što mu to znači da je 'povijesnost filozofije nejasan problem'? Znači da se u vezi s tim postavljaju neka pitanja. Npr: u kojem je smislu filozofija 'vječna'? A u kojem povijesna, dakle, promjenjiva, ovisna o unutarsvjetskim okolnostima? Jeli ona nešto što se razvija, što napreduje? Ili uvijek jednaka, mada možda iskazana svaki put drugačije? Ili se doduše mijenja ali se ipak ne može reći da napreduje - poput umjetnosti?

5. Znanost poput matematike uvijek ima sadašnje stanje - ono je ukupnost valjanih teorema i stanja otvorenih problema. Aktualno stanje je sistematska povezanost svih pojedinih teorema, povezanost utemeljenja. Teorije se jedna prema drugoj nalaze u odnosu dopune naspram sveukupne teorije. Matematičko istraživanje završava rezultatima i uvijek novim rezultatima. Stanje je tako u stalnoj preobrazbi koja ima karakter napretka. Stara važeća dostignuća spoznaju se možda kao nepotpune, jednostrane teorije, ali ona ostaju, dopunjena i usavršena uz nova. Prijašnji stupnjevi su predstupnjevi koji mogu biti tek od sekundarnog historijskog interesa. Duhovna tvorba ''matematika'' kontinuirana sinteza svih dostignuća koja čine ukupnost znanosti u njenom sadašnjem stanju.

6. Ta temeljna karakteristika unapredivosti matematike najuže je povezana s njezinom objektivnom naučivošću i poučivošću, s mogućom podjelom rada i s zamjenjivošću svakoga tko spoznaje. To su crte koje su u različitoj mjeri svojstvene svim znanostima.
Uvod u neku znanost jest posredovanje znanja koje odgovara objektivnom stanju te znanosti. Takav je racionalni proces spoznaje 'anoniman' u izvjesnom smislu:on ne znači faktično mišljenje nekog određenog pojedinačno postojećeg nezamjenjivog čovjeka.

(...nastavit će se...)

[planinar]

Kratki komentarčić: svaka (i bilo kakva) filozofija očituje se u mudrom činu, tj. tek mudar čin otkriva mudru misao koja iza njega stoji.

[nitko i ništa]

7. Filozofija (u tom smislu) ne napreduje, ona nema neko sadašnje stanje kao jedinstvo ukupne teorije. Na području filozofije podjela rada i anonimnost su nebitne. Međutim, je li ona time manje od znanosti? Je li to nedostatak filozofije? Možda je sav napredak znanosti moguć samo stoga što one stoje na neupitnom tlu, tlu kojeg same znanosti niti spoznaju niti utemeljuju.

Doduše, tzv. 'analitička filozofija', a što se odnosi uglavnom na angloameričku filozofsku tradiciju, pokušava se približiti 'znanstvenosti' u gornjem smislu podjele rada i započinjanja sa 'sadašnjim stanjem problema'. No onome kako Fink shvaća filozofiju - dakle osobno, iz pune vlastite egzistencije - to je duboko strano.

Uz sljedeći odjeljak valja napomenuti da se sintagma 'duhovna povijest' u njemačkoj jezičnoj tradiciji koristi otprilike za 'kulturnu povijest', prvenstveno 'povijest umjetnosti', uključujuću književnost, ali i 'povijest znanosti'. 'Duh' u smislu 'duh vremena'. Nema nikakve veze s onim što se danas (recimo ovdje na forumu) naziva 'duhovnost'. 'Duhovne tvorbe' su znanosti, umjetnosti, religija, filozofija…
Doksografija bi bila 'popis mnijenja', gdje se riječ mnijenje (grčki doxa) shvaća kao 'svatko misli svoje (ili preciznije, svatko mnije svoje, svatko ima svoje mnijenje), a ima li tu kakve istinitosti, o tome se ne pitamo'.
Filozofem je neko pojedinačno uobličenje filozofije, 'nečija filozofija'.

8. Je li onda filozofija, kad je već određena suprotnošću prema znanostima i njihovoj napredujućoj strukturi, možda povijesna poput tvorbi umjetnosti? Naime svaki put zgotovljena u jednokratno izraženom obliku? Je li njezina povijest područje likova spram kojih je moguće tek zadivljeno uzimanje na znanje, bez ikakve odluke o iskazanoj istini tih likova filozofije?
Svaki pokušaj da se filozofija shvati polazeći od umjetničkog djela propada jer filozofiju dohvaća samo u njezinu duhovno-povijesnom postojanju.
Postojanje filozofije u prostoru opće duhovne povijesti najjača je zapreka pristupu u filozofiju. Ona po tome izgleda kao da je već tu. Tu je međutim samo njezina neshvaćena pojava, a ne njezin živi duh. Tu je šareno mnoštvo filozofema, ali nikada filozofija sama po sebi. Povijest filozofije postaje tada muzejom znamenitosti, subjektivnih slika svijeta i u cijelosti prije sliči ludnici nego povijesnome životu uma.
Neutralna nepristranost doksografije, koja se u nemoći svoje puke znatiželje jednako objektivno drži spram svih filozofema, jest predrasuda da može, bez da sama filozofira, naići na filozofiju. Hegel kaže: ''živi duh koji prebiva u nekoj filozofiji zahtijeva da za svoje otkrivanje bude rođen od srodnog duha. On pred historijskim ponašanjem, koje proizlazi iz bilo kojeg interesa za poznavanje mnijenja, izmiče kao neki strani fenomen i ne očituje svoju unutarnjost.''
Tumačenje je jedini istinski odnos prema povijesti filozofije. Ono nije dodavanje vlastitih mišljenja mišljenju izlaganoga mislioca, nego borba za istinu njegove vlastite misli.

Tumačenje ovdje, ako ja to razumijem, znači otprilike 'prisvajanje'. Učiniti nešto svojim, dakle iznositi nečije mišljenje ne kao mišljenje nekoga drugoga, nego kao svoje mišljenje (dakako, ne kao svoje originalno, nego upravo kao ono koje smo po-svojili). Tumačiti jest u-živjeti se u nečije mišljenje, i time to mišljenje o-živjeti. Ovdje se od tumača traži određena skromnost: prepustiti se nečijem mišljenju. Ali zapravo je takvo prepuštanje moguće samo tamo gdje ima erosa, ljubavi prema tome čemu se prepuštamo. (...nastavit će se...)

[nitko i ništa]

planinar kaže:
Kratki komentarčić: svaka (i bilo kakva) filozofija očituje se u mudrom činu, tj. tek mudar čin otkriva mudru misao koja iza njega stoji.

Philo-sophos nije već sophos, nije već mudar. Tek ima želju, eros, za mudrošću. Čin koji otkriva želju za mudroću otkriva filo-sofsku misao iza njega.

A evo sam na ovom forumu baš naišao nešto o erosu i mudrosti:

_cohena_ kaže:
- Zašto ne loviš ribu? Izgleda velika ludost, što i jest, ali postane najveca strast. I brani čovjeka od njegovih ludosti. Svijet se moze rušiti, a ti ćeš, nepomičan, buljiti u vodu. Najveća mudrost u životu je da čovjek pronadje pravu ludost...
Jedinstveni M. Selimovic!!

[planinar]

nitko i ništa kaže:
Philo-sophos nije već sophos, nije već mudar. Tek ima želju, eros, za mudrošću. Čin koji otkriva želju za mudroću otkriva filo-sofsku misao iza njega.

Točno, no ja sam mislio i na onaj "drugi" pokušaj, koji je prožet istom onom prvotnom težnjom.

[planinar]

Još nešto - Grci imaju više riječi za našu jednu, "ljubav" - "philos" je prijateljska ljubav, naklonjenost, dok "eros" označava drugu vrstu ljubavi.

[nitko i ništa]

9. Uvod u filozofiju je prije svega negativan: njezin prvi iskaz je iskaz o tome što ona nije. Ona sama uspostavlja se u naslućivanju svoje suprotnosti spram neposredno danog znanja. [B]Može li međutim filozofija započeti slutnjom?[B] Ne mora li ona, ako ne želi graditi na pijesku, prije svega postaviti jedan čvrsti temelj?
Ne mora li ona svoju polaznu točku uzeti u nekoj neoborivoj prvoj izvjesnosti - kritikom svega dvojbenog i nesigurnog?
No koja bi moć trebala izvršiti neku takvu kritiku? Možda ljudski razum u razumnosti svojega zdravog svjetonazora?
No ne znači li to logiku takozvanog čovjekova zdravog razuma unaprijed proglasiti instancijom za ono što može biti filozofija? Nije li to dogmatsko predodlučivanje? Nije li predrasuda? Kako god da stvari glede toga stoje, na kraju je kritičnije jednom napustiti sve uhodane i uobičajene načine znanja. Uvod u filozofiju je na taj način rastanak sa svijetom. Pa i nebesko kraljevstvo spoznaje pripada siromašnima duhom, onima koji se dobrovoljno osiromašuju i oslobađaju svakog posjedovanja znanja.

10. To nije iracionalno nepovjerenje prema umu, naprotiv. (...)Pojedinačne znanosti odnose se na predmete koji su već zadani prije znanstvenog obraćanja predmetima, koji su već unaprijed tu, i priznati su od 'predodžbe' kao unaprijed postojeći. Pojedinačne znanosti u obraćanju svome predmetu njega nalaze kao već postojećeg i poznatog u predznanstvenom poznavanju. Zoologija nalazi životinje, pravosuđe pravo, medicina bolest upravo kao poznato područje bića u predznanstvenom stavu. Ta su bića uvijek već unaprijed poznata, ona su uvijek već dana, od 'predodžbe prihvaćena, tj. neupitno pretpostavljena. 'Predodžba' dakle daje znanostima ono neposredno, tako da one mogu neposredno započeti.
Što je ta 'predodžba'? Ne valjda pojedinačni subjektivni čin predočavanja, a niti samo opažajna, ili samo osjetilna moć spoznavanja. 'Predodžba' označava ovdje cjelinu prethodnog imanja bića, temeljni stav čovjeka da biće neupitno prihvaća u njegovu postojanju koje se nameće.

(...nastavit će se...ako mi ne dosadi...)

[Druid]

planinar kaže:
Još nešto - Grci imaju više riječi za našu jednu, "ljubav" - "philos" je prijateljska ljubav, naklonjenost, dok "eros" označava drugu vrstu ljubavi.

Eros je nagonska, urođena ljubav, sam život po sebi, instiktivna ljubav i iskra života koja sama po sebi teži sebi, pa tako i teži reprodukciji da bi rađala novi život, ljubav.

Philos je određena sklonost, tendencija, naginjanje ka nečemu.

[nitko i ništa]

11. Početak filozofije uskraćuje se obratimo li se nekom unaprijed poznatom predmetu. On je neudoban i uznemiravajući, on je napad koji istjeruje čovjeka iz one udobnosti i nemara da neupitno unaprijed posjeduje biće. Predmet filozofije je najprije čak nepoznat. On je za predodžbu odsutan i u njoj uopće ne može prebivati - jer njegovo pojavljivanje uništava 'predodžbu' i tjera je nad nju samu. Drugim riječima, predmet filozofije ne može se susresti na tlu neupitnoga puštanja da biće naprosto postoji, nego tek dovođenjem toga tla u pitanje.
To znači da filozofija nastaje u negiranju neposrednosti ljudskog ponašanja prema biću time što upravo tu neposrednost kao takvu dovodi u pitanje.

12. Uvod u filozofiju nikada ne može preskočiti problem početka, koji nije samo metodski nego i egzistencijalni problem: pitanje koje ide do u korijen našega ljudskog bitka.
Radi li se dakle tek samo o tome da li i kako ulazimo u filozofiju, da li i kako nalazimo put, ispravan pristup? Kako je započinjemo? Nije li pitanje i to što filozofija započinje s nama? Zahvaća li ona nas, ili nas ostavlja na miru? Pripada li ona nama, našoj dosjetci, našoj oštroumnosti - ili nas pokreće kao dobačena sudbina, stavlja u pokret u našoj najdubljoj unutarnjosti?
Uvod u filozofiju je tad uvođenje filozofiranja kao životnoga gibanja u temelju naše egzistencije. Na pitanje o motivaciji, o poticaju tog gibanja ne može se odgovoriti iz okružja 'korisnoga' i 'probitačnoga'. Filozofija čovjeku ne koristi baš ništa. Naprotiv, ona čovjeka udaljava od važnosti svakidašnjice u kojoj se nalaze njegove dužnosti, patnje i radosti, baca ga u bezdan upitnosti i, dođe li uopće do toga, pribavlja mu znanje s kojim ne može ništa započeti.
Zašto čovjek filozofira? Što vodi taj nagon, da se tlo neupitnosti nadiđe? Slutnja jedne skrivene najviše mogućnosti znanja onoga što je najveće. Pitanje o 'koristi ili šteti filozofije za život' već je nebitnim postalo tamo gdje filozofija uopće iskrsava kao pitanje. Bitna pobuda za filozofiju, kao faktički način na koji ta slutnja pokreće naš duh, izvire iz naše egzistencije.

[illegale]

nitko i ništa kaže:
Filozofija čovjeku ne koristi baš ništa. Naprotiv, ona čovjeka udaljava od važnosti svakidašnjice u kojoj se nalaze njegove dužnosti, patnje i radosti, baca ga u bezdan upitnosti i, dođe li uopće do toga, pribavlja mu znanje s kojim ne može ništa započeti.

Cini mi se da je vrijeme da se pocnes baviti filozofijom, s obzirom da filozofikanstvo covjeka cini izgubljenim i sjebanim.

Pito si zasto se ljudi bave filozofikanstvom. E, iz istog razloga zasto idu u crkvu, zasto rade milijon drugih stvari koje im u zivu ne koriste.

Zbog osjecaja sigurnosti koji im te stvari nude. Jer covjek se lijepo osjeca na svom terenu, ma kako taj teren bio suvisna stvar u njegovu zivotu, ma kako bilo stetno gubljenje vremena na tom terenu, dok se zivotna okosnica raspada.

[hotnix]

ili kako je filozof R Rorty kriticki prozvao filozofiju samo jos jednim zabavnim glasom u golemoj sveopcoj civiliziranoj konverzaciji.
Danas se bavi knjizevnoscu ..ja u ovoj definiciji zapravo nevidim nista negativno.

[nitko i ništa]

hotnix kaže:
ili kako je filozof R Rorty kriticki prozvao filozofiju samo jos jednim zabavnim glasom u golemoj sveopcoj civiliziranoj konverzaciji.
Danas se bavi knjizevnoscu ..ja u ovoj definiciji zapravo nevidim nista negativno.

Vidi pod 8.

[hotnix]

da

[nitko i ništa]

13. Bitna pobuda za filozofiju, kao faktički način na koji ta slutnja pokreće naš duh, izvire iz naše egzistencije. Egzistencija je uvijek faktična, ovdje je i sada, u nekoj je situaciji.
Time nam se predzacrtava zadaća da našu faktičnu situaciju uprisutnimo radikalnim promišljanjem. Iz promišljenosti našega znanja o tome gdje stojimo i kako s nama stoji treba se dogoditi ulazak u filozofiju.

Gdje mi stojimo? Mi koji ovdje filozofiramo? Jesmo li dovoljno promislili o tu našu vlastitu situaciju, to naše vlastito 'tu': 'filozofiramo na forumu'? U zadnje vrijeme ovdje takva promišljanja plodonosno (mada se čini da je on počeo malo zdvajati nad time ) potiče guest, a još od ranije i Illegale (mada s više političkim pobudama). Vjerujem da svatko tko hoće filozofirati, pa i ovdje na forumu, mora sebi stalno postavljati to pitanje: 'što ja tu radim?' Bez ozbiljnog i iskrenog postavljenja tog pitanja samome sebi, ništa što se ovdje napiše neće biti nego puki chat. Sokrat je filozofiju odredio i prakticirao prema glasovitoj rečenici koja je navela atenske građane da ga osude na smrt: ''nepropitani život nije vrijedan življenja.''

Fink dakako nastavlja s promišljanjem situacije u kojoj je on tada kada govori – dakle situacije fakultetskoga predavanja. No, otud odmah prelazi na 'duhovnu situaciju vremena' koju Nietzsche naziva nihilizam, a ona samoj sebi tepa 'postmoderna'.

Što znači nihilizam? Da se obezvrjeđuju najviše vrijednosti. Nedostaje cilj. Nedostaje odgovor na ono pitanje 'čemu?'

O toj smo 'situaciji vremena' već raspravljali na ovome mjestu, gdje sam ja zastupao ispravnost te Nietzscheove tvrdnje iz 1880-ih: ''To što kazujem povijest je sljedećih dvaju stoljeća. Opisujem što dolazi, što ne može više drugačije doći: nadolazak nihilizma. Ta se priča može već sada ispričati: jer ovdje je sama nužnost na djelu.''

Fink uvjerljivo izlaže to viđenje današnjeg stanja duha kao nihilizma ali odmah potom dovodi u pitanje to da bi on bio neki naš neizbježni usud.


14. Egzistencijalni motiv za uvod u filozofiju može proizaći samo iz neprikrivene i na način bezobzirne istinitosti viđene situacije u kojoj se stvarno nalazimo. Samo iz razboritosti bez iluzija izbija znanje o tome kako zapravo stvari s nama stoje i na što to u sebi smjeramo. Istinska razboritost upojedinjuje čovjeka u jedincatost njegova sopstva. Ona odbacuje sve javne i preuzete načine na koje razumijemo naše 'bivanje tu' iz uobičajenih, predodređenih tumačenja života.
Tada se nadaje pitanje savjesti: je li naime doista kulturna situacija europskog nihilizma naš najvlastitiji položaj? Ne bi li moglo biti da mi upravo uslijed našeg svrstavanja u unaprijed oblikovanu shemu života, pa bilo to i vlastito očajanje, sebi prikrivamo vlastitu situaciju? Da sebi određujemo ulogu u velikoj igri života, dapače u svjetskom povijesnom procesu, čija nas fatalnost oslobađa toga da budemo mi sami, da sami odaberemo svoj vlastiti opstanak? Nije li na kraju samorazumijevanje iz javne kulturne situacije bijeg pred nama samima, jedan nespretan način da izbjegnemo samima sebi? To treba ostati pitanjem.

[geza]

Ma što je to UVOD U FILOZOFIJU? Ili filozofija ili ništa! Kome služi za bilo što UVOD?
Daj nitko i ništa počni već jednom pisati FILOZOFIJU, i odgovori na stara i nova filozofaks pitanja, a ne ponavljati poznato 100, 1000 x ? Odgovori na filozofksa pitanja: Od kuda Čovjek? Zašto Čovjek ? Kuda Čovjek ? Smiso i svrha Čovjeka u postojanju? Zašto znanost? Koja je svrha i smisao znanosti, a koji filozofije?
Što je stvarnost?
Odgovarajmo na takva filozofska pitanja a ne na pitanuja tko je što mislio u uvodu ili bez uvoda.

[nitko i ništa]

15. Neizbježna opasnost svih iskaza kojima se treba izraziti najunutarnjiji životni nagon filozofije, njezin egzistencijalni motiv, je to da oni djeluju i prečesto žele djelovati 'pobožno', propovijedati. Ali na filozofiju ne treba nagovarati. Ona je najslobodnija mogućnost čovjeka. Ono što se događa u osamljenosti čovjeka kojega zahvaća filozofija ne sabija se lako u riječ. Zatvorenost u tajnu unutarnjosti znači to da takvi porivi ne nastaju jedino iz onoga što je suvremeno i aktualno, nego iz temelja koji je bezvremenski.

16. Hegel kaže: ''Filozofija je po svojoj prirodi nešto ezoteričko, po sebi nije stvorena ni za svjetinu, niti je podobna biti opremljena za svjetinu; ona je filozofija samo po tome što je razumu suprotstavljena, a time još više zdravom ljudskom razumu, pod čim se podrazumijeva lokalna i temporalna ograničenost ljudskoga roda; u odnosu na to svijet filozofije po sebi i za sebe je jedan izokrenuti svijet.''
Filozofija kao izokrenuti svijet? Je li dakle svijet prije filozofije - svijet u kojem prije svega živimo i obitavamo, u kojem trpeći i radeći stupamo u odnose s bićem koje nas okružuje - pravi svijet? Svijet naše prakse ophođenja sa stvarima, svijet teorijskih iskustava u pozitivnim znanostima?
Ili je pak upravo obratno? Je li onaj svijet otvoren u filozofiji 'istinski', a onaj svijet koga se obično drži pravim 'krivi'? Je li filozofija tada u svom suprotstavljanju i predznanstvenom i znanstvenom pogledu na svijet 'točnija', bolja spoznaja bića?

[nitko i ništa]

geza kaže:
Ma što je to UVOD U FILOZOFIJU? Ili filozofija ili ništa! Kome služi za bilo što UVOD?

Vidi pod 12.

geza kaže:
Daj nitko i ništa počni već jednom pisati FILOZOFIJU, i odgovori na stara i nova filozofaks pitanja, a ne ponavljati poznato 100, 1000 x ? Odgovori na filozofksa pitanja: Od kuda Čovjek? Zašto Čovjek ? Kuda Čovjek ? Smiso i svrha Čovjeka u postojanju? Zašto znanost? Koja je svrha i smisao znanosti, a koji filozofije?
Što je stvarnost?
Odgovarajmo na takva filozofska pitanja a ne na pitanuja tko je što mislio u uvodu ili bez uvoda.

Geza, ti si odgovorio na sva ta pitanja. I to ne jednom, i to ne tek ukratko, nego višekratno i naširoko.
I?
Što se promijenilo? Jesu li svi rekli ''Bravo Geza, sve si riješio'' i uveli tvoje teorije u sve udžbenike? Koliko ja vidim malo tko razumije te tvoje odgovore ili ih uopće ozbiljno uzima u razmatranje.
Ja ne vjerujem da se ti ne pitaš zašto je to tako. Vjerojatno si našao i neki odgovor, ne znam.

No, možda je odgovor upravo u tome da svatko filozofira iz svoje egzistencijalne situacije. Tuđa rješenja mogu pomoći, ali svatko mora doći sam do odgovora, mora proći kroz to 'iskustvo mišljenja' da bi uopće mogao shvatiti odgovore na ta pitanja, čak i kad mu ih netko ponudi kao gotove odgovore.

Lijep opis toga dao je Martin Heidegger:
Filozofiranje je živo samo tamo gdje dospijeva do riječi, gdje se izriče, što ne mora nužno značiti i 'priopćenje drugome'. To dospijevanje do riječi u pojmu nije neka fatalna neizbježnost, nego je bit i snaga te bitne ljudske djelatnosti.
No kad je filozofiranje izrečeno, tad biva izloženo krivome tumačenju, i to ne samo onome koje počiva u relativnoj mnogoznačnosti i nepostojanosti sve terminologije već onome bitnom stvarno krivom tumačenju u koje vulgarni razum silom zapada, time da sve što mu dolazi u susret kao filozofijski izrečeno propituje kao nešto postojeće, te to već unaprijed - pogotovo učini li se kako je to nešto bitno - uzima na istoj razini kao i stvari kojima se svakodnevno bavi i ne misli na to, a niti može to razumjeti, da se ono čime se bavi filozofija otvara uopće samo u jednoj promjeni ljudskog opstanka i iz te promjene.