Full time travel

[Dubrovčanin]

Puno ljudi putuje povremeno, do par puta godišnje, a moj životni san je putovati stalno. Dvanaest mjeseci godišnje, 365 ili 366 dana u svakoj godini. Poznajete li nekoga kome je to uspjelo? Koji su mogući načini kako to izvesti?

* Imati puno apartmana, a ne morati biti fizički u mjestu iznajmljivanja. Plaćati agenciju da sve vodi, a ti samo putovati i primati novac na račun.
* Rasprodati nekretnine i aute. Sa sto tisuća eura mogao bi putovati u komadu tri do pet godina, s jednim milijunom pedeset godina što znači do kraja života.
* Dobiti na lutriji.
* Biti pomorac ili stjuard, što su dobro plaćeni poslovi. Putuješ poslovno, a one mjesece kad si slobodan, putuješ turistički.
* Biti travel vlogger, snimati videozapise za YouTube.

Siguran sam da putovanja nikad ne bi bilo previše niti bi mi ikad dosadilo, jer uvijek ima još destinacija. Za cijeli život putovanja non stop opet nema teorije da bi obišao sve znamenitosti.

[Lei]

raditi bilo koje zanimanje koje mozes radii na daljinu iz homeoffica i postati "digitalni nomad"

pomorci i stjuardese se napisaju krvi za svoj posao i vrlo cesto ne vide nista na tom putu osim svog sobicka i posla. slicno i za ljude koji rade na kruzerima.

[Palička]

Poznajem osobu koja putuje 300-ak dana u godini. Mogla bi i 365, ali joj odgovara povremeno navratiti doma.
Ona je izgradila uspješan biznis. Nije se naglo prebacila na putnički život, nego je postepeno sve više putovala, kako je vođenje posla mogla sve više prebaciti na druge ljude od povjerenja. Do toga da većinu vremena putuje je došla tek s nekih 55 godina, ali zdravlje je služi, tako da 20 godina kasnije i dalje veselo putuje svijetom.

[KILLERDOG]

Dubrovčanin kaže:

Puno ljudi putuje povremeno, do par puta godišnje, a moj životni san je putovati stalno. Dvanaest mjeseci godišnje, 365 ili 366 dana u svakoj godini. Poznajete li nekoga kome je to uspjelo? Koji su mogući načini kako to izvesti?

* Imati puno apartmana, a ne morati biti fizički u mjestu iznajmljivanja. Plaćati agenciju da sve vodi, a ti samo putovati i primati novac na račun.
* Rasprodati nekretnine i aute. Sa sto tisuća eura mogao bi putovati u komadu tri do pet godina, s jednim milijunom pedeset godina što znači do kraja života.
* Dobiti na lutriji.
* Biti pomorac ili stjuard, što su dobro plaćeni poslovi. Putuješ poslovno, a one mjesece kad si slobodan, putuješ turistički.
* Biti travel vlogger, snimati videozapise za YouTube.

Siguran sam da putovanja nikad ne bi bilo previše niti bi mi ikad dosadilo, jer uvijek ima još destinacija. Za cijeli život putovanja non stop opet nema teorije da bi obišao sve znamenitosti.

Proveo sam 3 godine tako, dok se nisam "smirio" na jednom mjestu.

Putuješ jeftino ( recimo jeftini let, pa na mjestu gdje dođeš radiš za smještaj i hranu, ostaneš mjesec/dva/tri da dobro vidiš sve okolo pa nastaviš dalje) . Isto tako putuješ između mjesta stopom.

Kod mene je također financijski bilo moguće jer sam imao love stavljene prije s strane, zatvorio firmu i uzeo od tu love i imao stan koji se renta tako da je redovito sjedalo. Uz to, možeš uvijek i s strane nešto tamo gdje jesi zaraditi ( bar sam ja mogao, malo turizma, malo struja)

Trenutno sam u stadiju života gdje baš guštam to kolotečinu,ali vjerujem da je to baš zato što sam se nagustao.
Osobno vjerujem da ipak je jako teško provesti baš cijeli život na putu, ali definitivno tko želi da bi trebao provesti par godina samo putujući.

Ako si žensko onda apsolutno je lakše, bar za prihodovne strane, dok s sigurnosne ipak je bolje biti muško

Da dodam, bilo je još par forumasa prije tu koji su putovali dulje vrijeme, neke sad možeš potražiti u njihovom baru u ZG i vjerojatno popričati.

[Dubrovčanin]

Uvijek me bunilo zašto ima toliko domoljubnih pjesama o ljubavi, nostalgiji i čežnji za zavičajem, a nema pjesama o čežnji za putovanjima? Krcato je pjesama o zavičaju, rodnom kraju, rodnom selu, rodnom gradu, domu, kući, domovini. Iz toga bi zaključili da svi čeznu stati doma, a stvarnost je potpuno drukčija, ljudi čeznu što je moguće više, dulje i dalje putovati. Zavidi se onome tko putuje svijetom, nitko ne zavidi onome tko stoji doma. Potpuno nejasno.

[neno1966]

Dubrovčanin kaže:

Uvijek me bunilo zašto ima toliko domoljubnih pjesama o ljubavi, nostalgiji i čežnji za zavičajem, a nema pjesama o čežnji za putovanjima? Krcato je pjesama o zavičaju, rodnom kraju, rodnom selu, rodnom gradu, domu, kući, domovini. Iz toga bi zaključili da svi čeznu stati doma, a stvarnost je potpuno drukčija, ljudi čeznu što je moguće više, dulje i dalje putovati. Zavidi se onome tko putuje svijetom, nitko ne zavidi onome tko stoji doma. Potpuno nejasno.

Te domoljubne pjesme su namijenjene gastabajterima a ne turistima a oni naravno da bi radije bili kući nego rintali u tuđini.

[The Great Duck]

Kad sam krenuo studirati, jedno vrijeme sam bio uživljen u travel blogove poput Wandering Earla, pa sam imao namjeru završiti faks, par godina raditi da zaradim neke pare, i onda se otisnuti na cjeloživotno putovanje svijetom, ili bar provesti petnaestak godina putujući.

Međutim, studij se odužio, ja se isto karijerno nisam baš proslavio, krenula je korona, i tako, ništa od toga, bar ne još.

A i tad nisam siguran koliko dugo bi mi takav lifestyle bio izvediv, s obzirom da mi se baš i ne čini kompatibilan sa zasnivanjem obitelji i odgajanjem djece.

[Dubrovčanin]

Ona Njemica iz Bremena koja je boravila sa mnom u hostelu u Fesu ima 27 godina i već je na 50-60 država. Sad sam u Meknesu upoznao jednu koja putuje po cijeloj Latinskoj Americi i Africi godinu dana, a ima samo 21 godinu. Uhvati me tuga što nisam u tim godinama, od 18 do 25 godina, puno više putovao. Svi mladi Nijemci, Britanci, Francuzi, Australci, Nizozemci, Skandinavci putuju puno i dugo. Tamo je nekoga tko je putovao pola godine ili cijelu godinu u komadu uobičajeno naći kao u Hrvatskoj nekoga tko je bio na maturalcu.

Mnogi u nas imaju predodžbu o tim zapadnjacima, pripadnicima najbogatijih nacija, kao nekim štedljivcima koji rade od jutra do mraka i ne znaju uživati u životu. Samo red, rad, disciplina, kuća-posao, posao-kuća. Ta je slika potpuno pogrješna, skroz obrnuta od istine. Upravo oni istinski uživaju u životu, a minimalno rade, rade im uvezeni iz trećih zemalja.

Ako rade, plaće su izvrsne i za par mjeseci rada zgrnu para za barem toliko mjeseci putovanja. U nas je slika da putuju samo umirovljeni starci, da mladi ljudi moraju samo danonoćno rintati kako bi preživjeli, a na Zapadu je drukčije. Mladi, jako mladi, do 30. rođendana sve kontinente pročešljaju. Zapadnjaci uživaju, a naši ne znaju uživati, a ne obrnuto.

[ninac]

Dubrovčanin kaže:

Ona Njemica iz Bremena koja je boravila sa mnom u hostelu u Fesu ima 27 godina i već je na 50-60 država. Sad sam u Meknesu upoznao jednu koja putuje po cijeloj Latinskoj Americi i Africi godinu dana, a ima samo 21 godinu. Uhvati me tuga što nisam u tim godinama, od 18 do 25 godina, puno više putovao. Svi mladi Nijemci, Britanci, Francuzi, Australci, Nizozemci, Skandinavci putuju puno i dugo. Tamo je nekoga tko je putovao pola godine ili cijelu godinu u komadu uobičajeno naći kao u Hrvatskoj nekoga tko je bio na maturalcu.

Mnogi u nas imaju predodžbu o tim zapadnjacima, pripadnicima najbogatijih nacija, kao nekim štedljivcima koji rade od jutra do mraka i ne znaju uživati u životu. Samo red, rad, disciplina, kuća-posao, posao-kuća. Ta je slika potpuno pogrješna, skroz obrnuta od istine. Upravo oni istinski uživaju u životu, a minimalno rade, rade im uvezeni iz trećih zemalja.

Ako rade, plaće su izvrsne i za par mjeseci rada zgrnu para za barem toliko mjeseci putovanja. U nas je slika da putuju samo umirovljeni starci, da mladi ljudi moraju samo danonoćno rintati kako bi preživjeli, a na Zapadu je drukčije. Mladi, jako mladi, do 30. rođendana sve kontinente pročešljaju. Zapadnjaci uživaju, a naši ne znaju uživati, a ne obrnuto.

A gle puno toga ima veze i sa EU. Od kad smo usli u EU sve je lakse. Em mozes van na sezonu i zaradit dobre pare, em te ne traze na svakoj granici razne uvjete za ulazak u zemlju.

Meni je isto zal da u ranim godinama nisam vise putoval al mi je i posve jasno da je to bilo zbog situacije kakva je onda bila. Radil sam za 400€, nije se bas nekaj moglo ustediti za duzi put. I sa tim sam jel nutelu i pastu 5 dana u Norveskoj . Krenul sam 2008 sa interrailom pa sve do 2013 kraca putovanja. Onda dajem otkaz i od onda sam bil na barem 6 duza putovanja(3-8mjeseci).

Meni je inspiracija bil Tomislav Perko.

Bilo je meni jos 2008 jasno sve samo su mogucnosti bile drukcije

Zadnje duze je bilo pocetak ove godine, 6mj juzna Amerika. To sam planiral jos prije korone. Sad mi je nekak srce na mjestu. 56 zemalja od 2008, 40g na ledjima reko dosta. Sad opet laganini al od duzih putovanja mislim da je to to

[Bezveze]

Godine su samo broj i kako je ninac rekao, prije jednostavno nismo mogli, a treba i zaraditi za put.

Ti mladi zapadnjaci su ili zaradili ili su im roditelji dali i i vrlo mali broj ce toliko puno putovat. I nisu drzave da se broje nego da se uziva u putovanjima. Putujem i ja, ali ne brojim

Dubrovcanin, ti si sad vec medju manjinom koja si mogu priustit toliko duga putovanja, ne samo financijski nego i zbog posla. Neki koji dobro zaradjuju nemaju toliko vremena da putuju viseod mjesec dana godisnje. Ne mozes svaku godinu nac dobar posao i zelis nesto pustic, moras radit u kontinuitetu, bilo za sebe, bilo za korporaciju. Dobro, nekima ne treba komfora, pa su zadovoljni i s malo.

Ljudi s karijerom mogu uzeti mozda godinu dana neplacenog,.

Sve se moze, ako se posloze prioriteti.

Evo, mene zanima, Dubrovcanin, jesi ipak nesto naslijedio, imas postotak od apartmana ili te roditelji financiraju, jer do nedavno si jedva par dana mogao provesti na putu, a ne vidim da se financiras iz svojih putovanja. Kad zavrsavaju tvoj trenutni put, koliko si patika promijenio ?

[Bezveze]

Istina je da zapadnjaci kvalitetnije uzivaju, a nasi, kafandzije samo, misle da drugi samo rade.
Trose na kvalitetnije stvari, nego sjedit po kaficima i mislit da nema bolje.

[Dubrovčanin]

Bezveze kaže:

Evo, mene zanima, Dubrovcanin, jesi ipak nesto naslijedio, imas postotak od apartmana ili te roditelji financiraju, jer do nedavno si jedva par dana mogao provesti na putu, a ne vidim da se financiras iz svojih putovanja. Kad zavrsavaju tvoj trenutni put, koliko si patika promijenio ?

Radio sam jednu cijelu sezonu 2022., šest mjeseci, te tih 6 000 eura potrošio za dva mjeseca u Meksiku i tjedan u Berlinu i Beču. Onda sam radio sezonu 2023. praktično dva posla, osam mjeseci, te potrošio izvrsnu zaradu od 9 300 eura na mjesec na Novom Zelandu, mjesec u Peruu i par dana u Poljskoj.

Početkom ove godine sam radio samo oko dva mjeseca i 26. travnja krenuo na put koji još traje. Već preko pola godine u komadu. Svoje zarađene novce potrošio sam 27. svibnja i dalje ovisim o tuđoj milosti. Istina, roditelji su glavni pokrovitelji. Veoma su bogati, imaju veliku ušteđevinu i par renti. Jedva su pristali slati jednu najamninu mjesečno, tu i tamo još nešto, a dobio sam i par donacija od poznanika i dobrih slučajnih prolaznika.

Roditelji imaju ogromne pare, ali me nikada nisu nikamo vodili jer nisu imali kulturu putovanja, a sada kad imam 29 godina smatraju da nije normalno da me oni financiraju. Zašto ne bi bilo? Sestrama su pomogli oko stanova, a mene ne zanimaju nekretnine nego samo putovanja. Kažu da kao to nije ok, netko će financirati da se ti šetaš. Zašto nije ok? Zašto je ok odraslom djetetu kupiti stan, auto ili namještaj, a nije putovanja?

Cijelo vrijeme uređujem forume, Wikipediju, YouTube, Facebook, Instagram, u jalovoj nadi da ću strast pretvoriti u posao, ali znam da je prevelika konkurencija i šansa za veću zaradu od fotografija i snimki na razini znanstvene fantastike.

[b-baller]

Meni je tvoje razmisljanje korektno. Volio bih da mogu/sam mogao kao ti. Tebi su putovanja uzivanje i sigurno pametno iskoristen novac. Ja sam putovao, ali sve u sklopu godisnjih do 3-4 tjedna. Juznu Ameriku obozavam i volio bih jos posjetiti neka mjesta u Boliviji i Venezueli. Radim normalan posao preko cijele godine pa vise od toga ni ne mogu.
Ali nisam recimo bio miran s tom spoznajom da bih sad sve potrosio na putovanja i proveo 5 godina na putu iako sam financijski vjerojatno mogao isfinancirati nakon nekoliko godina rada. Htio sam uz to i stabilnost za obitelj i djecu, kupiti stan itd.

Ako su tvoji roditelji dali x Eura tvojim sestrama bilo bi u redu i da ti dobijes istu svotu. Na sto god potrosio. Ali razmisljanje kod nas je i dalje "samo ulazi u beton". Ali pazi, nakon sto potrosis tu sumu od staraca, sto bi onda? Nakon toga od mene nebi dobio ni centa. To sto si ti potrosio na provode, a sestre na stan nema veze. Dobili ste isti pocetni start svi od roditelja i na vama je sto ste s tim novcem napravili. Sto ces ti nakon 10 godina npr?

[BigDaddy]

Ovo me podsjeća na prispodobu o razmetnom sinu.

[Opal Zg]

ne bi ni meni bilo normalno da financiram odraslo dijete koje cijele dane spava, a noću tulumari, ali ovako nešto bi financijski pogurala pogotovo ako vidim da je to jedino što ga istinski veseli

roditelje će nasljediti prije ili poslije, ostaje misterija od koga je naslijedio ljubav prema prešetavanju

[Bezveze]

Meni nije normalno financirati bez ikakvih limita. U redu je imati sansu, ali moras naci nacin se sam financirat, jer osim ako nisu i miljarderi, svemu dodje kraj.

Nisam primjetila da se nema gdje vratit u Dubrovnik, nema stan, ali vjerojatno ima hotel s 5 * (roditeljsku kucu).

Ma dobro, mozda bih placala, samo da ne dolazi doma .

[Cika Strile]

Dubrovčanin kaže:

Radio sam jednu cijelu sezonu 2022., šest mjeseci, te tih 6 000 eura potrošio za dva mjeseca u Meksiku i tjedan u Berlinu i Beču. Onda sam radio sezonu 2023. praktično dva posla, osam mjeseci, te potrošio izvrsnu zaradu od 9 300 eura na mjesec na Novom Zelandu, mjesec u Peruu i par dana u Poljskoj.

Početkom ove godine sam radio samo oko dva mjeseca i 26. travnja krenuo na put koji još traje. Već preko pola godine u komadu. Svoje zarađene novce potrošio sam 27. svibnja i dalje ovisim o tuđoj milosti. Istina, roditelji su glavni pokrovitelji. Veoma su bogati, imaju veliku ušteđevinu i par renti. Jedva su pristali slati jednu najamninu mjesečno, tu i tamo još nešto, a dobio sam i par donacija od poznanika i dobrih slučajnih prolaznika.

Roditelji imaju ogromne pare, ali me nikada nisu nikamo vodili jer nisu imali kulturu putovanja, a sada kad imam 29 godina smatraju da nije normalno da me oni financiraju. Zašto ne bi bilo? Sestrama su pomogli oko stanova, a mene ne zanimaju nekretnine nego samo putovanja. Kažu da kao to nije ok, netko će financirati da se ti šetaš. Zašto nije ok? Zašto je ok odraslom djetetu kupiti stan, auto ili namještaj, a nije putovanja?

Cijelo vrijeme uređujem forume, Wikipediju, YouTube, Facebook, Instagram, u jalovoj nadi da ću strast pretvoriti u posao, ali znam da je prevelika konkurencija i šansa za veću zaradu od fotografija i snimki na razini znanstvene fantastike.

Stari moj, a zašto je normalno da te roditelji financiraju? Roditeljstvo ima zadatak osposobiti čovjeka za samostalan život. Naravno da to uključuje pomoć i podršku, ali ako ti sa 29 godina smatraš da je roditeljima zadatak da financiraju tvoje prohtjeve, onda su ti isti roditelji malo fulali pri odgoju.
Kupovina stana ili auta je pomoć jer ti time olakšavaju neke druge stvari, primjerice da ne moraš dizati kredite tako da vi više novca ostane za tebe pa to možeš trošiti kako hoćeš. Vidi se da možeš zaraditi, ne vidim čemu bi onda roditelji trebali još participirati?

Drugo, ako već hoćeš pretvoriti strast u posao, onda bi mogao pogledati i pratiti osobe koje su to napravile poput Putoholičara ili Kristijana Iličića ili nekih drugih stranih. Svaki početak je težak, ali savjet iskusnih bi ti dobro došao. Ja poznajem jednog lika iz Francuske koji putuje okolo, ali si on sam nađe posao tamo gdje ode i tako je proputovao pola svijeta. Starci mu nemaju para, niti ih je tražio niti to od njih očekuje. Nema blog, ali ga je uživancija pratiti. Ti imaš zaleđe i stav zašto me ne financirate.

Daj nam reci zašto bi te financirali s 29 godina, zdravog čovjeka sposobnog za rad?

[b-baller]

Neka mu daju jednostavnu isto sumu kao i sestrama i neka radi s tim sto hoce. I sestre su bile sposobne za rad pa su dobile pomoc prilikom kupnje stana. Isto tako bi bilo fer da i on dobije. Ali kada potrosi sve na putovanja, nema nazad. Od mene nakon toga nebi dobio ni centa niti ocekuj da ces zivjeti samnom.

[BigDaddy]

Cika Strile kaže:

Stari moj, a zašto je normalno da te roditelji financiraju? Roditeljstvo ima zadatak osposobiti čovjeka za samostalan život. Naravno da to uključuje pomoć i podršku, ali ako ti sa 29 godina smatraš da je roditeljima zadatak da financiraju tvoje prohtjeve, onda su ti isti roditelji malo fulali pri odgoju.
Kupovina stana ili auta je pomoć jer ti time olakšavaju neke druge stvari, primjerice da ne moraš dizati kredite tako da vi više novca ostane za tebe pa to možeš trošiti kako hoćeš. Vidi se da možeš zaraditi, ne vidim čemu bi onda roditelji trebali još participirati?

Daj nam reci zašto bi te financirali s 29 godina, zdravog čovjeka sposobnog za rad?

Čovjek je napisao da su mu starci imućni te da su njegovim sestrama "pomogli" oko kupovine stanova.
E sad, ako ta pomoć znači da su im posudili novac, koji će one vratiti roditeljima, s ciljem da ne moraju plaćati banci kamate, onda je OK ovo što ti pišeš.
Međutim, ako su roditelji dali sestrama novac da kupe stanove, ili su im poklonili stanove, onda mi je OK da i njemu poklone isti novac, ako kaže da mu stan nije potreban, pa neka sa svojih 29 godina sam odluči na što će ga potrošiti.
Također mi je OK da ako njemu ne treba stan, da mu onda barem daju rentu od jednog stana kojeg iznajmljuju, ako se baš boje da će spiskati novac "bezglavo", premda bih ja radije njemu prepustio da izabere, jer je sa svojih 29 godina ipak sposoban odlučiti hoće li novac u vrijednosti stana ili rentu.

[Gaad]

Po vasoj logici ako njega npr. veseli kockanje onda je fer da mu daju istu lovu kao i sestrama da potrosi na kockanje??

Roditelji u njegovom smislu jesu odgovorni ljudi koji ce pomoc svojoj djeci u ostvarivanju temeljinih ciljeva kao stanovanje, obrazovanje i sl.